Zašto bi SAD trebao imati ‘moć ubijanja’?

Šesnaestog novembra je slučaj Bilala Abdul Kareema iznesen pred Žalbeni sud u distriktu Columbia. Tvrdnja administracije predsjednika Donalda Trumpa koju je prihvatio federalni sudija u septembru 2019, bila je da vlada SAD-a može smaknuti Bilala raketom iz drona predator.

Iz razloga što je ovo pitanje „nacionalne sigurnosti“ , ni Kareem ni Vrhovi sud SAD-a ne bi se trebali pitati u ovoj stvari.

Reprieve, organizacija advokata koji se bore protiv državnog kršenja ljudskih prava i pro bono firma Lewisa Baacha Kaufmanna Middlemissa prvobitno su pokrenule ovaj slučaj u ime dvoje ljudi – Kareema i Al Jazeerinog novinara Ahmada Zaidana. Kareema je odgojila u New Yorku majka povećena građanskim pravima, i nakon što se jedno vrijemo bavio stand up komedijom, pronašao se u islamu i odlučio se založiti za prava muslimana u Siriji kao ratni novinar.

Zaidan je već bio u medijima kao šef Al Jazeerine redakcije u Islamabadu i osigurao je neke ekskluzive sve do Osame bin Ladena. Kao rezultat ovoga, CIA ga je lažno označila kao člana Al-Kaide, što smo saznali iz dokumenata koje je otkrio Edward Snowden.

Zašto je Kareem zaslužio smaknuće?

Federalna sutkinja je odbacila Zaidanov slučaj u svojoj originalnoj naredbi 2018. kada se on vratio iz Pakistana u Dohu, i nije se realno osjećao životno ugrožen. Ali originalno je sudija presudio u korist Kareema, nalazeći da je ovaj Afroamerikanac uvjerljivo pokazao da ga je njegova vlada pokušavala ubiti.

Nije bilo jasno zašto je Kareem zaradio smaknuće – to je bila CIA-ina tajna. Možda su pratili njegovo kretanje po intervjuima i nije im se dopalo to što je objavljivao o širokom krugu ljudi uključenih u sirijski građanski rat.

Jedno je bilo jasno: u pet slučajeva je jedva izbjegao smrt. Zgrada u kojoj je smješten njegov ured dvaput je pogođena, a SAD mu duguje za dva vozila koja su digli u zrak nekoliko trenutaka nakon što je on iz njih izašao. Pri prvom putu mu je bilo teško povjerovati, ali kod petog je već bio siguran da ga njegova država želi mrtvog. Ipak je u to vrijeme SAD bio jedina država koja je koristila dronove kao oružje u regiji.

Ovo je, u konačnici, slučaj gdje se zlodjela predsjednika Baracka Obame vraćaju u Bijelu kuću predsjednika Donalda Trumpa. Obama je bio taj koji je pojačao „pogubljenje bez suđenja“ kao bizarnu zamjenu za „zatvor bez suđenja“ u zaljevu Guantanamo.

Nije postavio granicu gdje bi oni za koje se smatra da su teroristi mogli biti napadnuti. Mi ćemo, piše on u svojoj najnovijoj knjizi Obećana zemlja, loviti „osumnjičene da su teroristi uglavnom unutar, ali nekad i izvan ratnih zona Afganistana i Iraka“.

Lista za odstel

Nije ovo ograničio samo na teroriste: u 2009. je neminovno lista za odstrel počela uključivati i dilere drogom. Zašto da ne? Imali smo „rat protiv droga“ mnogo prije „rata protiv terorizma“. Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte je navodno odgovoran za 7.000 ubijenih dilera droge u prvoj godini na poziciji i hvalio se da je lično ubio dilera. On smatra da je pomama za narkoticima daleko štetnija za njegovo društvo od terorizma.

Nije dugo trebalo američkoj Agenciji za borbu protiv droga da tvrdi kako talibane finansira afganistanska trgovina heroinom i to je ubrzo dovelo do još jedne eufemistične „liste za odstrel“ („liste zajedničkih prioriteta“ koja je procurila od Edwarda Snowdena), uključujuću dilere droge za eliminaciju.

Zamislite ushićenje Donalda Trumpa kada je naslijedio ove ovlasti. Sada, u zadnjim danima njegovog stolovanja, advokati u Ministarstvu pravde dovode ovu Obaminu doktrinu do svog logičkog ekstrema. Kareem je samo htio obećanje da ga njegova vlada neće ponovo pokušati ubiti, što nije izgledalo kao mnogo za tražiti. Ali za Trumpove advokate je to bilo previše kada je u pitanju žalba u distriktu Columbia.

Oni su najavili da je svaka činjenica o tome koga predsjednik želi smaknuti državna tajna – i zahtijevali su da sudac poštuje „privilegiju nacionalne sigurnosti“ koja, insistirali su oni, im omogućava da rade šta žele, kad žele, bez nadzora sudova ili bilo koga drugog. Na naš užas, federalni sudac se složio.

Šok sudija Trumpovim grabljenjem moći

Očigledno je da smo uložili žalbu kako bismo izravnali račune. Sudije na federalnom žalbenom sudu izgledale su šokirano obimom Trumpovog grabljenja moći. Ipak je vladin advokat otišao i korak dalje. Ovo ne samo da je pitanje nacionalne sigurnosti, tvrdio je on, već je i svaki plan Bijele kuće da ubije Kareema „političko pitanje“ koje se ne može revidirati. Jedna sutkinja je zahtijevala da zna tvrdi li Trump da ima neograničenu moć da ubije i nju, možda dok sjedi za svojim stolom u sudnici.

„Nema razlike između mene i Kareema?“, zahtijevala je ona od vladinog advokata, u nevjerici.

„Tvrdili biste da je riječ o političkom pitanju, baš kao što ovdje radite. I tvrdili biste da je riječ o državnim tajnama, kao i ovdje. Ako presudimo za vas, to znači da sam ja uništena. Ništa ne mogu učiniti u vezi ove smrtne kazne.“

„Ako je vaše pitanje: može li sud nakon što se potegne [politička ili nacionalna sigurnost] privielgija“ Trumpov advokati je odgovorio, nakon nekog blebetanja, „…u tim okolnostima, odgovor je ne“, dodala je.

Drugim riječima, Trumpova administracija je tvrdila da u principu nema razlike između ubistva Kareema u Idlibu, Siriji i sutkinje u njenom uredu u Washingtonu.

Ovo nije bila akademska diskusija, već grabljenje moći od strane predsjednika koji još odbija priznati da je glasanje bilo protiv njega, a tiranosaurus u samrtnom hropcu zna biti veoma opasan.

„Jeste li svjesni koliko je neobičan taj prijedlog?“, izjavila je sutkinja u nevjerici. „Da američka vlada, izvršna branša [predsjednik] – može jednostrano odlučiti da ubije američke građane?“

Dron na Bidena i Harris

Možda ne bih trebao pisati ovaj članak. Mogao bi dati Trumpu ideje, dok odmara u Zapadnom krilu između postizbornih partija golfa. Ipak, po njegovoj teoriji on ne bi bio ograničen na ubijanje sudaca – isti princip bi važio za „političko pitanje“ je li opozicioni političar prijetnja za nacionalnu sigurnost (koja je u Trumpovom slučaju, često sljubljena s Trumpovom sigurnošću). Umjesto što gubi vrijeme na tužbe koje osporavaju brojanje glasova u Pennsylvaniji, zašto ne poslati dron da potraži Joea Bidena i Kamalu Harris?

Trump bi samo kopirao planove jednog od svojih bliskih prijatelja. Zapadnjački obavještajci se slažu da je naredba da se ubije ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni došla direktno iz Kremlja. Izgleda da je Vladimir Putin usvojio stav da su politički oponenti, zaista, prijetnja za nacionalnu sigurnost.

Trump to neće napraviti (nadamo se!) ali kada SAD napusti uzvišenu poziciju, poziva i ostale da zarone u dubine. Argument Trumpovog advokata će omogućiti Putinu da kaže Bidenu da prestane ako se ovaj požali na pokušaje ubistava političkih oponenata od Salisburyja do Istanbula – baš kao što je Obamina lista za odstrel nagnala Dutertea da kaže bivšem predsjedniku da „ide dođavola“ tokom poziva vezanog za ubistva u vezi droge.

Mnogo se govori o američkom padu u despotizam pod Trumpom. Možda su naše institucije dovoljno snažne da podnesu direktni napad. Možda veća opasnost vreba od podmuklog grabljenja velike moći.

Možda nas zaista „otkriće da je predsjednik Obama, radeći u skladu sa vladinom listom za odstrel, lično određivao koga trebaju ubiti vojni dronovi…gura bliže tom padu u autoritarizam. Ako je tako, trebamo se sjetiti poznatih riječi Edmunda Burkea: „Da bi zlo pobijedilo potrebno je samo da dobri žene i muškarci ne rade ništa.“ Obamino insistiranje da se oduzme pravo na suđenje prije pogubljenja jedan je od najopasnijih koraka koje smo napravili prema toj ivici.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera