Opasnost normalizacije odnosa Saudijske Arabije i Izraela

Vodeći se planovima o nasljeđivanju i strategijom da se suprotstavi iranskom utjecaju u arapskoj regiji, saudijski prestolonasljednik Mohammad bin Salman poduzeo je nekoliko koraka kojima razbija tabue. Među njima su hapšenje niza prinčeva i ministara i proces normalizacije odnosa, barem djelomične, s Izraelom.

Ali preduzimanje konkretnih mjera da se okonča arapski bojkot Izraela bez prethodnog postizanja pravednog rješenja za palestinsko pitanje bit će pogubno i za Palestinu i za Saudijsku Arabiju.

U četvrtak je šef Generalštaba Izraelskih oružanih snaga Gadi Eizenkot prvi put dao intervju saudijskoj TV-mreži, u kojem je rekao da je Izrael spreman podijeliti obavještajne podatke o Iranu sa Saudijskom Arabijom. Isto tako prvi put, Izrael je prošle sedmice sa Saudijskom Arabijom sponzorisao rezoluciju protiv Sirije u UN-ovom Vijeću za ljudska prava. Osim toga, izraelski ministar komunikacija Ayoub Kara dao je toplu pozivnicu velikom muftiji Saudijske Arabije Abdul Azizu Al Sheikhu da posjeti Izrael zbog, kako kaže, prijateljskih komentara o toj državi.

Kako bi “legitimizirala” korake preduzete da se normalizuju odnosi s Izraelom, Saudijska Arabija pozvala je predsjednika Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa u Rijad prošle sedmice kako bi ga uvjerila da prihvati mirovni plan koji je predložio Jared Kushner, specijalni savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa. Saudijsko-izraelska saradnja predstavlja ključni dio tog plana. Prema New York Timesu, ovaj prijedlog, između ostalih mjera normalizacije, mogao bi uključivati “nadlijetanje izraelskih putničkih aviona, vize za poslovne ljude i telekomunikacijske poveznice” sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Jordanom i UAE-om.

Abbasova uloga

Abbasova saradnja ključna je za nastavak normalizacije odnosa između Saudijske Arabije i Izraela; bez nje bi saudijski potez bio viđen kao izdaja arapskog i muslimanskog stava prema Palestini. Iako se ne zna mnogo o tome šta se zaista desilo tokom Abbasove posjete Rijadu, neki izvještaji govore o tome da je saudijsko vodstvo vršilo pritisak na Abbasa da prihvati bilo koji plan koji Kushner predloži ili da odstupi s vlasti.

Abbas je u nezavidnoj poziciji jer će se pritisak koji se vrši na njega povećati kad Kushner objavi plan u ne tako dalekoj budućnosti. Potrebna mu je saudijska i američka finansijska podrška da bi Palestinska samouprava mogla i dalje funkcionisati.

Međutim, Kushnerov sporazum neće dati ni minimum pravde palestinskom nacionalnom projektu. Dok ovaj sporazum nudi strateška postignuća za Izrael, kao što je okončanje saudijskog bojkota, Palestincima nudi samo taktičke dobitke, kao što su finansijska pomoć, oslobađanje zatvorenika i tiho, djelomično zamrzavanje aktivnosti naseljavanja izvan velikih blokova naselja.

Kushnerov sporazum praktično će iscjepkati arapski mirovni plan iz 2002. koji je sponzorisala Saudijska Arabija i koji je ponudio Izraelu punu normalizaciju u zamjenu za povlačenje iz arapskih zemalja okupiranih 1967. godine. Vršeći pritisak na Abbasa da prihvati ovaj sporazum, saudijsko vodstvo potkopava vlastitu inicijativu, prihvatajući da djelomično normalizuje odnose s Izraelom u zamjenu za savez protiv Irana.

Teški dani pred Fatahom

Osim toga, saudijski plan normalizacije vjerovatno će dodatno zakomplikovati interno palestinsko pomirenje. S ciljem da stavi tačku na iranski utjecaj u Gazi, bliski saveznik Saudijske Arabije, Egipat, posredovao je – ili na neki način diktirao – palestinsko pomirenje, koje je rezultiralo time da je Hamas predao vlast Palestinskoj samoupravi.

Kako bi izvršila dodatni pritisak na Abbasa, Saudijska Arabija, navodno, pozvala je u Rijad njegovog gorkog neprijatelja Mohammeda Dahlana u isto vrijeme kad i njega. Cilj ovog poteza bio je, navodno, da njih dvojica razgovaraju o Fatahovom internom “pomirenju”. Drugim riječima, Saudijska Arabija dovela je Dahlana na scenu u slučaju da predsjednik Palestinske samouprave odbije Kushnerov sporazum. U onome što bi se moglo protumačiti kao znak otpora saudijskom pritisku neki analitičari na Zapadnoj obali i u Gazi primijetili su da je po povratku u Ramallah Abbas počeo primjenjivati oštrije mjere protiv Dahlanovih pristalica.

Samo nekoliko dana kasnije Palestinskoj samoupravi zadan je još jedan udarac. U nedjelju je američka administracija najavila da licenca ureda Palestinske oslobodilačke organizacije u Washingtonu neće biti obnovljena – ovo ne može biti puka slučajnost. Zapravo, to bi mogao biti još jedan snažan pokazatelj da se Abbas i dalje opire saudijsko-američkom pritisku. U skladu s ovim argumentom, Mohammad Shtayyeh, član Centralnog komiteta Fataha i jedan od kandidata koji će naslijediti Abbasa, rekao mi je: “Pomirenje neće biti put za regionalni politički projekt na račun palestinskog pitanja.”

Saudijski zahtjevi stavili su palestinskog predsjednika u veoma tešku poziciju jer bi većina njegovog naroda odbila odredbe Kushnerovog sporazuma. Ova situacija podsjeća na dilemu njegovog prethodnika Yassera Arafata u Camp Davidu 2000. kad je bio pod američkim pritiskom da prihvati plan Ehuda Baraka koji nudi djelomično izraelsko povlačenje sa Zapadne obale i iz Gaze. Odmah nakon sporazuma u Camp Davidu Arafat je gurnut ustranu i, dvije godine kasnije, tajanstveno preminuo. U kojoj će se mjeri Abbas biti u stanju oduprijeti američko-saudijskom pritisku i održati se na predsjedničkoj poziciji tek će se vidjeti.

Prvenstvo Saudijske Arabije

Jasno je, međutim, da će Saudijska Arabija nastaviti sa svojim nastojanjima da normalizuje odnose s Izraelom, s Abbasom ili bez njega. Način na koji saudijski prestolonasljednik upravlja procesom nasljeđivanja na prijestolju u domovini i eskalacijom s Iranom sugeriše da je on na putu da donese radikalne odluke.

Ali, njegov potez u vezi s Izraelom možda neće biti efikasan kao neke od njegovih drugih hrabrih politika. Zapravo, on bi mogao sabotirati samog sebe. Zalaganje za nastavak provedbe Kushnerovog sporazuma značio bi djelovanje protiv konsenzusa arapskih i muslimanskih država, koji odbija normalizaciju odnosa s Izraelom bez pravednog rješenja palestinskog pitanja.

Saudijska Arabija mogla bi dobiti podršku od država kao što su UAE, Bahrein, Egipat i Jordan, ali ne i od ostalih 57 država s muslimanskom većinom, članica Organizacije za islamsku saradnju. Kuvajt, npr., već održava aktivnosti protiv normalizacije na domaćem terenu.

Ako Mohammad bin Salman nastavi s provedbom svog plana, rizikuje vodeću poziciju Saudijske Arabije u islamskom svijetu. Njegov otac, kralj Salman, čuvar dvije svete džamije, onda će učiniti ustupak po pitanju trećeg najsvetijeg mjesta za muslimane – džamije Al-Aqsa u Jerusalemu. Ako on normalizuje odnose s Izraelom, Bin Salman će dati Teheranu nadmoć da djeluje protiv Rijada, u iranskim nastojanjima da delegitimizira Saudijsku Arabiju u muslimanskom svijetu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera