Protesti i američki opis Borisova
Piše: Metodi Metodijev
Prema informacijama Ambasade SAD-a u Sofiji, bivši bugarski premijer Bojko Borisov je opisan na sljedeći način: “Poslije završetka jednopartijske (komunističke) vlasti u Bugarskoj Borisov se počinje baviti biznisom, osniva zaštitarsku firmu, koja postaje jedna od najjačih u periodu kada je privatno osiguranje bilo sinonim iznuđivanja i reketa… Borisov je sam sebi pravio reklamu, kao generalni sekretar bugarskog Ministarstva unutrašnjih poslova, sarađujući s vlasnicima medija, a sve s ciljem osiguranja pozitivnog rejtinga i imidža u javnosti.
Često je zvan Batman, zbog stila ponašanja i odijevanja. Korak po korak, budući premijer je izgradio PR podršku koja mu je osigurala utjecaj u svim socijalnim grupama bugarskog društva.
Neki novinari komentiraju u privatnim razgovorima da Borisov plaća u kešu kada se o njemu piše pozitivno i prijeti onima koji pišu negativno. Neke još uvijek nedokazane optužbe iz prošlosti vezuju Borisova sa skandalima s gorivom u kombinaciji s Lukoilom te s dilanjem metamfetamina.
Standard sličan afričkim zemljama
Supruga Bojka Borisova, Cvetelina Borislavova, upravlja bankom koja je bila optužena za pranje novca kriminalnih organizacija, kao i za učešće u nezakonitim transakcijama njenog supruga.
Također se govori da Borisov ima dobre veze s nekim figurama iz mafije, uključujući Mladena Mihaleva, zvanog Madžo, kao i s Rumenom Nikolovim, zvanim Paša.
Šta se dešava od februara ove godine u Bugarskoj jednostavno je pojasniti, jer zemlja prolazi kroz brojne probleme, a glavni lik je ponovo bivši premijer Borisov. On je u februaru morao podnijeti ostavku, nakon masovnih protesta zbog siromaštva, korupcije… No, od februara do danas životni standard stanovnika Bugarske sve više liči na standard žitelja siromašnih afričkih zemalja, iako je već šest godina članica Evropske unije.
Borisov je „vratio“ policijske metode iz perioda bivše Državne sigurnosti, šikanirao političke oponente, prisluškivao ih, pritisak na političke protivnike je postao svakodnevnica…
Varna je bio prvi grad gdje su počeli protesti. Trećeg marta u Varni je preminuo Plamen Goranov, prvi demonstrant koji se samozapalio ispred Gradske vijećnice.
Za vrijeme Borisova Bugarska je doživjela nacionalnu, društvenu i ekonomsku katastrofu. Za to vrijeme – tri godine i osam mjeseci – propalo je više od 200.000 firmi, a vojska nezaposlenih je porasla na skoro 400.000.
Za to vrijeme Borisov je „vratio“ policijske metode iz perioda bivše Državne sigurnosti, šikanirao političke oponente, prisluškivao ih, pritisak na političke protivnike je postao svakodnevnica… Čak je i njegov ministar poljoprivrede Miroslav Najdenov javno svjedočio o tome.
Mala grupa ljudi koja je bila jako bliska Borisovu jedino je uspijevala realizirati projekte iz fondova EU-a; sve ostale kompanije su bile primorane čekati sredstva iz budžeta, a veliki broj ih se u međuvremenu jednostavno ugasio.
Poslije Borisova predsjednik Bugarske Plevnelijev je imenovao prelaznu Vladu, na čelu s Marinom Rajkovim.
Nažalost, ni ova se Vlada nije uspjela snaći u kompliciranoj situaciji, pripremiti i provesti vanredne parlamentarne izbore. Bukvalno u zadnjem trenutku, u štampariji u blizini Sofije pronađeno je oko 400.000 nikada identificiranih glasačkih listića.
Loš start nove Vlade
Izbori od 12. maja ipak su održani, a u Sobranje su ušle četiri stranke – GERB, koji je dobila najviše glasova, predvođen Borisovim; Bugarska socijalistička partija, čiji je predsjednik Sergej Stanišev; stranka turske manjine Pokret za prava i slobode, čiji je lider Ljudfi Mestan; te nacionalistička Ataka, na čelu s Volenom Siderovim.
Iako je pobijedio na izborima, GERB nije uspio formirati novu vladu, jer niko nije htio ući u koaliciju s Borisovim. Na kraju Vlada je ipak formirana, s učešćem socijalista i DPS-a te s podrškom Ataka, na čelu s ekspertom Plamenom Orešarskim. GERB je bezuspješno pokušao na sudu poništiti izborne rezultate, ali Ustavni sud Bugarske je odbio njihovu žalbu.
Val političkog nezadovoljstva blokira obećane reforme iz kabineta, a Bugarska je i dalje na posljednjem mjestu po ekonomskom razvoju i životnom standardu u Evropskoj uniji.
Vlada Orešarskog je startala jako loše. Ponudila je, a Parlament je odbio izbor Deljana Peevskog za direktora državne Agencije za nacionalnu bezbjednost, jer se radi o medijskom tajkunu i osobi s veoma sumnjivom prošlošću.
Nekoliko sati poslije izbora Peevskog, oko 10.000 ljudi sponatno je izašlo na protest protiv ovog izbora, pa je Peevski već narednog dana podnio ostavku.
Osamdeset dana protesta
Više od osamdeset dana protesti u Sofiji i drugim bugarskim gradovima ne jenjavaju, ali se ipak njihov intenzitet i brojnost smanjuju.
Predsjednik Plevnelijev, umjesto kao ujedinitelj, počeo se ponašati potpuno suprotno i pozvao je Vladu Orešarskog da podnese ostavku.
Val političkog nezadovoljstva blokira obećane reforme iz kabineta, a Bugarska je i dalje na posljednjem mjestu po ekonomskom razvoju i životnom standardu u Evropskoj uniji. Za to vrijeme lokalni tajkuni nastavljaju da vladaju državom iz sjene.
Šta ostaje Bugarskoj? Premijer Orešarski mora pokazati čvrstu ruku, dati šansu policiji, tužilaštvu i sudu da obavljaju svoj posao u skladu s Ustavom i zakonima.
Vlada ne smije biti politički kišobran nikome, mora provesti odlučno reforme u svim segmentima javnog i političkog života. To je jedina šansa da Vlada o(p)stane, ali i jedna od posljednjih šansi za Bugarsku.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera