‘Šah mat za ustašu’

Piše: Josip Antić

Šah mat za ustašu!  Evo naslova zbog kojeg niste trebali odlaziti u neki od državnih arhiva (srpski ili hrvatski svejedno) i tražiti ga u požutjelim papirušinama s početka devedesetih, a niste se ni trebali spuštati do devetog kruga pakla što se između dva naroda otvorio četrdesetih, jedinog razdoblja kad su ustaše uistinu imali vlast u Hrvatskoj.

Spomenuti naslov, valjda kao vrhunac uređivačke konecepcije manipuliranja nacionalnom  pameti, prikeljio je preko cijele naslovnice tabloid Informer, o kojem ne znam Bog zna što, osim da bi se mogao okladiti kako bi zbog te amerikarinicirane  varijante imena Vuk Stefanović Karadžić, otac srpskog jezika, gorko zaplakao u stilu „što mi uradiše od jezika!“

Rečenom srpskom tabloidu nije to bio prvi put da hrvatskog premijera Zorana Milanovića i predstavanike njegove Vlade nazove ‘ustašama’, a tek koji korak iza njega postrojilo se još medija obilježavajući na taj način jaz što ga je izbjeglička kriza izazvala između dvije vlade.

Tabloidna Srbija slavi

Sa jednog srbijanskog deska tako poručuju hrvatskom premijeru da je idot, s drugog mu vladu nazivaju bandom, Večernje novosti javljaju da je ‘Hrvatska poražena – granica otvorena’, Kurir pak na naslovnici kriješti ‘Milanović izgubio rat protiv Srbije’ i navodi da Bruxelles pokreće istragu protiv predsjednika hrvatske Vlade, a iznad svega stoji naslov rugalica – ‘Orao pao, orao pa’. Tabloidna Srbija slavi, pitanje je ima li razloga? I kakve koristi Srbi imaju od toga da vjeruju kako je Zoran Milanović, čiji su, kako sam u intervju TV Srbiji reče,  „preci partizani branili Srbe od ustaša u Lici“  – ustaša i pavelićevac, što ga je, posebno zaboljelo.

“Srpski mediji posljednjih dana pišu da smo ustaška banda, luđaci i idioti. Brine me to. Još jednom ponavljam. Srpska vlada ponaša se kao da nije država nego teritorij. Hrvatski autobusi i vlakovi prevoze izbjeglice i ne uzimamo ni jednog eura za to. Nemojte ni vi od toga raditi ekonomsku aktivnosti. Ljudi u Srbiji od toga žive već mjesecima“, rekao je Milanović.

Pritom uopće nije sporno pravo da Beograd negativno tumači poteze Hrvatske vlade, a riječ je, ako se već niste dosjetili , o šestodnevnoj blokadi granice, što je Hrvatska mjera na srbijansko sustavno izlijevanje izbjegličkog vala na njenu granicu.

Je li tak potez bio primjeren, je li donio neku korist  i može li uopće donijeti – to nije predmet ovog teksta, u kojem je nemoguće predvidjeti što će se za koji dan dogoditi.

Zatvaranje granice građanima države koja pristupa Europskoj uniji svakako nije potez za pljeskanje, ali jednako tako nije ni potez Srbije koja u savezništvu s Orbanovom Mađarskom manipulira s koridorima usmjeravajući izbjeglice isključivo u Hrvatsku. 

Hoće li Hrvatska bude li suočena s novim  iz Srbije naravnomjerno razlivenim valom izbjeglica opet zatvoriti granicu, kao što je u intervjuo srbijanskoj televiziji, zaprijetio Milanović?  Ili će Srbija otvoriti (po premijeru Vučiću) nepostojeće koridore prema Mađarskoj? 

Pretpostavimo da odgovor na prvo pitanje bude nagativan, a drugi pozitivan, no čak ni tada ni jedna ni druga strana neće imati razloga za slavlje – i to ne samo zbog činjenice da je u najmanju ruku neljudski se radovati dok ti kroz zemlju prolaze desetci tisuća, kroz Hrvatsku je u trenutku pisanja ovog teksta prošlo 67.000 nesretnih, izmoždenih i pogubljenih ljudi.

Riječ je o tome da su i Hrvatska i Srbija, ma što vlasti, oporba, a ponajmanje teledirigirani tabloidi mislili o tome  teška su periferija onoga što se naziva Europskom unijom, koja već nakon nekoliko desetaka tisuća izbjeglica  šočinje pucati po šavovima gazeći pritom krasopis s kojim je ispisala svoje deklaracije o slobodama granica, ljudskim pravima. 

Unija se rasteče, ali ne toliko da oni koji u njoj drže glavne karte ne bi znali gdje im je Izbjeglička krajina, kako bi smo po uzoru na nekadašnju Habsburšku Vojnu  krajinu mogli nazvati prostor zemalja u koji se izlio val izbjeglica. Hoćete poimeca? To su Grčka, Italija, Hrvatska, Mađarska, ali i Srbija – utoliko jer je potpisnica Sporazuma o pridruživanju. Čime je onda Beograd šah-matirao Zagreb?  Hoće li se Srbiji u Europu i nju čeka Dablinska uredba, papir na kojeg se  pozivaju mnogi koji bi val izbljeglica držali što dalje od svoje kuće.

A prema verziji iz 2003. ta uredba prva verzija predviđa da tražitelji azila (danas izbjeglice) zahtjev podnose u državi Unije u koju su prvu ušli. I ondje ostanu odnosno budu preraspoređeni samo i ako se ostali smiluju i pristanu na apsurdne kvote. U naravi to znači da će nevoljom potjerani  ljudi koji bježe iz Azije ili Afrike u Europu bježati u  zemalja koje su im najbliže – Italiju, Grčku, Mađarsku i Hrvatsku. Ako bježe iz Ukrajine, ugrožena je Poljska, ali ne i Velika Britanija ili Francuska.

Iracionalizam napada 

Za razliku od njih Njemačka, Švedska, Finska i Nizozemska zemlje su koje su poručile da će u  većem broju dijeliti azile izbjeglicama koje se slijevaju u zemlje Izbjegličke krajinu i tu se stvorila linija u kojoj su Hrvatska i Srbija (ne samo one) napravile odabir. I bit će da se u skrivanju tog odabira krije iracionalizam napada na Milanovića.

Hrvatska Zorana Milanovića u savezništvu je s Njemačkom i Švedskom, ta Vlada se odlučila  za dosljedno poštovanje humanitarnog prava i ljudskih prava. Orbanova Mađarska odlučila se za ksenofobiju, grdanju zidova, bodljikave žice, pendreke i suzavac i mapulativne priče o ‘obrani krćanske Europe’. 

U toj temlji vojska ima ovlasti da  pretresa kuće građana ako postoji sumnja da se u tim kućama kriju izbjeglice. Pritom sa skupa  izvanredno okupljenog Europskog vijeća ne stiće jasna poruka kako je to ponašanje, u najmanju ruku, posve neusklađeno s proklamiranim europskim vrijednostima!

To što se zbiva u Mađarskoj promatraju i drugi, pa tako ljubljansko Delo u komentaru navodi da su Orban i ‘orbanizam’ kao politički fenomen za Europu opasniji od izbjegličke najezde na koju on i njemu slični političari upozoravaju.

“I mi, liberalni Europejci, prečesto zatvaramo oči i gledamo u stranu kad nam različiti orbani pokušavaju dokazati da navodno brane kršćansku Europu od prodora i invazije migranata. Orbanizam je mnogo opasniji za Europu od izbjeglica i migranata”, komentira vodeći slovenski list i dodaje da je na žalost bodljikava žica koju je Orban postavio prema Srbiji i Hrvatskoj, a sada je postavlja i prema Sloveniji, postala ‘simbolom nove Europe’.

Kako to da praksa koja  neodoljivo podsjeća na Europu uoči i dio Hrvatske i iz Drugog svjetskog rata tjera srbijansku vlast da surađuje isključivo s takvom vladom, a ne uvažava molbe vlade koja se zalaže upravo za drugačiju ‘nebarbarsku’  Europu?

Odgovor na to  pitanje  srbijanski infomeri trebali  ponuditi svojim čitateljia. Od njega bi imali više koristi od slavljenja pobjede nad ‘ustašom Milanovićem’.  Što se njega tiče neće proći puno a već će ga netko tijekom još neproglašene (ali od ljeta trajne) predizborne kampanje u Hrvatskoj, u kojoj izbjeglička kriza postaje sve važnija tema, proglasiti „četnikom“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera