Nevažni sastanci kreatora besmisla

Piše: Zarije Seizović

Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik i Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragan Čović održali su prije desetak dana sastanak u Banjoj Luci i, kao i uvijek, razgovarali o brojnim političkim temama, među kojima je i stanje u Bosni i Hercegovini u vezi s njenim uključivanjem u evropsku porodicu država. Kako je javnost obaviještena, Dodik je istakao kako podržava evropske integracije Bosne i Hercegovine te da se raduje mogućnosti da se Bosna i Hercegovina i dalje kreće ka Evropskoj uniji. Tvrdio je kako je usvojeni Mehanizam koordinacije jasan po pitanju pozicije i uloge svih nivoa vlasti i ustvrdio da je, prema njegovoj ocjeni, bh. entitet Republika Srpska po tom pitanju učinila mnogo.

Nakon sastanka, na pitanje novinara o tome šta će učiniti ukoliko evropske institucije odluče sankcionirati Republiku Srpsku zbog nedavno održanog referenduma o Danu RS-a, odgovorio je da će odmah odustati od “EU agende”. Izrazio je uvjerenje da Republika Srpska neće biti sankcionirana, jer, kako je naveo, “i mi imamo uticaja tamo”. U postojećoj konstelaciji političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, Dodik ne vidi SNSD kao partnera u formiranju vlasti na državnom nivou i predstavnike srpskog naroda na ovom nivou smatra legalnim, ali ne i legitimnim, jer rade, smatra on, na svoju ruku, a ne u interesu Republike Srpske. Situaciju u Bosni i Hercegovini je ocjenio je nestabilnom, brementiom mnogim problemima te konstatirao da u Bosni i Hercegovini ne postoji politički dijalog, nego se rješenja pokušavaju nametnuti. Zajedno sa šefom HDZ-a, najavio je prijedlog zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, jer ovaj sud, po njegovom mišljenju, ne radi po zakonu, nego po pravilima koja je sam usvojio, što nije dobro, smatra on.

Vlastitu saradnju ocijenili su dobrom u svim pitanjima, notirajući ipak stanovite probleme u stavovima stranaka čiji su predsjednici. Na fonu tog sastanka, najavili su održavanje novog, tokom kojeg će se raspravljati o brojnim aktualnim problemima koji opterećuju političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Čović je istakao da su na sastanku iskazani stavovi o ključnim pitanjima aktualnih političkih odnosa u Bosni i Hercegovini te najavio brojne slične sastanke čelnika političkih stranaka u narednih desetak dana. Po pitanju evropske budućnosti Bosne i Hercegovine, naglasio je potrebu tješnje saradnje s nosiocima vlasti u Republici Srpskoj. Također je govorio o “popravkama Ustava”, misleći na državni Ustav.

‘Amandmanske popravke’ Ustava

I ovaj put radilo se o potpuno jalovom i beznačajnom sastanku dvojice političkih vođa. To je tako iz više razloga. Prije svega, zato što ovaj sastanak nije donio ništa novoga kako po pitanju tema razgovora, tako i po pitanju zaključaka. Predsjednik Republike Srpske je, po ko zna koji put, konstatirao kako je današnja Bosna i Hercegovina “tijesno odijelo” za bosanske Srbe te najavio svoje i mudre ideje svog sagovornika, koje će, navodno, unaprijediti stanje stvari. Drugo, oba političara opet su, implicite, potvrdila stav da su stvari od državnog značaja, kao što su evropski put Bosne i Hercegovine i promjena njenog Ustava, trivijalne teme, koje su opet predmet bilateralnih razgovora nacionalnih lidera, a ne parlamentarne debate. Nadalje, predsjednik SNSD-a je izrazio nadu da Evropska unija neće sankcionirati Republiku Srpsku, kao da se radi o nekoj apstraktnoj, entitetskoj krivici, a ne krivici malog broja odgovornijih za izvršenje krivičnog djela neizvršavanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. U postupku utvrđivanja ove odgovornosti, važnu ulogu trebalo je odigrati Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, čiji je šef stavljen na stub srama, a njegova (ne)djela predmet su disciplinskog, a moguće i krivičnog postupka.

Takođe, ako se kao istinita prihvati tvrdnja o odsustvu političkog dijaloga u Bosni i Hercegovini, treba razumjeti da to nije rezultat djelovanja neke izvanjske sile koja dijalog onemogućava, nego upravo političkog djelovanja više političkih zvaničnika, od kojih su dvojica održala sastanak o kojem se ovdje govori. Konačno, Dodikove izjave da Ustavni sud Bosne i Hercegovine ne radi po zakonu se mogu uzeti tačnim samo tehnički, s obzirom da Ustavni sud radi u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, a Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine zapravo su interna pravila postupka koja su nužna za efikasan rad i postupanje Suda, koja nikada i nisu bila predmetom reguliranja općeg pravnog akta kakav je zakon.

Što se tiče izjava predsjednika HDZ-a, kao drugog učesnika sastanka dvojice etno-političkih vođa, niti on nije rekao ništa novo, sem što je amandmanske izmjene Ustava nazvao “popravkama”, kao da se radi o kvaru na nekom postrojenju koji treba otkloniti. Izjavi o potrebi tješnje saradnje s Republikom Srpskom nedostaje druga strana ove saradnje – naime, ne zna se jasno ko to treba sarađivati s ovim entitetom. Slijedom svog višegodišnjeg političkog narativa, koji je evidentno mekši, umjereniji i sofisticiraniji od onog koji, u maniru kafanskog izgrednika, često eksploatira predsjednik SNSD-a, predsjednik HDZ-a je, još jednom, “ispalio” seriju potpuno nesuvislih izjava, kao što je ona o nekakvim budućim sastancima.

Zabrinuti građani

U jednom od brojnih komentara, ako je tačno ono što prenose mediji, osvrćući se na aktualnu koaliciju na državnom nivou, predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine ustvrdio je da je vlast koja se brine o svom vlastitom interesu nenarodna te da ništa nije sporno ukoliko Stranka demokratske akcije i HDZ žele dijeliti zemlju, ali da to moraju i reći. Ne treba biti posebno pametan pa se upitati koja je to vlast nakon oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini bila narodna, a prema rezultatima koje je postigla? Takođe, ako “ništa nije sporno” u podjeli države, onda ta izjava stavlja SDP u red onih stranaka koje državu dijele od 1991. godine do danas, a to su one koje su predvodile narode u ratu, a poslije rata napravile bezbroj koalicionih vlada i dogovora kojima su nastavili raditi protiv države, sve tri njene etničke komponenta i njenih građana uopće.

Ako bi se pravila simulacija potpuno nesuvislog, besmislenog i sterilnog političkog govora, koji obiluje visokoparnim frazama, koje se mogu koristiti danas, sutra, za deset godina, ali su mogle biti korištene i prije deset godina, onda bi taj govor zvučao ovako: “Mislim da smo ušli u novu fazu odnosa etničkih zajednica i političkih stranaka koja garantira brži put Bosne i Hercegovine ka euro-atlanskim integracijama. U prethodnom periodu evidentirali smo otvorena pitanja i složili se oko toga da ćemo, uvjeren sam vrlo brzo, postići konsenzus u vezi a prioritetnim temama budućih razgovora o glavnim reformskim pitanjima, kako bi se proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju u narednom periodu intenzivirao. Najvažnije je da je sasvim jasno da nema niti jednog pitanja oko kojeg postoji značajno neslaganje koje bi bilo prepreka budućim razgovorima. Potpuno sam siguran da su svi akteri pregovora u potpunostu svjesni važnosti aktuelnog političkog trenutka, uvjereni u uspjeh ovog procesa i spremni dati maksimum da se, prema definiranoj agendi, postignu mjerljivi rezultati koji će biti vidljivi vrlo brzo.”

Govor ovakvog sadržaja može koristiti bilo koji političar, bilo kog nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, što se i dešava, a slušaju ga sa zabrinutošću građani Bosne i Hercegovine sjedeći pred TV prijemnicima, misleći da je nekakav politički “lider” rekao nešto mudro i da će se stvari u Bosni i Hercegovini pokrenuti sa mrtve tačke. Ovakvi i slični sastanci, njihovi akteri i građani dio su istog političkog besmisla, u kojem je nemoguće pronaći putokaz ka bilo kakvom političkom smislu, jer su ga kreatori besmisla vješto i znalački sakrili od očiju običnih ljudi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera