Iračka vojska – oslobodilac ili krvnik u Tikritu

Piše: Sharif Nashashibi

S obzirom na to da je napredak već ostvaren, samo je pitanje vremena kada će uspjeti velika ofanziva istjerivanja pripadnika grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) iz grada Tikrita.

Uprkos pojačanju ISIL-a, koje dolazi iz drugih područja, oni se bore protiv 20.000 boraca koji imaju podršku iračke zračne flote i koji su pod vodstvom iskusnih iranskih zapovjednika.

ISIL je razapet na razne strane jer se u isto vrijeme suočava s ofanzivom u drugim dijelovima Iraka i Sirije.

Međutim, na pobjedu se ne može gledati čisto iz vojne perspektive. S obzirom na ranije i nedavne izjave, postoji realna opasnost od sektaških odmazdi protiv lokalnog stanovništva.

Taj rizik je priznala Vlada i organizacije za zaštitu ljudskih prava širom svijeta, te su upozorili na takva djela.

Strašna djela su počinjena u drugim područjima koja su bila pod kontrolom ISIL-a, jer iračke snage i savezničke šiitske milicije gledaju na stanovnike kao na pristalice bliske džihadističkoj grupi.

Rizik da se to ponovi u Tikritu povećan je veoma neodgovornom izjavom premijera Haidera al-Abadija: „Ne postoji neutralnost u borbi protiv ISIL-a. Ako je neko neutralan kada je o ISIL-u riječ, onda je on jedan od njih“.

Kolektivna kazna

Borci koji ulaze u Tikrit to bi mogli shvatiti kao dopuštenje da ciljaju bilo koga ko aktivno ne učestvuje u borbi protiv grupe. Abadijeva izjava implicira mogućnost kolektivne kazne.

Ako dođe do sektaške odmazde, to će samo ojačati ISIL.

On ignoriše činjenicu da je strah od posljedica ključni faktor zbog kojeg oni koji se nalaze pod ISIL-ovom vlašću oklijevaju da mu se suprotstave. Taj strah je opravdan s obzirom na brutalnost ISIL-a prema sunitskim plemenima koja su se okrenula protiv njih.

Milicije su obećale da će se osvetiti za ubistvo pripadnika šiitskih snaga koji su nastradali kada je ISIL, uz pomoć lokalnih sunitskih plemena, u junu osvojio Tikrit. Želja za osvetom mogla bi biti veća zbog važnosti grada kao rodnog mjesta Saddama Husseina, koji je nemilosrdno tlačio iračke šiite.

Ako dođe do sektaške odmazde, to će samo ojačati ISIL, koji se pokušavao prikazati kao branilac sunita koji pruža otpor šiitskoj agresiji. Odmazda će, također, spriječiti sunitske zajednice da se okrenu protiv ISIL-a. Oni su već sumnjičavi prema iračkoj državi zbog neispunjenih obećanja koja su data nakon njihovog ustanka protiv Al-Kaide prije nekoliko godina.

Stanovnici Tikrita su već izrazili strah da će se šiitske paravojne formacije prema njima ponašati isto kao i prema pripadnicima ISIL-a, što nije neki poticaj da izaberu stranu. Problem leži u tome kako Abadi vidi biranje strana.

U Tikritu postoji ozbiljna zabrinutost zbog sektaške prirode ofanzive protiv ISIL-a. Većina boraca su pripadnici šiitskih milicija – zastava cijenjenog šiitskog imama Husseina se viori na oklopnim vozilima, a operacije nadgledaju iranski zapovjednici (irački suniti snažno se protive iranskom utjecaju u njihovoj zemlji).

„Kampanja je šiitskim borcima jasno predstavljena kao odbrana njihove sekte“, izvijestio je Reuters.

Brojni zločini

Human Rights Watch istakao je ovog mjeseca „brojne zločine“ i „stalna zlostavljanja“ koja „provladine milicije i sigurnosne snage“ provode nad sunitskim civilima nakon preuzimanja teritorija od ISIL-a.

Al Jazeera je intervjuisala ljude koji su bili svjedoci tih zločina, uključujući i kurdske borce koji se bore protiv ISIL-a i koji su rekli da su milicije često predvodili Iranci.

Ako se bude ispravno postupilo, izbacivanje ISIL-a iz Tikrita zadalo bi značajan udarac toj grupi. 

Takva zlostavljanja su se nastavila uprkos prošlogodišnjem pozivu vodećeg iračkog šiitskog imama, ajatolaha Alija al-Sistanija onima koji se bore protiv ISIL-a, kojim im je poručio da poštuju civile i njihovu imovinu. To doprinosi osjećaju da su milicije uzele zakon u svoje ruke.

Vlada, koja se u velikoj mjeri oslanja na njih, nije uradila ništa da uspostavi kontrolu nad njima. Sama vojska je nasumično gađala civilna područja, zlostavljala i gledala kako milicije isto rade. Vlada čak i ne priznaje da postoji problem, a Ministarstvo unutrašnjih poslova negira postojanje sektaških ubistava.

Kao takve, „iračke vlasti su efektivno [milicijama] dale slobodu da idu na divljačke pohode protiv sunita“, te „dozvoljavaju ratne zločine i potpiruju opasan ciklus sektaškog nasilja koji razdire zemlju“, naveo je Amnesty International.

Međunarodna zajednica nije samo zažmirila na jedno oko, nego je i pogoršala problem podržavajući Bagdad bez ikakve garancije da će on obuzdati milicije koje  vjerovatno dobivaju dio velikih količina oružja koje savezničke vlade šalju u Bagdad.

Serija napada koalicije pod vodstvom SAD-a protiv ISIL-a u velikoj mjeri je ovisila o većoj uključenosti Iračke vlade nego što je to bio slučaj za vrijeme mandata bivšeg premijera Nourija al-Malikija. Američki predsjednik Barack Obama je jasno naveo ovaj uvjet. Oslanjanje na sektaške milicije i podržavanje tih grupa, što se dešavalo mnogo prije ISIL-ovih munjevitih pobjeda u Iraku prošlog ljeta, suprotno je od uključenosti.

Osim toga, dok se vođe sunitskih plemena žale na nedostatak podrške i razumijevanja Vlade, Abadi je imenovao člana organizacije Badr – koja raspolaže jednom od najvećih šiitskih milicija – ministrom unutrašnjih poslova, zaduženim za sigurnost i policiju. Ministar za ljudska prva je, također, pripadnik Badra.

Ako se bude ispravno postupilo, izbacivanje ISIL-a iz Tikrita zadalo bi značajan udarac toj grupi. Međutim, loše postupanje prema stanovnicima učinilo bi vojnu pobjedu beznačajnom i otežalo sveukupnu borbu protiv ISIL-a koji na svom širenju može zahvaliti i dalje prisutnim nedaćama sunita.

Ovo služi kao podsjetnik, iako on ne bi trebao biti neophodan da je za rješavanje problema pošasti ISIL-a potrebno više od vojne sile. To zahtijeva uključenost i poštivanje ljudskih prava. U suprotnom, ISIL će se vratiti ili će ga zasjeniti druga džihadistička grupa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera