Ne, američki udari u Siriji neće izazvati Treći svjetski rat

Prije nekoliko godina, kada je Barack Obama bio američki predsjednik i nakon što je Assad plinom usmrtio više od 1.000 civila u augustu 2013, Donald Trump je na Twitteru napisao: “Zašto stalno objavljujemo kada ćemo napasti Siriju? Zašto jednostavno ne možemo šutjeti i, ako ikako napadnemo, iznenadimo ih?”.

Ipak, suočen sa sličnim hemijskim napadom, koji su izveli ovog mjeseca izveli režimske snage i njihovi saveznici, Trump je ponovno otišao na Twitter, učinio ono na šta je upozoravao i ovaj put na toj društvenoj mreži napisao: “Rusija je obećala da će srušiti sve projektile ispaljene na Siriju. Spremi se Rusijo, jer oni dolaze, lijepi, novi i ‘pametni’. Ne biste trebali biti partner sa Životinjom koja plinom ubija vlastiti narod i u tome uživa”.

Tako da, samo da ostane zabilježeno, prema predsjedniku Trumpu, vanjska politika u Obaminom mandatu je trebala biti obavijena tajnošću. Ali, sa Trumpom u ulozi predsjednika, vanjska politika treba biti formirana i objavljena na Twitteru, dajući Assadu, Rusiji i Iranu upozorenje da to nejasno “nešto” dolazi.

Očekivano, brojni analitičari na Zapadu su ponovno iskoristili priliku da na društvenim mrežama objave početak Trećeg svjetskog rata. Zanimljivo je i da su mediji pod kontrolom Kremlja također bili u raspoloženju Trećeg svjetskog rata, pa su savjetovali Ruse koje namirnice da kupe prije nego što se sakriju u bunkere.

Možda na žalost ovih koji raspiruju paniku na obje strane, “smiješni” napad koji je Trump naredio i kojem su se priključili Theresa May i Emmanuel Macron neće promijeniti ništa, niti u Siriji niti bilo gdje drugo. Niti će izazvati otvoreni sukob između SAD-a i Rusije.

Izbjegavanje Rusa

Ovi napadi, poput onih izvedeni 2017. na zračnu bazu Shayrat, pažljivo su izbjegli ruske snage u Siriji i nisu uradili ništa da uklone sirijski režim s njihove pozicije. Dalje, oni neće promijeniti američke prioritete u Siriji, koji su jednostavno nastavak Obamine politike “borbe protiv terorizma”.

Doista je smiješno čuti odrasle muškarce i žene kako pridikuju o užasima napada plinom na sirijske civile bez spominjanja mnoštva drugih načina na koje Sirijce ubijaju režimske snage, Rusija i Iran.

Još je smješnije da neko poput Trumpa u jednom dahu kritizira Rusiju zbog saveza sa Assadom, da bi odmah zatim ustvrdio da je “lažna i korumpirana ” istraga o ruskom miješanju u američke izbora glavni uzrok loših odnosa između SAD-a i Rusije.

Da budemo iskreni, Obamina administracija je prvenstveno odgovorna za ovu retoriku ograničavanja crvene linije u Siriji na hemijsko oružje (koje ni tada ne provodi), kao i predavanje sirijskog “dosjea” Rusiji i Iranu.

Kada se radilo o uklanjanju Assada sa vlasti (što je bio primarni zahtjev sirijske revolucije), Obama je umjesto toga želio prioritet dati popravljanju američko-iranskih odnosa i borbi protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Pod Obaminim zapovjedništvom, SAD je formirao “Sirijske demokratske snage”, koje uglavnom čine kurdski borci povezani sa YPG-om (Jedinicama narodne zaštite), grupe koja je nastavila da ima podršku SAD-a tokom Trumpovog mandata, uključujući slanje nekoliko stotina marinaca u Siriji početkom 2017, nakon što je Trump položio predsjedničku zakletvu.

Američka politika

Zračni udari predvođeni SAD-om na takozvane mete ISIL-a, koji su počeli 2014. i kojih je izvedeno više od 15.000 i čiji broj i dalje raste, usmrtili su hiljade sirijskih civila, uključujući djecu, a doprinijeli su uništavanju sirijskih gradova poput Raqqe i Deir Az Zora.

Zaključak navedenog je da Trumpova politika u vezi Sirije nije odstupala mnogo od Obamine, i malo je vjerovatno da će odstupiti kao posljedica ovih napada.

Jedna od najvećih posljedica Trupovih praznih obećanja na Twitteru je lažna nada data narodu koji je iskusio niz zločina od ruku Assada i njegovih saveznika. Društvene mreže su bile prepune hvala Sirijaca za napade na režimske mete. Uskoro su bili razočarani kada je američki ministar odbrane Mattis objavio: “U ovom trenutku, ovo je jednokratni napad, i vjerujem da je ovo poslalo veoma snažnu poruku kojom će se razuvjeriti Assad, kako bi ga spriječili da ponovno koristi hemijsko oružje”.

Ali, samo da se podsjetimo, nema šanse da neko ko zabrani ulazak Sirijcima u svoju zemlju brine za njih dok oni umiru na udaljenosti od više hiljada kilometara. Svima bi nam bolje bilo da se sjetimo da se Trumpova administracija i dalje bori da oteža sirijskim (i drugim) izbjeglicama da dođu u SAD, kao i da zabrani Sirijcima (te državljanima nekoliko drugih zemalja) sa validnim vizama da studiraju i rade u SAD-u.

Možda je i najvažnije i najpametnije prisjetiti se Trumpovih islamofobičnih poruka na Twitteru iz 2013. protiv američke intervencije u Siriji, gdje je za narod koji se pobunio protiv Bashara al-Assada kazao: “Zapamtite, svi ti ‘borci za slobodu’ u Siriji žele da se zabiju avionima u naše zgrade”, ustvrdivši da “Brojni sirijski pobunjenici su radikalni džihadistički islamisti koji ubijaju kršćane. Zašto bismo se ikada borili na istoj strani s njima?”.

Politički događaji

Mnogi analitičari se sada koncentriraju na ono što se će desiti sada kada su SAD i njegovi saveznici izveli udare na sirijski režim, ignorirajući druge značajne političke događaje koji utječu na sirijsku politiku na međunarodnom nivou.

Prošle sedmice je Izrael izveo nekoliko udara na sirijsku zračnu bazu u blizini Homsa, u kojim je ubijeno najmanje tri pripadnika iranske Revolucionarne garde. U petak su brigade koje u Siriji podržava Iran objavile da će pokrenuti operacije protiv američkih snaga u istočnoj Siriji. Izglednije je da će u ovom trenutku SAD odgovoriti na takve iranske akcije nego što će zagovarati politiku “promjene režima”, kao što to tvrde brojne pristale režima koji se nalaze na Zapadu.

Istovremeno, Rusija je ostala upadljivo “neutralna” tokom ovih i prethodnih izraelskih zračnih udara u Siriji, ograničivši se na vatrenu retoriku umjesto na konkretnu akciju. Važno je također naglasiti da tokom udara SAD, Velika Britanija i Francuska nisu ušle u sirijski zračni prostor koji trenutno kontrolira Rusija. To, zajedno s činjenicom da tokom ovih i prethodnih zračnih udara postojala koordinacija sa Rusima, dovoljno je da rasprši iluzije paničara o neposrednom Trećem svjetskom ratu.

Američko-ruski sukob

Malo je vjerovatno da će doći do američko-ruskog vojnog sukoba u Siriji, s obzirom da su Washington i Moskva vojno koordinirali od ruske intervencije 2015. godine. I bez obzira šta se ubuduće desi u Siriji, zasigurno će uključivati nagodbu između SAD-a i Rusije.

U međuvremenu, javnost koja vjeruje da će doći do eskalacije služi objema stranama.

Na domaćem terenu se Trump suočava sa nepovoljnim uvjetima. Iako istraga o ruskom miješanju možda ne bude imala konkretne posljedice na Trumpa, njegovu administraciju se našla u veoma neugodnoj situaciji kada je prošle sedmice Trumpov advokat, Michael Cohen, bio meta racije FBI-ja.

Pomama s kojom su američki mediji izvještavali o mogućnosti za napad na Assadov režim je bilo dobrodošlo odvraćanje pažnje sa ovog posljednjeg razvoja događaja u slučaju koji se gradi protiv Trumpa.

A u Rusiji, Kremlj se suočava sa ekonomskom krizom koja će se pogoršati zbog sankcija Zapada. Priča o ruskom suprotstavljanju SAD-u i ponovnom uspostavljanju statusa supersile dolazi u savršenom trenutku da se stanovništvu skrene pažnja sa ovih problema u zemlji i inostranstvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera