Bezdan nije partijski stav
Piše: Tanja Topić
Cinično je slušati nam drage “feudalce”, koji se zaklinju u poštivanje zakona i Ustava, pa ih onda na svojim parcelama javno krše kad god je to tobože u interesu naroda.
Gotovo je zbunjujuće, da od tog silnog zaklinjanja u sopstvenu ispravnost, kad je riječ o zakonima, za trenutak povjerujemo da živimo u zemlji sa najvišim zakonskim standardima, koje nemaju niti razvijenije zemlje zapadne demokratije.
Ko je prekršio zakon, pitaju se, ironije li, oni koji sami čak i javno pozivaju na kršenje istih. Takvo stajalište je na mjestu, jer ga je aminovala partija.
Oni, koji su ovdje i zaklinju se da su legalisti (čitaj: predstavnici međunarodnih institucija), a inače nas podučavaju o obavezi zaštite legalnog poretka zemlje, skrivaju se iza impotentnih fraza o tobožnjem političkom napretku i stabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini, istovremeno zaboravljajući vrijednosti poput slobode medija ili pravne države zarad trenutne političke agende.
Navikli na sitni ćar i prevare, očito su politički vinovnici u zemlji mislili da je dovoljno staviti potpise, a kad dobijemo mogućnost putovanja bez viza, koga će još zanimati šta smo potpisali i na šta smo se obavezali.
Nekada je ta agenda bila vladajuća šestorka, u međuvremenu prerasla u 6 + 1, ali i u novoj formuli nikome gadljiva. Svi sjede za istim stolom, a bi i u foteljama.
Prije nekoliko godina dio političkog establišmenta Republike Srpske, politički razočaran uređivačkim konceptom i politikom BH televizije, javno je pozvao građane na neplaćanje televizijske pretplate. Te iste, koju su sami izglasali dizanjem parlamentarnih ručica.
Da nama usvojeno malo znači, svjedoči i opomena koja nam je stigla zbog neispunjavanja obaveza, preuzetih u sklopu vizne liberalizacije.
Navikli na sitni ćar i prevare, očito su politički vinovnici u zemlji mislili da je dovoljno staviti potpise, a kad dobijemo mogućnost putovanja bez viza, koga će još zanimati šta smo potpisali i na šta smo se obavezali.
Reforma javnog RTV sistema
Očito da domaći zadatak barem jedna strana nije zaboravila, pa bi se lako moglo desiti, da političari zaokupljeni novim formulama i agendama, građane zatvore u sopstvene obore, objašnjavajući im da je i to za njihovo dobro.
U Bezdan Dana upao je mladi socijaldemokratski lav Jasenko Selimović, koji nam je argumentovao pojasnio zašto zakone kršiti treba. “Konkursi po procedurama traju dosta dugo.
Dok se sve ispoštuje, dok se raspišu, proći će dva-tri mjeseca. Zato mi danas idemo na izbor privremenih članova”.
Naravno, riječ je o biranju tijela koje naš zakon ne poznaje, ali očito su mediji slastan zalogaj većini političara, pa ne biraju sredstva kako bi ovladali istima.
Sjećam se da su, prije nekoliko godina, pravnici u pojedinim ministarstvima Republike Srpske donosili rješenja, kojima pobijaju odluke suda.
Poslovnici i zaključci u tom pogledu postaju stariji i jači od zakona i Ustava, i to je normalno, jer je riječ o partijskom stavu.
Sjećam se da su, prije nekoliko godina, pravnici u pojedinim ministarstvima Republike Srpske donosili rješenja, kojima pobijaju odluke suda.
Podsjećanja radi, upravo je reforma javnog RTV sistema bila jedan od uslova za zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i istovremeno tačka oko koje nije bilo pritisaka onog što zovemo međunarodnom zajednicom.
Šta god mu to značilo, specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Peter Sorensen očekuje da će “BiH, kad bude spremna da se pridruži našem klubu, imati standarde i pravila koja će biti u skladu sa standardima”.
Dakle, ako sam dobro razumjela, pravilima i standardima do STANDARDA.
Neki dan sam sjedila sa dobrim prijateljem, vrlo oštrim kritičarem naših (ne)prilika, koji istina i sam radi u postojećim političkim strukturama, koji reče da postoji jedan put za naše vođe, kad se približimo tim Sorensenovim standarima, a to je pravac – zatvor!
Istina, moguće je da će ih tad, pomilovati neki novi Budimiri, poput Živka, aktuelnog predsjednika Federacije BiH, koji se drznuo pomilovati i one koji su osuđeni za ratne zločine.
Nismo svi u istoj poziciji. Uvijek ću se sjećati jedne bake iz Prijedora, koja je neovlašćeno držala koze u sopstvenom dvorištu.
Time je Budimir prekršio zakon, zapravo oslobodio “junake našeg doba”, ali gle opet ironije, govoriti o kršenju zakona u zemlji, u kojoj politika i partije odlučuju kad će koje kršiti, donositi, na kome će se isti primjenjivati, u zemlji naših heroja, njihovih zločinaca i jedino sopstvenih žrtava, u jednoj od rijetkih zemalja u kojoj zločin nije zločin.
Nismo svi u istoj poziciji. Uvijek ću se sjećati jedne bake iz Prijedora, koja je neovlašćeno držala koze u sopstvenom dvorištu.
Kako nije imala novaca da plati izrečenu kaznu, ista joj je preinačena u zatvorsku, pa sam možda i prestroga kada kritikujem pravnu državu, koje nema.
Kod nas se ne može desiti da sudije protestvuju kao u Bugarskoj, zato što je otpuštena njihova koleginica, koja se usudila da kritikuje ministra unutrašnjih poslova.
Život sveden u izborni ciklus
Jer naše sudije nemaju hrabrosti, zajedno sa tužiocima, strpati političare tamo gdje im je odavno mjesto. Čast izuzecima, kako sudijama tako i čestitim i poštenim političarima.
Ne bi me čudilo da se ovdašnji ljubitelji lika i djela ruskog predsjednika Vladimira Putina povedu za njegovim primjerom…
Četiri godine naših života su preduge, da ih političke persone ovako proćerdaju, u standardima, političkim agendama, novim političkim formulama, izlasku iz starih političkih kriza otvaranjem novih. Kažem četiri, jer nam je život sveden u izborni ciklus.
Ne bi me čudilo da se ovdašnji ljubitelji lika i djela ruskog predsjednika Vladimira Putina povedu za njegovim primjerom, odnosno dobrim praksama, te nevladine organizacije, koje se finansiraju iz inostranstva, proglase stranim agentima, pardon špijunima, koji podrivaju temelje njihove prćije. Ionako ih već smatraju takvima, istina, još uvijek zakonski ne zabranjuju..
Možda bi uvođenjem novčanih kazni kao u Rusiji na taj način mogli dopuniti ionako prazne kase, dok bi međunarodni zvaničnici pozdravljali svaki dogovor, koji doprinosi stabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera