Moto Kenije – priberimo se

Piše: Nanjala Nyabola

Mrzim kada autor rubrike mišljenje obeća sve odgovore na određeno pitanje, a kada pročitate pola teksta shvatite da nema pojma o čemu priča. Tako, da bih vas poštedila te vrste mučenja, odmah ću da se ogradim: tek treba da pronađem neki smisao u slikama i pričama koje dolaze iz mog rodnog grada, Nairobija.

Imam samo podatke iz štampe. Grupa lojalna Al-Shababu, koju, navodno, predvodi žena, uzela je za taoce ljude u trgovačkom centru Westgate, jednom od najpopularnijih trgovačkih centara u državi. Do sada je potvrđeno da je poginulo 68 osoba.

Kao većina stanovnika Nairobija koji pripadaju srednjoj klasi, dobro poznajem šoping-centar Westgate. Kad god me posjete prijatelji u Keniji povedem ih na turu koju ja nazivam „priča o tri grada“ i koja se sastoji od posjete škole u kojoj sam predavala u neformalnom naselju Kibera, predgrađa Langata u kojem živi srednja klasa i u kojem sam odrasla i Westgatea, da im pokažem da je Nairobi kompleksan grad, u kojem je zastupljen diverzitet. Dok većina očekuje mjesta poput Kibere i Langate, Westgate ih uvijek iznenadi.

Kenijci svih rasa i iz svih etničkih grupa, koji zajedno žive, rade i uživaju u kapitalističkom pretjerivanju? Kako? Uistinu je stvarni život srednje klase u Keniji izvor zabune.

Zamolila bih vas da imate na umu tu sliku jer će u narednih nekoliko dana biti ispisane brojne stranice proturječnih, kontradiktornih i usijanih poruka, posebno u novinama i na internetskim stranicama koje nemaju dovoljno novca da pošalju dopisnike na teren, ali, ipak, žele da pokriju što je moguće više uglova za još jednu mogući priču tipa „Afrika je leglo nevolja“. Ja možda nemam sve informacije vezane za ovu situaciju, ali znam tri stvari koje bi trebale biti od pomoći u borbi protiv pogrešnih informacija.

Kenija nije na ivici implozije

Kenija je trenutno suočena sa brojnim problemima. Naš zamjenik predsjednika traži odlaganje suđenja na Međunarodnom krivičnom sudu, kako bi se mogao vratiti u Keniju i pomoći u rješavanju krize. Borbe u vezi sa zemljištem u okrugu Tana River i u drugim dijelovima države odnijele su veći broj života od ove talačke krize, a i dalje traju. Nasilje nad ženama i nejednakost su uzrok podjela u društvu. Iskreno rečeno, još se oporavljamo od nasilja koje je izbilo nakon izbora 2008. godine.

Međutim, ispod svog tog haosa stoje priče koje ne prodaju novine i ne donose veliki broj klikova u minuti, priče koje potvrđuju da se Kenijci uspijevaju pribrati u trenucima krize da pomognu jedni drugima da nastave dalje.

Poslušajte priče ljudi koji su čekali pet sati da daju krv u raznim bolnicama i kriznim centrima u gradu. Potražite fotografije policajaca koji su u uniformama stigli u centre da urade to isto. Čitajte o ogromnom valu doniranog novca koji je usporio sisteme mobilnog transfera novca. Obratite pažnju na priče o radnicima hitnih službi koji su bili u pripravnosti zajedno sa policajcima koju su radili na okončanju krieu u Westgateu. Mi Kenijci se mnogo svađamo, ali, kao sva braća i sestre, držimo se zajedno u teškim trenucima.

Ovaj napad nije nužno povezan sa Zapadom, Irakom ili Afganistanom

Ne mora značiti da je tržni centar Westgate bio meta u službi neke vrste zamjene za američke ili evropske interese. Ovaj centar je popularan među emigrantima, pa se nagađa da je ovo automatski napad na zapadnjačke interese. Stanovnici Nairobija znaju da je od svih tržnih centara koji su „omiljeni među emigrantima“ Westgate vjerovatno na dalekom drugom ili trećem mjestu.

Međutim, popularan je među Kenijcima poput mene, koji odbijaju prihvatiti okrutnost Al-Shahaba u Somaliji, ali, također, postavljaju pitanja o američkoj sigurnosnoj politici u Africi. Ne mora značiti ni da je u pitanju religija. Westgate je na mnogo načina simbol multikulturalnosti, koja Keniju čini izuzetnom. Pogledajte spisak žrtava koje su do sada puštene, poslušajte pozive na jedinstvo i pogledajte od koga dolaze. Teroristi možda jesu prosti, ali njihove žrtve to često nisu.

Prisjetite se da je Kenija imala važnu ulogu u misiji da se Al-Shahab istjera iz Somalije kao dio kontingenta AMISOM-a (misije Afričke unije u Somaliji). Naša vojska s vremena na vrijeme provodi misije širom i duž problematične granice. U tom tržnom centru bilo je više Kenijaca nego stranaca. Kenijci su se odmarali, radili, razgledali izloge.

Zapamtite ovo, jer tragedija u Nairobiju ne bi trebala biti povezana sa diskusijom o situaciji u drugim dijelovima svijeta, niti bi je kenijska Vlada trebala koristiti kao izgovor da zaboravi brojne druge krize koje su u toku u državi. Jednom kada se specifična priroda ovog incidenta podvede pod hitnost „globalnog rata protiv terorizma“, naša Vlada će zanijekati odgovornost i obustaviti naša prava u ime sigurnosti, izmiješavši intenzitet tragedije. Ovog se trebamo čuvati.

Vaše napola formirano mišljenje nije od pomoći

Terorizam je, po definiciji, pojam koji je teško razumjeti, s obzirom na to da prkosi instinktu samoočuvanja, koji je od ključnog značaja za moderno društvo.  

Dopustite nam da umjesto serviranja napola formirane, senzacionalističke perspektive, koja osjećaj gubitka i pustoši čini trivijalnim, situaciju u miru pokušamo shvatiti, dok smo u isto vrijeme usredotočeni na pružanje pomoći brojnim sjajnim organizacijama poput kenijskog Crvenog križa, koje pružaju svoje usluge i organizuju pomoć žrtvama.

Jedna stvar za kraj koju sigurno znam je da Kenija nije izuzetak zato što predstavlja bastion mira. Ta vrsta narativa davno je prevaziđena, pa, ipak, ovaj napad ne predstavlja Keniju. Mi smo kao društvo izvor fascinacije, jer smo u stanju da se priberemo onda kada je svaka nada, naizgled, izgubljena – e, to je Kenija.

U mnogim stvarima griješimo, rutinski i do krajnje granice, ali u ovakvim trenucima, u kojima su se raspala slična društva, mi smo izašli potreseni, ali snažniji. Nakratko zaboravljamo stvari koje nas dijele i nekako se prisjetimo da smo svi stvoreni jednaki, da pružamo ljubav i da budemo voljeni. Naš državni moto je „Harambee“ (priberimo se) i to i činimo, opet i iznova. Rezultat je lijep. A ta ljepota? E, to je Kenija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera