‘Harvardski momci’ na čelu Bugarske i makedonska očekivanja

“Harvardski momci” je naslov koji svakako više priliči nekom holivudskom blockbusteru, a ne ozbiljnoj novinarskoj analizi – ali fenomen bugarske stranke Promjene produzuju, koju su osnovali dvoje bugarskih ekonomista koji su studirali na Harvardu, svakako u sebi sadrži naraciju holivudskog blockbustera.

Stranka je nastala prije nepuna dva mjeseca, upravo za parlamentarne izbore, koji su u Bugarskoj održani 14. oktobra i na kojima je novoformirana stranka neočekivano pobijedila. Predizborne ankete su svakako favorizirale stranku koja je godinama vladala u Bugarskoj – GERB, ali nekonvencionalna kampanja – putujući autobus i susreti sa građanama na ulicama gradova, umor birača od političkih igri, visoka korupcija te želja za istinskim promjenama – nečim novim i modernim doveli su do pobjede harvardskog tandema.

Svako protiv svakog i niko ni s kim

Momci koji su to postigli su Kiril Petkov i Аsen Vasilev – ekonomisti koji su studirali ekonomiju i biznis na američkom prestižnom univerzitetu Harvard i koji su u bugarsku politiku ušli kao eksperti – jedan kao ministar za ekonomiju, a drugi kao ministar za finansije u ekspertskoj vladi koja još uvijek vodi Bugarsku. Ekspertska vlada je bila bugarska nužnost, zato što su u zemlji od početka godine dva puta održani parlamentarni izbori na kojim nije bilo pobjednika, a 14. oktobra su izbori održani po treći put za samo godinu. Odaziv je bio izuzetno nizak – manji od 40 posto, pošto su ljudi umorni od glasanja i političkih kampanja, a i svakako su poslali poruku da im je dosta i politike, kriza i stranačkih nadmudrivanja.

Politička kriza u Bugarskoj, koja nije mogla biti okončana iako su izbori održavani na svakih tri do četiri mjeseca, bila je rezultat odnosa političkih subjekata u Bugarskoj, u kojoj su pozicije bile “svako protiv svakoga”, niko nije htio koalicirati ni s kim, a u takvom miljeu redali su se mandatari koji nikako nisu mogli obezbijediti većinu u Skupštini, na kojoj ironično piše “Udruživanje stvara snagu”.

Budući mandatar za sastav nove vlade Kiril Petkov izjavio je nakon izbora da će biti “dijalogičan”, odnosno da je otvoren za pregovore sa svim parlamentarnim strankama, osim GERB-a i DPS-a, koji su godinama vladali u Bugarskoj, za koje Petkov tvrdi da su stvorili korupciju koja je najveći problem bugarskog društva.

Uskraćivanje makedonskog jezika, historije, kulture

Izbori u Bugarskoj su bili od osobitog značaja za cijelu regiju Zapadnog Balkana, jer je upravo vlada u Sofiji bila ta koja je stavljala veto na početak pregovora za članstvo u Evropsku uniju za Sjevernu Makedoniju – a kao kolateralna šteta i za Albaniju. Vlada Bojka Borisova, koja je većinu imala zahvaljujući koaliranju s ultranacionalsitičkom bugarskom strankom VMRO, eskalirala je odnose sa Sjevernom Makedonijom i počela žestoku kampanju da je makedonska historija zapravo bugarska i da su Makedonci izmišljena nacija, odnosno da su Bugari.

Zbog toga oficijelna Sofija i ne želi priznati postojanje makedonskog jezika, za koji smatra da je zapadni dijalekt bugarskog jezika. Čak i dogovor za dobosusjedske odnose i prijateljstvo koji su Bugarska i Sjeverna Makedonija potpisali 2017. godine sadrži klauzulu da se radi o jezicima koji su oficijelni prema ustavima dviju zemalja, kako bi se izbjegla formulacija makedonski jezik, koju Bugarska odbija priznati da postoji.

Simbol animoziteta između Sofije i Skoplja bio je lider bugarskog VMRO-a Krasimir Karakačanov, koji je obavljao i dužnost ministra odbrane i vicepremijera, a koji je Makedonce nazivao Bugarima i skoro svakodnevno davao uvredljive izjave, minirajući svaki pokušaj za konstruktivne pregovore između Bugarske i Sjeverne Makedonije. Njegova stranka na zadnjim izborima nije osvojila niti jedan posto glasova te je podnio ostavku na položaj predsjednika stranke, a njegov potpredsjednik je bio uhapšen i proveo je 24 sata u zatvoru zbog potplaćivanja glasača u gradiću Sandanski.

Vrijeme za novo poglavlje u odnosima dvije zemlje

Sada više nema ultranacionalista u bugarskoj vladi, a Petkov je nakon izbora izjavio da nije normalno da se iz Sofije za Skoplje avionom putuje preko Beča, da je neprihvatljivo što ne postoji željeznica između dviju zemalja i da se bugarsko-makedonske komisije koje su bile formirane samo za tumačenje zajedničke historije moraju proširiti na komisije za saradnju u nauci, obrazovanju, kulturi i ekonomiji. Petkov je svjestan da je glavno pitanje u vanjskoj politici Bugarske odnosi sa Sjevernom Makedonjom – jer to diktira i odnose s evropskim partnerima. Položaj najsiromašnije zemlje u Evropskoj uniji je iskompromitiran vetom za početak pregovora Makedonije s EU-om, jer bugarsku poziciju u Evropi niko ne razumije, a Sofija je sasvim izolirana po tom pitanju, kao šo to govore i analitičari u Bugarskoj.

Ipak, sasvim je neizvjesno da li će se zaista otvoriti novo poglavlje u bugarsko-makedonskim odnosima, zato što je bugarska pozicija recidiv politike koja je latentno ili otvoreno preovlađivala u bugarskom društvu desetljećima i bit će izuzetno teško za Petkova da stvori novi narativ, ma kako on bio pragmatičan političar, odrastao u Kanadi i Americi, bez bremena balkanske hiperemotivne, a nerijetko i iracionalne politike.

U Sjevernoj Makedoniji je pobjeda harvardskog tandema primljena veoma pozitivno, pa čak i euforično. Vlada Zorana Zaeva, koja nakon poraza na lokalnim izborima nije pala samo zato što je jedan parlamentarac u zadnjem času promijenio mišljenje, gaji velike nade da će u decembru Bugarska maknuti veto te dozvoliti da Sjeverna Makedonija i Albanija počnu pregovore za članstvo u EU. Vlada i provladini analitičari smatraju da to može biti “game change”, odnosno potpuni preokret na makedonskoj političkoj sceni, gdje preovlađuje opoziciska klima, kao što su to nedvojbeno pokazali rezultati na lokalnim izborima.

Ne završava se sve holivudskim ‘happy endom’

Za Zaeva, čija je cijela politička karijera napor da se izglade odnosi sa susjedima i otvori evropska perspektiva za Sjevernu Makedoniju, ponekad i po svaku cijenu, početak pregovora s EU-om pitanje je biti ili ne biti. Za ljude u Sjevernoj Makedoniji, umornim od beskonačne tranzicije i lažnih obećanja za bolje sutra, možda i datum početka pregovora s EU-om neće biti nikakav “game change”. Previše je bilo kompromisa, predugo je država ostavljena u čekaonicama, a i pitanje evropske perspektive možda više nije ključno.

U svakom slučaju, da bi se bar malo izgladili odnosi na relaciji Sofija – Skoplje prije Samita EU-a na kojem će se rešavati status Sjeverne Makedonije i Albanije ima jako malo vremena, manje od mjesec dana. I neovisno kakav će biti epilog Samita EU-a u decembru, to će izazvati novu političku buru u Sjevernoj Makedoniji, koja može završiti i prevremenim parlamentarnim izborima. “Harvardski momci” su za sada veliki hit. Ali, za razliku od holivudskih blockbustera, koji završavaju happy endom, realnost, a osobito balkanska, veoma rijetko ispisuje happy end priče.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.