Protesti u SAD-u: Kako Amerika može ponovo postati velikom?

Rano ujutro prvog dana lipnja, predsjednik Donald Trump je stao ispred povijesne Episkopalne crkve Svetoga Ivana u Washingtonu, držeći podignutu Bibliju. Stoički je stajao ispred crkve koja je oštećena tijekom prosvjeda koji su se prelili u glavni američki grad iz Minneapolisa, gdje je 25. svibnja ubijen George Floyd.

Iz crkve nitko nije izašao, a postoji i razlog za to. Naime, sat vremena prije Trumpova dolaska, episkopalnog svećenika i bogoslova su iz crkve izbacile specijalne policijske snage, koji su se kasnije pridružili dvadeset drugih svećenika koji su prosvjedovali zajedno s narodom protiv sustavnog rasizma i policijske brutalnosti.

Episkopalna biskupica Washingtona Mariann Budde je potom izjavila kako je preneražena ovim činom, s obzirom da nitko nije kontaktirao crkvu, te da je strahovita zloupotreba Biblije. Ujedno je potvrdila da predsjednik rijetko kada dolazi u crkvu Sv. Ivana, koja je župna crkva američkih predsjednika od 1816. godine.

Ovakvo ponašanje je paradigmatično za Trumpa. Svojeglav i tvrdoglav, ratoboran i kontroverzan, bez empatije i s upitnim sociopatskim pokazateljima, američki predsjednik je slika i prilika onoga što licemjerna politička elita skriva pred javnosti. Njegovi simpatizeri među mnogim evanđeoskim kršćanima i tvrdokornim bijelim konzervativcima nisu dobili priliku čuti biskupicu Budde zbog snažne polarizacije medija u Sjedinjenim Državama i odlučne lojalnosti tvrdolinijaša da prate samo odabrane medije koji potiču njihov ekstremizam. Oni spremno podržavaju Trumpove najave dolaska vojnih snaga na američke ulice kako bi se suočili s nasilnim prosvjednicima.

U rizičnom nastupu, ovi prosvjedi bi mogli mobilizirati desno krilo Republikanaca i dati novi poticaj Trumpu za pobjedu na idućim predsjedničkim izborima. Njegovi pobornici dobro znaju što piše u prekrivenim objavama predsjednika na Twitteru i to podržavaju.

Polarizacija američkog društva

Polarizacija američkog društva ima duboke korijene i postaje sve izraženijom. Osim uobičajenog političkog duopola, gdje političkim sustavom drmaju dvije stranke, Demokratska i Republikanska, razlike u mišljenjima unutar njih su astronomske po gotovo svakom pitanju, od gospodarskog protekcionizma i političkog izolacionizma, pa do pitanja imigracija, rasizma, pobačaja, istospolnih brakova i cijelom drugom nizu tzv. moralnih politika koje se očito nameću kao glavni diskurs društvenih rasprava.

Unutar takve rasprave, kao znak određene frustracije, isplivao je i Donald Trump koji izražava povećanu radikalizaciju unutar Republikanaca, koji se određuju kao protuimigrantski, izolacionistički, pro-Life, rasistički pokreti koji vole oružje i nasilje. Danas u zemlji postoje na stotine naoružanih i paramilitarnih (polu)formacija, koji su podjednako ekstremno lijevi ili desni u ideološkom spektru, i koji ulijevaju strah za dodatnim nasiljem i kulturom smrti.

Nije ni ubojstvo Georgea Floyda presedan. Kad je predsjednik bio Barack Obama, 2015. godine je ubijen Freddie Gray u policijskom zatvoru. Predsjednik je pokrenuo istragu koja nije ništa posebno razriješila osim što je to bio prvi puta da se policijski službenici i redarstveni sustav našli na optuženičkoj klupi. Nije se sve završilo na način koji su tadašnji prosvjednici zamislili. Obama je optužen da izgleda kao kokos: crn izvana, a bijel iznutra. Prosvjednike je podjednako prozvao lopovima i pljačkašima, što nije daleko od onoga što govori Trump. Razlika u jačini prosvjeda je, međutim, u okolnostima u kojima su se oni dogodili.

Društvene nejednakosti u Sjedinjenim Državama veće su danas nego 1933. godine, kada su se na ulice slili milijuni ljudi, s ponešto različitim ideološkim sloganima. Na krilima tih prosvjeda proizašao je Franklin Roosevelt koji je Amerikancima ponudio „New Deal“ i time započeo Američki san. Te godine je najbogatijih deset posto Amerikanaca posjedovalo 47 posto nacionalnog bogatstva. Do 1970. godine ta se brojka smanjila na 34 posto. To su bile zlatne godine Američkog sna. Danas bogatih deset posto posjeduje 50 posto svog bogatstva zemlje.

Društvene nejednakosti  

Razlika između 1933. i 2020. jest da su ovoga puta klasno društvo zamijenjene sustavnim rasizmom. No, i ovdje treba biti oprezan. Nasilni prosvjedi i nezadovoljstva Afroamerikanaca ne odgovaraju statističkoj neumoljivosti.

Institucionalizacija segregacije na američkom Jugu danas je sramotno sjećanje. Podsjetimo se, 1968. godine samo 54 posto crnaca je završilo srednju školu, a danas je to 90 posto. Stopa siromaštva među Afroamerikancima, koja je iznosila 35 posto u vrijeme kada je ubijen Martin Luther King, danas je došla na 22 posto. Mogla je pasti i više, ali zbog recesije koju najavljuje pandemija COVID-19, teško je procijeniti tko će uopće imati dobitka, osim onih koji su bolesno bogati.

Siromaštvo i nezaposlenost dosegli su najviše razine od Velike depresije 1930-ih godina. Virus rasizma je došao namjesto klasnih razlika, a bijela supremacija je ideologija koja je potaknuta ljutnjom i krajnjim nezadovoljstvom bijele radničke klase. Oni sebe vide kao žrtve nepravde za koju osuđuju strukture koje su olakšale dobivanje poslova Afroamerikancima i ostalim etničkim manjinama. Ovu propagandu je uspješno iskoristio Donald Trump u svojim obraćanjima javnosti i predizbornoj kampanji.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Američko društvo, naravno, mora doći do važnih akcija rješavanja ksenofobije i rasizma u policiji, što je osobito važno u vrijeme Trumpa. „Black Lives Matter“ nije nov pokret, nastao je 2013. godine i imao je veliku ulogu u vidljivosti strukturnog rasizma. Ovaj pokret je potaknuo i političke vođe i intelektualce za trajne rasprave. Jedan ishod jest i snimka u kojoj policajac ubija Floyda. Pokret je ohrabrivao ljude da snimaju svojim mobitelima svaki oblik prekomjernog policijskog nasilja, a nedavno je izašao i snimak gdje policija uhićuje Afroamerikanca bez povoda, da bi prilikom pretresa pronašli značku FBI-a u njegovom džepu, te su naposljetku provedeni kroz disciplinski proces.

Ono što je zabrinjavajuće jest mogu li se trenutni prosvjedi okrenuti prema daleko lošijem ishodu. Masovni prosvjedi su eskalirali i postali su nasilni, uz opću pljačku i palež. U drugim zemljama, policija i vojska bi već odavno bili na ulicama i rastjerivali gomilu. Potrebno je priznati da je sloboda u Sjedinjenim Državama i dalje vrlo velika, kao što to pokazuje i činjenica da ni karantena niti policijski sat u nekim američkim okruzima nisu spriječili narod na, istina samodestruktivan, izraz slobodnog odlučivanja.

Kako do rješenja?

Prosvjedi mogu biti spontani, ali takvi jenjavaju nakon dan ili dva. Zahtjeve na ulicama slijede politička obećanja koja se potom brzo zaborave. U vrijeme kada je nastalo posljednje zbogom Američkom snu, pitanje je kakav novi sustav donosi budućnost. Opasnost ovih prosvjeda jest da se putem legitimne bitke protiv rasizma i sustavnog nasilja uvuče ekstremna ljevica koja nije nimalo bezopasnija od ekstremne desnice. S jedne strane je Američko puškarsko udruženje (NRA) koje svojim lobiranjem ne dopušta da kultura nasilja nestane iz društva, a prati ih niz rasističkih i protuimigracijskih paramilitarnih organizacija kao što je Boogaloo Boys koji otvoreno pozivaju na građanski rat, potom pobornici bijele supremacije koji su proizašli iz negdašnjeg Ku Klux Klana i neonacističkih udruženja.

S druge strane  su anarhisti, koji u Americi imaju snažnu prisutnost otkad su ubili predsjednika Williama McKinleya 1901. godine a koji se okupljaju u Proturasističku akciju te druge skupine ekstremne ljevice koje su u potpunosti razočarani progresivnom ljevicom u Sjedinjenim Državama koju je donekle utjelovljavao Bernie Sanders. Napokon, tu je i Antifa, za koju Trump govori da je glavna snaga iza nasilnih prosvjeda i da će ju staviti na listu terorističkih organizacija, što nije lak zadatak. Antifa organizacije imaju svoje regionalne osobitosti, pa tako konkretne akcije i narativ Antife u Americi nije isti kao u Europi ili bivšim komunističkim zemljama, ali prema statutu i kodeksima Antife, organizacija teži rušenju postojećih državnih poredaka, ako je potrebno i nasiljem, što označava ovu mrežu protuustavnom.

Rješenje ne postoji u nekoliko koraka i čvrstim odlukama. Za micanje rasizma i nasilja u američkom društvu potrebna je daleko više duhovne revolucije nego prosvjedi na ulicama, s dobrodošlom prilikom za pljačku i uništavanje tuđe imovine. Ovo stanje je vezano za povijesni nastanak Sjedinjenih Država koje su stvorene na temelju genocida protiv Indijanaca i institucijom ropstva te uvozom robova iz Afrike. Sjećanje na ove etničke i kulturne protivnosti tijekom ranih zasada američke države i društva dobro je konsolidirano u američkom društvenom sustavu, njegovim institucijama i svakodnevnom životu.

Promjena ove percepcije zahtijeva mentalnu i duhovnu dimenziju, stvaranje nenasilnih pokreta koji će doista utjecati na aktiviste, medije i akademski sektor, koji će stvarati stupove potpore u institucijama, ali i siguran prostor za sve stanovnike zemlje. Samo tako može Amerika postati velikom.

Izvor: Al Jazeera