Svijet se suočava s Iranom 21. stoljeća

Piše: Luke Coffey

Ove sedmice se obilježava prva godišnjica Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije, također poznatog kao Iranski dogovor. U julu 2015. godine to je bio loš sporazum. U julu 2016. godine i dalje je loš sporazum. Jedina razlika je u tome da je Iran snažniji i direktniji u regiji danas nego što je bio prije sklapanja dogovora.

Ovaj sporazum pun grešaka ojačao je iransku ekonomiju, povećao vojnu prijetnju koju ova država predstavlja regiji i postavlja buduće američke predsjednike u podređenu situaciju za suprotstavljanje i odupiranje programu nuklearnog naoružanja Teherana. Kako se sada mjeseci pretvaraju u godine, vrijedi se prisjetiti zbog čega je dogovor bio toliko loš već od samog početka.

Prvo, on nije postigao svoje prvobitne ciljeve koje je istakla međunarodna zajednica, a to je zaustavljanje Irana da ikada dođe do nuklearnog oružja. Umjesto da ukine sve načine dolaska do nuklearnog oružja, dogovor potpisan prošlog jula samo privremeno usporava iranski napredak ka ovom cilju.

U rukama 100 milijardi dolara

Drugo, prema uvjetima dogovora, Iran ponovo ima pristup imovini vrijednoj gotovo 100 milijardi dolara. Važno je istaći kako ova odmrznuta sredstva ne uključuju stotine milijardi dolara koje će Iran vremenom dobivati kao rezultat ukidanja međunarodnih ekonomskih sankcija.

Evropske i kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država odmah su skočile da iskoriste prilike za poslovanje u Iranu, a mastilo na sporazumu nije se bilo ni osušilo. Čak je i američki državni sekretar John Kerry priznao kako će vjerovatno dio novca ići za finansiranje iranskog regionalnog posredničkog rata i terorizma.

Treće, važne restrikcije ukidaju se za 10, 15 i 20 godina. Naprimjer, ograničenja za obogaćivanje uranija ističu nakon 15 godina. Restrikcije na proizvodnju teške vode završavaju nakon 15 godina. Ograničenja na skladištenje uranija ističu nakon 15 godina. Ograničavanje i nadzor cijevi rotora završava za 20 godina.

Četvrto, režim inspekcija nije toliko jak koliko je bilo govora da će biti. Jedino Međunarodna agencija za atomsku energiju ima stalni pristup iranskim nuklearnim lokacijama. Ukoliko IAEA sumnja da se nuklearna aktivnost na nekoj lokaciji ne provodi kako je dogovoreno, barem će 24 sata proći prije nego što inspektori dobiju dozvolu da posjete tu lokaciju. Zapravo, koristeći određene taktike odugovlačenja, kao što su Iranci radili ranije, moguće je da Teheran odgodi dolazak inspektora na nekoliko mjeseci.

I, konačno, prema ovom dogovoru, za pet godina će biti ukinut embargo Ujedinjenih naroda na oružje, a restrikcije na balističke projektile bit će gotove za osam godina. Ovo će omogućiti Iranu nadogradnju njegovog konvencionalnog naoružanja uvozom od stranih dobavljača te omogućiti Teheranu da lakše naoruža svoje strane saveznike i posrednike.

U proteklih 12 mjeseci ništa nije ukazalo na to da Iran postaje odgovoran faktor na Bliskom istoku zbog ovog dogovora. Zapravo, suprotno je istina. Sedmicu prije Dana usvajanja – dana za koji sve strane kažu kako će provesti uvjete dogovora – Iran je lansirao svoju novu balističku raketu dugog dometa, koju je nazvao Emad. Iran je, nakon tog lansiranja u oktobru 2015. godine, izveo još jedno u novembru, kada je navodno testirao projektil srednjeg dometa Ghadr-110. Teško da je to znak dobre volje.

Ova lansiranja su bila prekršaji iranskih obaveza prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1929, po kojoj Iran “neće provoditi nikakve aktivnosti koje se odnose na balističke projektile sposobne nositi nuklearno oružje”.

Iran nastavlja poticati rat u Jemenu. Iranski vojni zvaničnici prijetili su da će svrgnuti vladajuću porodicu Bahreina. Iran se i dalje ponaša bezobzirno u Zaljevu i prijeti zatvaranjem Hormuškog moreuza, što je uradio u maju.

‘Opako miješanje u Siriji’

Možda se u Iraku i Siriji najbolje vidi opako uplitanje Irana. Stotine iranskih vojnika bore se u Siriji kako bi pomogli Basharu al-Assadu i tako pogoršavaju situaciju. Iran je, također dao znatna sredstva, opremu i ljudstvo kako bi pomogao šiitskim milicijama u Iraku. U nekim područjima se ove milicije terete za užasna kršenja ljudskih prava lokalnih sunita.

Ono što je donio Iranski dogovor je politički vremenski okvir, a ne zabrinutost za nacionalnu sigurnost. Nije bilo razloga za finaliziranje dogovora u ljeto 2015. godine, osim da se pomogne izgradnja predsjedničke ostavštine američkog lidera Baracka Obame. Dok su Evropljani situaciju pratili dokono, a Rusi radosno, John Kerry je postigao sporazum s Teheranom koji će ga progoniti u budućnosti.

Danas se svijet suočava s Iranom 21. stoljeća, koji žali za danima Ahemenidskog Perzijskog carstva. Kroz prizmu ove duge historije, Iran gleda svoju budućnost – to je nešto što Zapad ne uspijeva shvatiti. Da sam ja neki izraelski ili lider sunitskih Arapa na Bliskom istoku, bio bih žestoko prestrašen onim što budućnost donosi za iranske aktivnosti u regiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera