Washington i Teheran i prethodni dogovori!

Procurjeli intervju s iranskim ministrom vanjskih poslova Mohammedom Javadom Zarifom otkrio je razmjere velikog rascjepa u iranskoj državi.

Nakon informacija o trosatnom intervjuu, koji je vodio ekonomski iranski novinar za historijski arhiv, a bio bi objavljen nakon odlaska trenutne vlade, ubrzo su uslijedile brojne reakcije protiv autora ovog intervjua, koji se nije mogao oduprijeti salvi kritika i napada zbog simbolike koju uživa general Qassem Soleimani, ličnost napadnuta u spomenutom intervjuu. Zarif se zbog toga danima kasnije izvinjavao i tražio oprost od iranske zajednice i porodice Soleimani.

No, novost u procurjelim informacijama nije novi-stari spor između iranskog Ministarstva vanjskih poslova i Iranske revolucionarne garde, o kojem se ranije govorilo u nekoliko navrata, već riječi koje je Zarif prenio od bivšeg američkog državnog sekretara Johna Kerryja za vrijeme Obaminog mandata koji ga je obavijestio o datumu 200 izraelskih napada na položaje Iranske revolucionarne garde.

Zarif svakako nije zadržao te informacije za sebe, već ih je zasigurno proslijedio Iranskoj revolucionarnoj gardi kako bi poduzela sve mjere predostrožnosti prije napada. Očigledno je cilj osobe koja je prenijela tu informaciju, a to je Kerry, bio minimizirati iranske gubitke.

Blagoslov Izraela

Sasvim je prirodno da to demantira Kerry, koji još uvijek obavlja službenu funkciju kao izaslanik predsjednika Joea Bidena za klimatsku politiku. Bidenovo predsjedavanje je opisano kao treći mandat predsjednika Obame, čije se predsjedavanje opisuje kao najgore razdoblje za sirijsku revoluciju.

I dok se bivši američki državni sekretar Pompeo obrušio na Kerryja zbog procurjelih informacija, Izrael, kao strana koje se tiče ovo pitanje, odlučila je da šuti o svemu tome, što ukazuje na njen blagoslov i podršku da se iranska strana obavijesti o datumima napada prije nego što se oni dogode.

I tokom proteklih godina, kada su iranske snage bile meta izraelskih napada, javnost nije imala priliku vidjeti scene izraelskog bombardiranja iranskih položaja unutar Sirije, što izaziva sumnje u korist takvih napada, što su tada spomenuli i svi oni koji prate izraelsko bombardiranje iranskih položaja.

Ne treba zaboraviti da je Iran, kada je htio odgovoriti na ubistvo Qassema Soleimanija, komandanta Snaga Quds, koji je poginuo u američkom napadu u blizini bagdadskog aerodroma, objavio, i to zvanično, da je obavijestio američku stranu o datumu i mjestu svog odgovora, a to je baza Ain al-Assad u kojoj su smještene američke snage, što je američku stranu poštedjelo ljudskih gubitaka, kao što je tada saopćeno. Iranska strana je time izbjegla neugodnost ukoliko ne reagira i cijenu američkog odgovora na iransku odmazdu da je ona izvedena na ozbiljan način i na recipročnoj bazi.

Američko-iranski proboj

U ovoj atmosferi, a ne znamo ima li to ikakve veze s ublažavanjem posljedica curenja informacija iz intervjua u javnost, najavljeno je uspostavljanje linije tri puta sedmično za Tel Aviv iz Hmeimima u Lattakiji, gdje je se nalazi uporište sirijskog režima.

Takva vijest nije naišla na bilo kakve reakcije režima ili saveza (osovine) otpora i protivljenja, koji su neki počeli nazivati ”​​Savezom krijumčarenja” s obzirom na količinu droge koja izlazi iz njihovih uporišta i uporišta njegovih saveznika iz Hezbollaha, a izvozi se u arapske i nearapske zemlje.

U isto vrijeme, počelo se sve više govoriti o izgradnji sofisticiranog iranskog vojnog arsenala u Siriji u kontekstu američko-iranskog proboja koji se očituje u razgovoru o ukidanju ekonomskih i drugih sankcija Teheranu, što znači da su države: Irak, Sirija, Jemen i Liban, koje su više puta proglašavale iranski patronat, prihvatljiva cijena za Iran.