Al Jazeera je mladima Zaljeva dala glas, ne smije biti utišana
Mnoge su države, u različitim periodima, pokušavale spriječiti rad Al Jazeere ili primorati je da smanji obim svoga rada. No, prošlosedmičnim pozivom da se cijela mreža ugasi, Saudijci i Emiraćani su nadmašili sami sebe.
Zahtjev, jedan na listi uvjeta koju su napravili Saudijska Arabija i njeni zaljevski saveznici kao cijenu okončanja njihove blokade Katara, države koja finansira ovu medijsku kuću, pokušaj je gušenja Bliskog istoka i ubijanja posljednje nade za njegovom stabilnom, demokratskom budućnošću.
Bombardiranje ureda
Al Jazeeru, gdje sam radio kao generalni direktor od 2006. do 2011. godine, nikada nisu voljeli lideri takozvanog slobodnog svijeta. Njene urede su američke snage u dva navrata bombardirale, jednom tokom rata u Afganistanu, drugi put tokom rata u Iraku kada je poginuo dopisnik iz Bagdada, a nekoliko radnika je ranjeno. Više od 20 novinara, koji su radili za ovu mrežu, uhapsile su koalicijske snage u Iraku. U jednom trenu iračkog rata, George Bush i Tony Blair se navodno nisu složili da li treba bombardirati sjedište ove medijske kuće u Dohi.
No, najstalniji napadi na Al Jazeeru dolaze od autoritarnih arapskih režima. Uredi Al Jazeere se zatvaraju, novinari hapse i pritvaraju na osnovu izmišljenih optužbi, a njen signal se blokira.
Napravljen je svaki mogući pokušaj da se okalja i okleveće mreža – čak i međusobno isključivi: rečeno nam je kako je Al Jazeera ne samo djelo izraelskog Mossada već i glasilo Osame bin Ladena. Ne može biti oboje. Naravno, to se sve osvetilo. Što su više potkupljivi i pokvareni arapski lideri napadali Al Jazeeru, nju su njihovi narodi više cijenili kao izvor vijesti.
Ova mreža je također djelovala kao spona sa svijetom zapadnih medija, a Al Jazeera English je donosila novu perspektivu stvari. Povezivala je ljude sa takozvane periferije svijeta sa kreatorima odluka u njegovom sjedištu. I, do sada, nikada nije odgovarala na iznudu.
Možete ili voljeti ili mrziti Al Jazeeru, ali ne možete negirati da je promijenila izgled medijske scene u arapskom svijetu.
Iako su i Saudijci i Emiraćani pokrenuli medijske kuće kao rivale Al Jazeeri, ona je i dalje bila izvor vijesti kojem se najviše vjerovalo u arapskom svijetu zbog njenog uređivačkog duha, a koji je njegovao kvalificirani tim novinara, u regiji zagađenoj loše predstavljenom propagandom, sponzoriranom iz džepa vlasti.
Objava rata
Aktuelni zahtjev da se ugasi Al Jazeera najbolje se može tumačiti kao kazna zbog uloge mreže u Arapskom proljeću. Države predvođene Saudijskom Arabijom, koje su podržavale kontrarevoluciju, osjećale bi se sigurnijim da se ona ugasi.
Njihova greška je što ne uspijevaju shvatiti da nisu mladi ljudi zbog Al Jazeere marširali za slobodu i demokratiju na ulicama Tunisa i Kaira. Dapače, oni su to radili zbog odsustva više ‘al jazeera’. Da je omladina regije imala više nezavisnih platformi da izrazi svoje mišljenje, pronašli bi načine da promijene svoja društva bez potrebe za revoltom. Gašenje mreže, zatvaranje onih koji se usuđuju iskazati svoje mišljenje na društvenim medijima su upravo oni potezi koji mogu izazvati novu, nasilnu verziju Arapskog proljeća.
Da, ja prvi priznajem kako postoji i kako je uvijek postojao element propagiranja o ulozi Al Jazeere. Njeno izvještavanje je otvorilo umove generacija mladih arapskih ljudi. Pokazalo im je kako su njihovi glasovi bitni i dalo im je slobodu i nadu. Po prvi put, kroz Al Jazeeru, ta generacija se osjetila povezano sa ostatkom svijeta. Ti mladi ljudi, otvorenih umova i bez sektaških podjela, bili su srce Arapskog proljeća koje je najsjajniji trenutak nedavne arapske historije.
Zahtjevi za gašenje mreže, da se ugasi njeno svjetlo, nisu ništa drugo nego objava rata budućnosti ove regije. Ovo je smrtno ozbiljna borba. Prastari režim apsolutnih monarha i vojnih diktatora pruža posljednji otpor silama demokratije i slobode, predvođenih generacijom koja je odbacila okove korumpiranih, klijentističkih režima.
Zamislite arapski svijet bez Al Jazeere. To bi bilo tamnije, mnogo tmurnije i, iznad svega, mnogo tiše mjesto.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: The Guardian