Jedni griješe, ali ceh plaćamo svi

Piše: Vlastimir Mijović

Svim ublehama jednom dođe kraj. On se današnjoj vlasti naše zemlje ukazao u vidu glatke odbijenice Međunarodnog monetarnog fonda. Nakon što državni vrh nije ispunio gotovo nijedan od političkih i ekonomskih uslova za nastavak takozvanih kreditnih stand-by aranžmana, iz centrale najmoćnije finansijske institucije svijeta stigla je poruka: Stop! Nema više novca iz naše kase, snalazite se kako znate i umijete, mi više nećemo vjerovati vašim lažljivim riječima!

Tako su očekivani prihodi takozvanih javnih finansija, a time i plasman masi  budžetskih korisnika, od obrazovanja do institucija vlasti, najednom usahnuli za čitavu milijardu konvertibilnih maraka. Dodamo li tome i 100 miliona eura, koliko ćemo godišnje gubiti kao podstrek koji je obećala Evropska unija, postaje jasno da kroz državnu kasu kreće nezadrživi i dosad nezapamćeni propuh.

Nakon što je Predsjedništvo BiH odustalo od odluke o prilagođavanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), davno potpisanog sa Evropskom unijom, glavni akcionari MMF-a, Sjedinjene Američke Države i EU, odmah su nam najavili tu finansijsku odbijenicu. Ambasadori Cormack i Wigemark poručili su prije desetak dana da će kazna udariti po političkom novčaniku, s porukom da će to ostaviti krupne posljedice na naš život u čitavom narednom desetljeću.

Građani su se uplašili, no političari nisu nimalo. Nisu se ni osvrnuli na sugestiju da ponovo sjednu za stol i promijene svoju odluku. Možda su računali da stranci opet pucaju iz prazne puške: već su toliko puta prijetili, a potom nije slijedio pucanj, pa se mislilo da će tako biti i ovaj put.

Ubistveni hitac

Ubistveni hitac ipak je uslijedio. Znajući razloge zbog kojih je stavljen prst na finansijski okidač MMF-a, bez dvojbe se zaključilo da je vinovnik ove novčane tragedije vlast Republike Srpske. Ona je, po nalogu iz Beograda, glatko odbila sve moguće varijante približavanja Briselu, blokirajući donošenje desetak odluka i zaključaka.

Analitičari se slažu da će od kaznene ekspedicije MMF-a najveću štetu da pretrpi upravo Republika Srpska. Ona je počinila samoubistvo iz zasjede! Njeni budžeti, bankarski sektor i kompletna ekonomija lelujaju se kao papir na vjetru. Poneko se, u nevjerici, upitao: Zar je moguće da oni sami sebe ubijaju? Drugi, bolje obaviješteni i svjesni suštine političke igre koja se već dugo vodi, samo su logički zaključili: Njima je bitnija velikosrpska politika i održavanje separatističkog pravca negoli ubrizgavanje novca u onemoćalu privredu, entitetske institucije i druge budžetske jaslice.

Čuđenju nema mjesta. Zar Karadžić nije rekao još prije 25 godina da će Srbi “ako treba, jesti i travu”, ali će izgurati svoju političku i nacionalnu volju. U istom stilu je na odbijenicu MMF-a reagovala entitetska premijerka Željka Cvijanović. Ona je k’o iz puške ispalila: Mi ćemo taj novac nadomjestiti sa druge strane! A da sve bude potpuno jasno, dodala je da je ovaj finansijski fijasko “samo još jedan dokaz nekredibilnosti BiH”.

Nije Željka rekla da je njena i Dodikova vlast, ali i kompletna opozicija, koja takođe blokira naš evropski put, spremna ići i do toga da sve živo na ovom prostoru krepa, samo da RS nekako strugne iz BiH, ali se to samo po sebi podrazumijeva. Oni će svoje velike političke ciljeve, kaprice i inate tjerati do kraja, makar i po cijenu da njihov narod, umjesto u prodajne objekte, ode da na ispašu po beskrajnim livadama Republike Srpske.

U velikim političkim svađama, vođstvo Federacije BiH malo kad je bilo toliko nevino kao što je sad. Za blokadu evropskog puta, na koju je odgovoreno blokadom MMF-ove infuzije, krive su komšije. No, slaba je od toga utjeha: i federalnoj kasi prijeti pustoš. Džaba zaključci bošnjačkih i hrvatskih političara da će više štete da pretrpi RS, kad će i FBiH da se suoči sa ogromnim finansijskim manjkom. Ni čarobnjak ga ne može nadomjestiti, a kamoli federalna ekonomija.

‘Vitalna konkurencija’

Tačno je da ona pokazuje više vitalnosti od “konkurencije” u drugom entitetu, ali smo daleko od toga da se ovaj udar može podnijeti na nogama. Takva obećanja iz federalnih stranaka samo su njihov sanak pusti, propagandna magla koja skriva nemoć da se na MMF-ovo “ne” efikasno odgovori aktiviranjem domaćih izvora i finansijskih rezervi.

Republika Srpska će u helać. Federaciji je, pak, slaba “vadiona” što će, umjesto tri šamara, doživjeti jedan. Za kompletnu BiH ovo je klasični nokaut koji obara s nogu.

Međunarodni moćnici ipak odbrojavaju našem posrnulom bokseru, iako je vidno da se on s patosa nikako ne može podići. Kažu: pošaljite nam nove, ljepše poruke, pa će i MMF-ova slavina ponovo da se otvori.

Taj film, nažalost, nećemo gledati. Od Dodika i Cvijanovićke, do Ivanića i Čavića, njihovih političkih rivala u RS, stižu jasne poruke da se oni neće predomisliti u svojoj evro-strategiji. Vjerovatno su čobanima već naredili ko će i na koje livade voditi koji dio srpskog naroda. Istovremeno su poslali svoje emisare u Beograd i Moskvu, a možda i u Kinu, sa zadatkom da izmole novac koji im je uskraćen MMF-ovom odlukom.

Vidjećemo, možda po tom snijegu neka zvjerka stvarno ostavi trag, možda neko i doturi te pare do Banjaluke, pokazujući da je dobar saveznik na putu RS-a ka otcjepljenju, odnosno razvijanju Bosne i Hercegovine. No, desi li se nešto tako, finale naše krize moglo bi opasno da se približi. Oni koji su i dosad, manje-više iz potaje, podgurkivali Banjaluku ka Bosnolomu, time bi otvorili karte. Učinili bi to, dabome, i njihovi globalni rivali, oni koji podržavaju opstanak i jedinstvo BiH, čime bi naša kriza, iako takav karakter već ima, mogla dobiti još veće, pa i dramatične međunarodne razmjere.

Uglavnom, loše nam se piše. Pritom je gotovo svejedno od čega će glava više da boli: od ogromnog finansijskog manjka ili od vrlo moguće, grube internacionalizacije naše krize, koju MMF-ova odluka može da izazove. Nikome neće biti utjeha što pase djeteline, dok drugi kusa običnu travuljinu.

I jedno i drugo je za stoku, ne za ljude, u šta se, valjda, još računamo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera