Rusko preuranjeno slavlje zatopljenja odnosa sa Zapadom

U proteklih nekoliko dana, Kremlju naklonjeni mediji slavili su ogroman “uspjeh” Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu. Ruski predsjednik Vladimir Putin ugostio je francuskog lidera Emmanuela Macrona, japanskog premijera Shinza Abea i kineskog potpredsjednika Wanga Qishana, između ostalih. “Pukotina u izolaciji. Zašto su svi počeli željeti saradnju s Rusijom”, bio je naslov teksta kojim je ruska državna agencija RIA Novosti zaključila forum.

Macronovo prisustvo i izjave veoma su zvučale kao da zaista postoji “pukotina”. Francuski lider izbjegao je teške teme, kao što su rat u Ukrajini, slučaj Skripal, korištenje hemijskog oružja u Siriji, i samo se fokusirao na diskusije o saradnji. Općenito, Macronova retorika je izgledala mirnodopski te bliža Putinu nego što je bio američkom predsjedniku Donaldu Trumpu početkom 2017. godine. U vrijeme kada Bijela kuća nameće nove sankcije Rusiji, bombardira njene plaćenike u Siriji, jača pritisak na glavnog ruskog saveznika Irana, Macron je govorio o dijalogu.

Štaviše, Zajednički istražni tim, koji je bio zadužen za obaranje Leta 17 Malaysia Airlinesa, objavio je svoje rezultate samo nekoliko dana prije foruma. Iz JIT-a su zvanično optužili rusku 53. brigadu da je odgovorna za obaranje aviona. Otprilike u isto vrijeme, još jedna istraga je otkrila kako je Oleg Ivanikov, general ruskih obavještajaca, igrao ulogu u napadu.

Izolacija (ni)je pri kraju

Naravno, Putin je pokušao izbjeći pitanja o istrazi tokom foruma. No, kada je glavni urednik agencije Bloomberg John Micklethwait ispalio pitanje ka Putinu da li je ruska raketa oborila avion, odgovorio je: “Naravno da nije!” Macron, koji je sjedio odmah do njega, uopće nije reagirao. Zapravo, i on je izbjegao govoriti o ovim optužbama, kazavši: “Mislim kako je predsjednik Putin u potpunosti u pravu kad kaže da se moramo prisjetiti žrtava tragedije i njihovih porodica. Napravljena je nezavisna istraga i slažem se s onim što je predsjednik Putin jučer kazao: saradnja s holandskim sudstvom je potrebna.” On je, također, otišao dalje i pozvao francuske firme da više investiraju u Rusiju te govorio o potrebi “razmatranja same strukture naših odnosa” i “zajedničkog rada”.

Samo sedmicu dana prije pokretanja foruma, Putin se susreo s još jednom liderkom iz Evrope – njemačkom kancelarkom Angelom Merkel – što je, također, pogodovalo slavljeničkom raspoloženju u Moskvi. Merkel nije imala zadršku u tome o čemu je razmišljala i otvoreno govorila o problemima, čak je govorila o kršenju ljudskih prava u Rusiji. No, ukupni ton same posjete je bio miran i to se tumačilo kao još jedan pokazatelj topljenja odnosa.

Ovo su ohrabrujući znakovi za Kremlj – prvi od izbijanja rata u Ukrajini – koji pokazuju kako je njegova međunarodna izolacija možda pri kraju. Sa svoje strane, i Kremlj je, također, ublažio svoju retoriku protiv Zapada. Skok cijena nafte donio je više novca u državne kofere i omogućio Vladi da privremeno ublaži neke od domaćih ekonomskih problema, pa je bilo manje neophodno koristiti neprijateljsku retoriku kako bi se kontrolirala javna ljutnja. Novo povezivanje je naročito važno uoči Svjetsko prvenstva, koje – jednako kao što je bio slučaj sa Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju – treba biti velika PR kampanja za Rusiju.

Američki pritisak ne popušta

U svakom slučaju, slavlja u Moskvi su preuranjena. Rusija dobija pažnju od Francuske i Rusije jer oni imaju nekoliko pragmatičnih i kratkoročnih ciljeva: obje države žele koristiti Putina za povećanje pritiska na Iran (kako ne bi napustio nuklearni dogovor) i Siriju (da se uključi u mirovne pregovore). Također, Njemačka želi riješiti neke probleme o projektu plinovoda Sjeverni tok 2, kojim želi dovesti ruski plin u državu preko Sjevernog mora. Ovo zatopljenje odnosa, međutim, neće dugo trajati. Njemačka i Francuska će uvijek smatrati svoje zapadne saveznike važnijim od Rusije i ti saveznici nisu trenutno zainteresirani za normalizaciju odnosa.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Kongres i Bijela kuća namjeravaju povećati pritisak na Moskvu kroz sankcije i već je jasno kako Trump neće pokušati to spriječiti, naročito jer specijalni savjetnik Robert Mueller i dalje istražuje rusko miješanje u američka unutrašnja pitanja. Nadalje, demokrate imaju priliku osvojitie većinu u Kongresu na novembarskim srednjeročnim izborima, što ne ide u korist Putinu.

Rusko-britanski odnosi su na rekordno niskom nivou, a aktuelna istraga trovanja bivšeg ruskog špijuna Sergeja Škripala u Salisburyju bi mogla stvari i pogoršati. Velika Britanija koristi svoj utjecaj za organiziranje velike diplomatske ofanzive protiv Rusije, u koju su uključene Njemačka i Francuska. Istočna Evropa ima tradicionalno visoke stavove protiv Putina, koje jača s utjecajem Rusa koji traže politički azil. Potom, tu su i članice države JIT-a – većinom Holandija, Belgija i Australija – koje su zadržale oštru retoriku protiv Rusije. Sve zajedno imaju jače odnose s Njemačkom i Francuskom nego s Rusijom trenutno.

Putin ne želi ‘novu patnju’

Konačni rezultati istrage MH17 bit će objavljeni za približno godinu dana i nedvojbeno će pružiti više dokaza o ruskom miješanju u incident. Ovo će, također, zvanično potvrditi rusku vojnu umiješanost u ukrajinskom sukobu. Ukrajina je već predala tužbu Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu protiv Rusije, optuživši je za vojno miješanje. Obaranje MH17 i granatiranje Mariupola bit će dvije velike tačke uporišta sukoba. Rusija nije ratificirala sporazum s ICC-om, ali ako sudska odluka bude protiv nje, ovo će biti značajan diplomatski udarac državi. To će biti važan razlog zapadnih lidera da izbjegavaju Putina.

Jedini način da se, zapravo, prekine međunarodna izolacija bio bi da Putin napravi ustupak, ali on to nikad neće uraditi. Rusija ne može priznati obaranje MH17, jer bi to značilo umiješanost u Ukrajini i laganje o tome. Rusija ne može provesti sporazume iz Minska s Ukrajinom, jer bi to značilo napuštanje Donbasa, što bi naljutilo Putinove pristalice.

Rusija ne može prestati podržavati Bashara al-Assada, jer, ako to uradi, sirijski lider će biti iste sudbine kao Muammar Gaddafi ili Saddam Hussein – a Putin ne želi patnju kroz ponovno praćenje toga. Rusija, također, ne želi pomoći s nuklearnim sporazumom s Iranom, jer bi to dovelo do pada cijena nafte, a to ona sebi ne može trenutno priuštiti. Možda Rusija može obustaviti hakerske napade, provokacije i politička ubistva u inostranstvu, ali to možda neće biti dovoljno za ukidanje međunarodne izolacije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera