Svjetonazorske diobe su pozitivne
Piše: Vuk Perišić
Udruga Nacionalni forum zagrebačkoga oftalmologa Nikice Gabrića najavila je prerastanje u političku stranku. Novi politički faktor doista je potreban na hrvatskoj političkoj sceni, koja tavori u jalovom antagonizmu HDZ-a i SDP-a, no dvojbeno je da li je Nacionalni forum dorastao zadatku.
Doktor Gabrić najavio je da se nova stranka neće baviti svjetonazorskim podjelama, niti će tražiti svoj identitet klasičnim svrstavanjem u ljevicu ili desnicu, već će se posvetiti egzistencijalnim pitanjima, dakle ekonomiji i zapošljavanju. Upravo takav, na prvi pogled dopadljivi pristup, temeljna je greška Nacionalnog foruma.
Prije svega, u Hrvatskoj ne postoje klasična desnica i ljevica. Ono što se u Hrvatskoj naziva “desnicom” zapravo je kleronacionalistički blok, koji zbog svojih autoritarnih sklonosti ni po čemu nije usporediv s evropskom demokratskom desnicom.
Ljevicom se, pak, naziva blok čiji je politički identitet definiran negativno, kao simbolička, ali i nedosljedna i bojažljiva protuteža klerikalizmu i nacionalizmu.
Bez diferencijacije
U Hrvatskoj se, naime, ni nakon dvadesetak godina nominalnog višestranačja još nije dogodila diferencijacija na ljevicu, desnicu i centar u klasičnom zapadnoevropskom smislu. To je razvidno i iz ekonomske filozofije HDZ-a i SDP-a, koje se suštinski ne razlikuju i svode se na politiku pretjeranog državnog upliva u ekonomiju i visokih budžetskih troškova.
Nova stranka, dakle, ne bi trebala miriti antagonizam, koji umnogome i ne postoji, nego se jasno profilirati kao doista lijeva, doista desna ili doista centristička.
U hrvatskoj javnosti često se može čuti kako su svjetonazorska sučeljavanja suvišna, jer je zemlja suočena s teškom recesijom, te da takvim raspravama ne treba stvarati diobe. Na tom tragu je čini se i Nacionalni forum doktora Gabrića kada poziva na takozvano “nacionalno jedinstvo” u svladavanju recesije. Iako dobronamjeran, takav stav je i moralno i politički dvojben.
Ako ne zazivaju nasilje i diskriminaciju, svjetonazorske diobe su legitimna i poželjna posljedica pluralnosti.
Konstituiranje moderne države u Hrvatskoj ostat će nemoguće bez demokratskog sučeljavanja različitih svjetonazorskih poimanja njene svrhe i uloge.
Svako demokratsko društvo je duboko podijeljeno društvo i svaka težnja jedinstvu i potiranju razlika u osnovi je nedemokratska. Stav po kojem svjetonazorske rasprave odvlače pažnju s “važnijih” pitanja, kakvo je ekonomija, neizrecivo je naivan, jer ekonomsku politiku presudno određuju upravo svjetonazori i ona je neodvojiva od poimanja svrhe i uloge vlasti i države.
Na tom planu u Hrvatskoj vlada konfuzija još od 1990, kada je država doživljena kao emotivna zajednica i utočište titularne nacije, zbog čega je i danas otežano njeno konstituiranje u nepristrasnu pravnu ustanovu i službu koja građanima pruža određene usluge, poput bilo kojeg javnog servisa.
Konstituiranje moderne države u Hrvatskoj ostat će nemoguće bez demokratskog sučeljavanja različitih svjetonazorskih poimanja njene svrhe i uloge. Naime, svojevremeno autoritarno nametanje države kao emotivne i nacionalne zajednice je svjetonazorski temelj koji je odredio i središnju ulogu države u hrvatskoj ekonomiji – kako u vlasničkom i intervencionističkom tako i u fiskalnom smislu – s notorno katastrofalnim posljedicama: prevelika javna potrošnja, neracionalna i neefikasna uprava, korupcija i nepodnošljivi porezni tereti.
Izbjegavanje svjetonazorskih antagonizama kao dokonog “filozofiranja”, dok se treba prihvatiti “ozbiljnog posla” ozdravljenja ekonomije, naivno je i utoliko što u Hrvatskoj – i to baš na svjetonazorskoj razini – nitko ne daje odgovor na pitanje koja je svrha ekonomije.
Je li to poticanje kreativnosti i stvaranje novih vrijednosti u tržišnoj utakmici kako bi svaki građanin, u skladu sa svojim trudom i sposobnostima, stekao priliku da si osigura egzistenciju? Ili je ekonomija sluškinja političke elite i puka poluga vlasti, čija svrha je namicanje fiskalnog novca za financiranje kojekakvih nacionalnih projekata, dugoročno neodrživog socijalnog mira i, u konačnici, korupcije?
Tvrdnja da se ne treba baviti definicijom braka ili pravom na službenu upotrebu obaju pisama dok su ljudi nezaposleni i dok gladuju je opasna simplifikacija. Ljudi su nezaposleni i gladuju baš zato što u Hrvatskoj – ni ideološki ni institucionalno – nisu riješena temeljna politička pitanja, a to su pitanja svrhe i uloge države i ekonomije i – najvažnije – pitanje ljudskih prava, koje znatan dio hrvatskog društva ne doživljava kao neupitnu vrednotu.
Hrvatska ekonomska kriza je tek posljedica nepoznavanja ili svjesnog zanemarivanja – izrazimo se jezikom struke doktora Gabrića – političke anatomije i fiziologije suvremene demokratske civilizacije.
Suočenje s konfuzijom
Bez suočenja s tim kauzalitetom i sveopćom ideološkom i institucionalnom konfuzijom, koja je, da stvar bude gora, konzervirana nacionalnim mitovima i tabuima, nemoguće je artikulirati ni suvislu, kamoli efikasnu ekonomsku politiku, u koju, čini se dobronamjerno, vjeruje doktor Gabrić.
Da je Nacionalni forum doista nova kvaliteta na hrvatskoj političkoj sceni posvetio bi se sustavnoj demontaži tih mitova, tabua i nesporazuma, ali on to očito nije, jer te mitove i nesporazume želi sačuvati, objediniti i pomiriti, čime će samo pridonijeti očuvanju postojeće entropije.
Nemoguće je pomiriti kleronacionalističko nadriliječništvo i egzorcizam s palijativnom medicinom aktualne vlasti, koja liječi samo simptome i koja bolesnika kojem su potrebni pojačana prehrana i čist zrak dodatno iscrpljuje fiskalnom klizmom.
Pojava Nacionalnog foruma pokazuje da su intelektualni potencijali hrvatske političke elite iscrpljeni i da hrvatsko društvo za sada nema snage za kvalitativni demokratski iskorak, za novi politički faktor koji bi se nosio i sa ekonomskom krizom i sa sve jačim antimodernističkim pokretom.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera