Neprijatelj je ponovo vidljiv – ili ipak ne?
Prema planu vlade, Srbija će u narednom periodu za naoružanje izdvojiti onoliko novca koliko je potrebno da svakog punoljetnog građanina subvencioniše sa cca 120 eura.
Vojne vježbe na osam lokaliteta u Srbiji i posljednja, združena vježba na Pešterskoj visoravni kod Sjenice uprizorenja su predominantnog signifikanta javne bezbjednosti. Manifest moći homogene i koherente ideološke konstrukcije pojma „sigurnosti“ i manipulacija tehnologijom vladavine kojom se „sistem odbrane“ izdvaja kao prestižni državni servis.
Tako se može tumačiti i izjava dr Nebojše Stefanovića, aktuelnog ministra odbrane Republike Srbije, povodom vojne vježbe na Pešteru. „Samo jaka Vojska, kakvu danas imamo, garantuje jaku Srbiju – Srbiju čiji će građani živjeti u miru, u sigurnoj i stabilnoj zemlji koja može da donosi odluke isključivo u interesu svog naroda i da nastavi da se gradi i razvija“, rekao je Stefanović.
Takav diskurs javne bezbjednosti građanima i građankama Srbije obezbijedio je tek onoliko mira, sigurnosti i stabilnosti koliko ga je Pešterska visoravan imala tokom vojne vježbe „Munjeviti udar“.
Nervatura homogeniziranja
Tenkovima T-72MS, bespilotnim letjelicama CH92, protioklopnim vođenim raketama 9M14P1 („maljutka“), lansirnim oružje POLO M83, automatskim bacačima granata, dalekometnim puškama kalibra 12.7 mm demonstrirana je borba protiv neprijatelja koji je – za potrebe taktičke vježbe – bio prinuđen da napada vlastitim odsustvom. Za potrebe konstrukcije slike o uslovima za razvoj mira, razvoj Srbije koja tek treba da se gradi i razvija.
Bilo bi maliciozno tvrditi da je u tom činu upisan cjelokupan odnos vlasti prema bezbjednosti i sigurnosti čovjeka i očuvanju njegovog staništa – životne sredine, koja je u ovom slučaju ostala kontaminirana.Ipak, tek je maliciozna i infantila premisa da ponos ili psihičko osjećanje sigurnosti i štićenosti kod građanki i građana Srbije može izazvati dim nad granatiranim goletima, rušenje baraka na pašnjacima, kontaminiranje tla, i pohvala naoružanja koje to može izvoditi na distanci od 4,2 kilometra.
No, izazivanje psihičkog osjećanja mira i sigurnosti nije bilo ni cilj ni svrha združene taktičke vježbe. Postupak koji se u najkraćem može opisati kao prizor nervature homogeniziranja imao je jednu svrhu: konstrukciju slike države kao sile. Da ta sila ne bi bila otuđena pojedincu, kao anominima i daleka, neupotrebljiva, na dvije lokacije u Kragujevcu upriličena je izložba 40 sistema odbrane.
„Zamislite ono što ste juče videli, a za samo devet meseci biće puta dva“, rekao je Aleksandar Vučić, aktuelni predsjednik Republike Srbije, tokom prezentacije u Kragujevcu. Uz kolokvijalan zaključak da ovakvi događaji treba češće da se organizuju, Vučić je naglasio da je najsrećniji kada vidi da ljudi mogu da uđu u „naše“ helikoptere. „Njih oni ne treba da se plaše, već drugi“, naglasio je Vučić.
Infrastruktura?
Izložba ratne tehnike u Kragujevcu, kao i televizijski prenos združene taktične vježbe, imale su još jedan cilj. Pored pokušaja da se posmatrač agitira psihičkim osjećanjem moći (pripadnosti moćnoj sili), ova dva događaja imaju još jedan cilj: opravdanje opredijeljenosti vlasti Srbije da bezbjednost građana čuva ulaganjima u naoružanje. Ulaganjima koje Srbija smatra – ni manje ni više – nego ulaganjem u infrastrukturu.
Istog dana, 27. juna, objavljen je i presjek upravljanja sredstvima prikupljenim u direktnom i indirektnom oporezivanju. Saopštena je namjera aktuelne vlasti Srbije da na od svakog dinara koji dospije u budžet, 3.3 pare budu izdvojene za naoružanje. Primjera radi, 2.6 para izdvaja se za dječju zaštitu, 6.5 para za saobraćajnice, a 1.7 para za pokriće dvokratnih subvencija od po 30 eura.
Prema Građanskom vodiču kroz budžet Srbije, čiji je izdavač Ministarstvo finansija, učešće Ministarstva odbrane u kapitalnim izdacima ovde godine iznosiće 13.37%. Kapitalni rashodi ostalih ministarstva su, slijedom: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (1.23%), Ministarstvo zaštite životne sredine (0.65%), Ministarstvo prosvete, nauke tehnološkog razvoja (2.91%), Ministarstvo zdravlja (1.76%), Ministarstvo rudarstva i energetine (1.03%); Ministarstvo kulture i informisanja (0.28%), Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (0.67%), Ministarstvo omladine i sporta (0.45%).
Mir na kome se insistira
Ukratko, to su kapitalni rashodni srpskog budžeta, ulaganja koja treba da omoguće da se Srbija – kako kaže ministar Stefanović – gradi i razvija. Taj stabilan društveni, demokratski sistem u kome „niko ne sme da bije građane Srbije“ treba da ostane na istim onim postavkama na kojim se opravdavalo i branilo nepreusmjeravanje budžeta za odbranu u budžet za zdravstvo, u jeku borbe protiv nevidljivog neprijatelja. Podsjetimo, to je onaj period kada su ljekari mogli i bez dodatnih prihoda i bez zaštitne opreme, jer se policija angažovala na hapšenju novinarki koje o tom problemu izvještavaju. Onaj period u kojem su radnice i radnici u uslužnim djelatnostima i servisima mogli raditi za bez dodatnih naknada za rad u ekstremnim uslovima, pa čak i dva sata više za istu platu. Period u kome su samohrane majke, preduzetnice, ostale bez pokrivenih troškova za porodiljsko odsustvo. Dakle, period u kome je bilo nezamislivo da pripadnici vojske i policije, čuvari javne bezbjednosti, patroliraju gradom bez jurišne puške čija relativna vrijednost prestiže iznos prosječne neto plate u Srbiji.
To je mir i stabilnost na kojoj zvanička srpska vlast insistira, nadajući se da ne postoje „oni“ koji bi se drznuli da napadnu tu i takvu državnu silu. Silu koja može zagaditi sopstvenu rijeku i tlo, samo da demonstrira da od te rijeke i tog tla može da se brani svim raspoloživim sredstvima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.