Koliko Francuze košta smijenjeni predsjednik

Piše: Dževad Sabljaković 

Nicolas Sarkozy je 15. maja zvanično predao dužnost predsjednika Francuske Francoisu Hollandeu. Nakon izbornog poraza 6. maja, najavio je da se definitivno povlači iz političkog života, ali je ostalo pitanje čemu se namjerava posvetiti. Teško je zamisliti da će se vratiti svom prvobitnom zanimanju, koje je napustio 1981. i ponovo otvoriti advokatsku kancelariju, iako ima i takvih glasova.

Obično se kaže da predsjednik ma koliko moćne zemlje sutradan pošto završi mandat postaje običan građanin. Praksa u Francuskoj to demantuje. Bivši predsjednici se ni u kom slučaju ne vraćaju životu običnog građanina.

Nicolas Sarkozy ima 57 godina i daleko je od penzije. Pitanje čime će se baviti spontano se nameće, ali ma šta odlučio sigurno je da neće biti prisiljen zarađivati za svakodnevni život. Kao i svaki bivši predsjednik Francuske, Sarkozy može računati na toliko privilegija koje su utvrđene zakonom 1955. godine, a dopunjene i precizirane 1984, da ne mora ništa raditi da bi više nego komforno živio ili se može neprofitabilno baviti čime god poželi: od humanitarnih aktivnosti do pisanja memoara.

Mjesečna primanja blizu dvadeset hiljada eura

Prvo: bivši predsjednik Republike mjesečno prima naknadu u visini plate državnog savjetnika u redovnoj službi, a to znači 6.000 eura. Tu plaću prima doživotno, a može, ako je voljan, još zarađivati, dodati i prihode iz drugih djelatnosti, a na kraju joj pripojiti i penziju, koju će ostvariti na osnovu radnog staža stečenog mimo predsjedničke funkcije. Kao bivši gradonačelnik Neuillyja, općine koja se graniči s Parizom, Sarkozyju sljeduje penzija od blizu 4.000 eura. Dakle, to je ukupno 10.000 mjesečno.

Kao i druga dvojica bivših predsjednika, imaće besplatnu kartu za poslovnu klasu svih linija avio-kompanije Air France i za neograničen broj putovanja prvim razredom svih francuskih vozova.

Otprilike takva mjesečna primanja, samo iz ta dva izvora, ostvaruje Valery Giscard d'Estaing od 1981, kada je, poslije sedmogodišnjeg predsjedničkog mandata, izgubio izbore od Francoisa Mitterranda. Isto je i sa Jacquesom Chiracom od maja 2007. godine, kada je završio svoj drugi predsjednički mandat. Međutim, to nije sve.

Ako se Sarkozy, kao i ova dva bivša predsjednika, odluči da iskoristi zakonsku odredbu po kojoj može postati doživotni član Ustavnog savjeta, onda će primati još 11.500 eura mjesečno, znači ukupno 21.500, a to je više od plate koju je dobijao obavljajući predsjedničku funkciju (blizu 19.000 eura).

Novoizabrani predsjednik Francois Hollande je najavio da će ukinuti tu doživotnu privilegiju, ali ako se i desi da to Parlament prihvati i odobri, odluka o ukidanju se ne može primijeniti retroaktivno, pa će se Sarkozy vjerovatno u Ustavnom savjetu pridružiti Giscardu d'Estaingu i Chiracu, te doživotno primati tih 11.500 eura.

Tjelohranitelji, vozač, službenici i kancelarija

Kakve još privilegije imaju bivši predsjednici Francuske, mogao je utvrditi i vaš dopisnik izvještavajući o susretu gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena i bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca u februaru prošle godine. Behmen je tom prilikom bivšem predsjedniku Francuske uručio povelju počasnog građanina Sarajeva.

Chirac je iskoristio pravo da kao bivši predsjednik raspolaže službenim prostorijama u najboljim pariškim kvartovima i dobio ih je u ulici de Lille, nedaleko od zgrade Narodne skupštine, dok je Giscard d'Estaing još prije 30 godina izabrao da se smjesti u bulevaru Saint-Germain.

Uz dva tjelohranitelja i dva vozača, koji se staraju o službenom automobilu, kod Chiraca smo upoznali sedam službenika, od šefa kabineta do sekretarice. Svi oni primaju plate iz državnog budžeta. Bivši predsjednik u ulici De Lille ima radnu sobu i luksuzan salon u kojem je primio sarajevskog gradonačelnika. U još četiri prostorije rade njegovi spomenuti saradnici.

Ako je tako, Valery Giscard d'Estaing je od 1981, kada je imao 52 godine, do danas kada ima 83, koštao državu blizu 50 miliona eura. 

Sve to može imati i Sarkozy, samo ako želi. Uz to, kao i druga dvojica bivših predsjednika, imaće besplatnu kartu za poslovnu klasu svih linija avio-kompanije Air France i za neograničen broj putovanja prvim razredom svih francuskih vozova. Na kraju, ako putuje u inostranstvo, Sarkozy, kao i svi bivši šefovi države, ima pravo da odsjedne u rezidencijama ambasada ili konzulata Francuske.

Sve te privilegije zajedno, izračunao je jedan socijalistički poslanik, koštaju francusku državu milion i po eura godišnje po bivšem predsjedniku.

Za 30 godina košta Francuze 50 miliona eura

Ako je tako, Valery Giscard d'Estaing je od 1981, kada je imao 52 godine, do danas kada ima 83, koštao državu blizu 50 miliona eura. Ako Sarkozy poživi još 30 godina, neće koštati manje. Chirac je u svom postpredsjedničkom statusu, koji je počeo 2007, po kalkulaciji onog poslanika, koštao “samo” sedam i po miliona eura.

U francuskoj javnosti se s vremena na vrijeme razbukta polemika o tome da li bivši predsjednici trebaju uživati tolike privilegije, ali se brzo i stišaju.

Njihovi prihodi, dok obavljaju funkciju a i kada završe mandat, ističu oni koji brane predsjedničke privilegije, nisu ni primakli iznosima koje ubiru sadašnji i bivši vlasnici velikih preduzeća i korporacija. Država ne može dopustiti da njeni predsjednici budu inferiorni u odnosu na te bogataše, vele branitelji privilegija.

Njihovi oponenti ističu da su te privilegije veće nego što su ih imali carevi i kraljevi i da su u epohi Pete Republike naprosto skandalozne, nedolične i nemoralne, pogotovo ako se ima u vidu sadašnja ekonomska kriza, pad kupovne moći i porast broja nezaposlenih. Sarkozy je tome doprinio, a sad će dobiti sve te privilegije, ističu najoštriji kritičari. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera