Vrijeme je za remont sistema u iračkog kurdskoj regiji

Drugog decembra su nastavnici i državni uposlenici mirno protestovali u gradu Sulaymaniyahu u poluautonomnoj Kurdistanskoj regiji Iraka (KRI), zahtijevajući svoje plate koje već uveliko kasne. Kurdistanska regionalna vlada (KRG) nije bila u stanju platiti državne službenike već mjesecima zbog finansijske krize koja je u toku.

Umjesto da odgovore na njihove pozive, lokalne vlasti su poslale snage sigurnosti da rastjeraju okupljene. To je naljutilo ljude i bilo povodom da se protest prelije iz Sulaymaniyaha u druge gradove na jugoistoku regije. Oštre mjere koje su uslijedile rezultirale su smrću najmanje sedam osoba, uključujući 13-godišnjeg dječaka, kao i povredama desetaka ljudi i hapšenjem stotina.

KRI je svjedočio takvim nasilnim prizorima i ranije. Od 2011. se smjenjuju demonstracije i slamanja, dok glavne političke stranke u regiji – Kurdistanska demokratska stranka (KDP) i Patriotska unija Kurdistana (PUK) – i dalje snažno drže vlast.

Kao i ranije, stranački lideri su optužili Bagdad da zadržava budžet KRG-a i da prouzrokuje finansijske poteškoće. Istina je, međutim, da trenutna kriza ima više veze sa decenijama korupcije i lošeg upravljanja kurdskim resursima dvije vladajuće stranke. Kurdski narod ovo dobro zna i njihovo razočarenje i ljutnja sve su jači svakim danom.

Godina državnog nasilja

Decembarski protest nije jedini ove godine. U proteklih 12 mjeseci, Kurdi su izlazili na ulice zbog različitih socioekonomskih problema.

U januaru i februaru, čak i prije nego što je pandemija pogodila i dodatno oštetila ekonomiju kurdske regije, ljudi su organizovali demonstracije da zahtijevaju bolju opskrbljenost strujom i distribuciju kerozina za grijanje u Sulaymaniyahu, koji kontroliše PUK.

U maju je grupa nastavnika i državnih službenika pozvala na mirne proteste zbog neplaćenih plata u gradu Duhoku koji kontroliše KDP. Međutim, uoči zakazanog događaja, snage sigurnosti su izvršile raciju domova organizatora i blokirale su ulazak u park gdje se taj događaj trebao održati. Novinare su također uhapsili preventivno.

U avgustu su vozači kamiona u Zakhu, također na sjeverozapadu koji kontrolipe KDP, izašli na protest protiv odluke KRG-a da dozvoli turskim vozačima kamiona da nastave raditi na tursko-iračkoj granici. Sigurnosne snage su odmah raspoređene da silom rastjeraju okupljene i spriječe medijsko izvještavanje o tom događaju. Mjere uvedene protiv medija bile su posebno oštre, uredi kanala NRT koji finansira opozicija su zatvoreni u Dohuku i Erbilu, a nekoliko reportera je zadržano u pritvoru.

Nakon avgustovskih protesta, stotinjak ljudi, većinom aktivista i novinara, su zatvoreni, prema izvještajima lokalnih medija. Kampanje zastrašivanja protiv mladih iz opozicije, aktivista i medijskih radnika nastavljene su u proteklih nekoliko mjeseci u predjelima koje kontrolišu KDP i PUK.

Organizacije za ljudska prava i monitori slobode medija podigli su uzbunu, a njujorški Human Rights Watch je pozvao kurdske vlasti da „slušaju kritičare, a ne da ih hapse“.

Korumpirani sistem

Dok su neplaćene plate i neadekvatno pokrivanje komunalija bili okidači ovogodišnjeg talasa protesta u KRI-ju, korijeni nezadovoljstva javnosti mnogo su dublji. Sve je veći bijes javnosti zbog trenutnog disfunkcionalnog sistema u kurdskoj regiji, kojom dominira porodica Barzani iz KDP-a, i porodica Talabani iz PUK-a.

Od začetka KRG-a 1992, vladinim institucijama dominiraju ove dvije stranke i one ih oslabljuju. Radna mjesta u vladi su dodjeljivana po pokroviteljskoj liniji, čineći zvaničnike i upravne procese ovisnim o ove dvije stranke. Visoke pozicije su gotovo ekskluzivno rezervisane za članove porodica Barzani i Talabani i njihove pristalice.

Ova postavka je također podrivala izborni proces i zaokrenula ga u korist KDP-a i PUK-a. Ove dvije stranke su osigurale glasove i odanost osiguravajući radna mjesta u državnoj službi i podmićujući plemenske lidere. Svaki od njih ima zasebne snage Pešmergi koje primaju naredbe samo od stranačkog vođstva.

KDP i PUK su također pronevjerili resurse regije i iskoristili su ih za svoju korist, raspodjeljujući zemlju svojim članovima, pristalicama, rođacima i prijateljima i dodjeljujući unosne projekte kompanijama koje su povezane sa vladajućom elitom.

Nepotizam, korupcija i loše upravljanje dvije vodeće stranke oslabili su rast kurdske ekonomije i učinili je gotovo potpuno ovisonom o nafti i plinu. U toj mjeri, da 90 posto vladinog prihoda dolazi od prodaje ugljikovodika dok drugi sektori ostaju nerazvijeni. Javna infrastruktura je također slaba i loše se održava, što rezultira redovnim nestancima struje i manjkom vode.

Ogromne klijentelističke mreže vladajuće elite su napuhale javnu potrošnju do te mjere da u trenutnim uslovima – sa niskim cijenama nafte i razmiricom u vezi budžeta sa Bagdadom, vlada više ne može priuštiti da redovno plaća državne službenike. Više od polovine prihoda KRG-a se troši na javne izdatke, uključujući plate državnih uposlenika, penzije i socijalnu pomoć.

Ovo i ograničene ekonomske prilike koje su trenutno dostupne samo su produbili socijalni i ekonomski jaz u kurdskoj regiji. Danas, jedna trećina domaćinstava zarađuje 400 dolara ili manje mjesečno.

Nova generacija snosi posljedice ovog lošeg upravljanja ekonomijom. Iako nema pouzdanih podataka o trenutnoj stopi nezaposlenosti među mladima, anketa iz 2018. je otkrila da je više od 20 posto populacije između 18 i 34 godine, koji su bili nezaposleni u 2018, izgubilo nadu da će naći posao. Ovo djelomično objašnjava zašto su mladi na prvoj liniji nedavnog protesta i da će ostati pokretačka sila u budućim protestima.

Odjek oktobarskih protesta

Ljudi u KRI-ju su protestovali zbog neplaćenih plata, loših javnih usluga i korupciji godinama. Ali izgleda da se dinamika na ulicama mijenja.

Ovi se protesti razlikuju od prethodnih po svojoj spontanoj i organskoj prirodi. Nisu ih organizovale opozicione stranke, kao ranije, i uglavnom su bez vođe i njima dominiraju mladi. Oni su dosta slični u svojim težnjama protestima koji su izbili u Bagdadu i na jugu Iraka u oktobru 2019.

Kurdski demonstranti su ignorisali pokušaje KDP-a i PUK-a da okrive centralnu vladu za trenutnu situaciju i insistiraju da je rješenje unutar KRG-a. Ovi protesti pokazuju da je hitno potreban remont sistema – što je zahtjev koji je često iznošen tokom protesta 2011.

KRG u svom trenutnom obliku vjerovatno neće prigrliti izvornu političku i ekonomsku reformu, baš kao što establišment u Bagdadu nije u stanju ispuniti zahtjeve demonstranata. Kurdskoj regiji je potrebna temeljna promjena političkog sistema koja stavlja tačku na prevlast dvije vladajuće porodice i njihovih stranaka.

Kurdska politička elita mora shvatiti da ovi protesti nisu samo mala neugodnost zbog neisplaćenih plata. A uobičajena rješenja – nasilje, hapšenja i zastrašivanje – neće djelovati dugoročno.

Sve je jasnije da mlada generacija Kurda odbija živjeti poput svojih roditelja, na praznim obećanjima kurdskih političara. Oni zahtijevaju stvarnu promjenu i imaju žilavost i spremnost da se za to bore koju prethodne generacije možda nisu imale.

Oštre mjere možda jesu ugušile proteste za sada, i ova je bitka možda izgubljena, ali rat za budućnost kurdske regije Iraka se nastavlja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.