U ime države diskrecija zagarantovana
Piše: Tanja Topić
Na proteklim izborima, na izbornim listićima mogli smo pronaći i izgubljenu Crvenkapicu. Lara, omiljeni lik iz televizijske sapunice je također bila na izborima, pa je nije bilo na TV ekranima. Građani su glasali za trulu kobilu, Jelenu Karleušu, citirali Ivu Andrića i Platona.
Raduje me da su mnogi u ovim duhovno bijednim vremenima uspjeli sačuvati malo duha, istina, šaljući i dubokoumne poruke onima koji ih ionako ne razumiju.
Zamislite građanina, koji je odlučio prijaviti policiji svoj slučaj sa zelenašima, a prijavu mu primio policajac, pardon uposlenik, unajmljenik tog istog zelenaša.
Zašto me ovo ne čudi? U zemlji u kojoj su policajci u službi kriminalaca, koje oslovljavaju sa čuvenim „šefe“, a državne službenice se bave organizovanom prostitucijom, kako bi mogle šmrkati kokain, mislim da je, zapravo, suvišno dalje trošiti riječi i vrijeme.
Naslovnice novina
No, i to je kod nas normalno, pa je malo onih koji ostanu zaprepašćeni ovim senzacionalnim otkrićima.
Još u jeku predizborne kampanje gotovo na svim naslovnicama dnevnih novina dnevno su otkrivani policijski inspektori, šefovi pojedinih odjeljenja, koji su za kamatare utjerivali dugove od građana, čak im prijetili, zavrtali ruke, a onda podnosili izvještaje telefonom “ šefovima“.
Zamislite građanina, koji je odlučio prijaviti policiji svoj slučaj sa zelenašima, a prijavu mu primio policajac, pardon uposlenik, unajmljenik tog istog zelenaša. Građanin, koji smatra da službenici, koji su na platnom spisku poreskih obveznika ovog entiteta rade u interesu zakona i pravde, shvati da u ovoj zemlji institucije gotovo i ne postoje, a o pravdi da ne govorimo.
Naravno, preduzete su, demagoško političkim rječnikom rečeno, sve zakonske mjere kako bi se nesavjesni policajci i inspektori kaznili, ali nikome nije palo napamet da podnese ostavku, ako ništa drugo, a ono iz banalnih razloga, poput moralnih. Ne, već nam se javno demistifikuje sva brutalna životna realnost koja se sastoji u odgovoru na pitanje ko to vlada nama.
Mentalni i sistemski sklop se može ilustrovati u nedogled brojnim primjerima, poput onog da je granični policajac u našoj zemlji osumnjičen za ratne zločine…
Ova ilustrativna priča ne završava ovdje, ona je svoje pipke pustila čak i do pravosuđa, pa je za predsjednika suda u Banjaluci normalno da sjedi po kafanama sa zelenašima, jer on ne mora znati čime se bave ljudi sa kojima ispija kaficu.
Da je sve dopušteno kad je riječ o ispijanju kafice sa prijateljima, svjedoče i važni funkcioneri, koji na istu slijeću helikopterima. Ovaj mentalni i sistemski sklop se može ilustrovati u nedogled brojnim primjerima, poput onog da je granični policajac u našoj zemlji osumnjičen za ratne zločine, da su neki drugi važni službenici državnih bezbjedonosnih agencija glavni akteri u krađama automobila, dilanju droge.
Dovoljno da se zapitamo koliko smo sigurni, ako ne znamo kome možemo vjerovati u ovim institucijama i za koga nemali broj ljudi u istima radi. I šta nam je činiti nađemo li se slučajno u situaciji da moramo prijaviti prevaru, zločin, ucjenu, zelenaštvo.
Možemo li se odreći prava na pravno rješenje i pravično suđenje u zemlji u kojem je pravna država tek nedostižan san. Oni koji bi trebalo da sprovode zakone služe onima koji ga krše, brutalno, surovo, nekada i uz cijene izražene u ljudskim životima, i tu leži sva nemoć malog običnog čovjeka.
Zapravo, kad vidimo velike senzacionalističke akcije hapšenja pojedinaca, koji su se ogriješili o zakone, uz live televizijski prenos shvatimo kako se i pravosuđe pretvorilo u estradu, a to onda još jednom potvrđuje kako je forma odavno izvojevala pobjedu nad supstancom.
Bez obzira na ishod svih ovih razotkrivenih i mračnih radnji sigurna sam da ništa više neće biti kao prije ovih izbora.
Da ne bude zabune, kamere ne slijede sva hapšenja, svakako ne ona u koja su „umiješani“ poznati političari, biznismeni, vlasnici uglednih lokala i firmi, poput organizovanog lanca prostitucije, u kojem su najbitnija karika državne službenice- u slobodno vrijeme narkomanke i prostitutke.
U ime države diskrecija je očito zagarantovana. Dobro je znati kome smo povjerili izgradnju sistema, rad na izradi zakona, ali bez obzira na ishod svih ovih razotkrivenih i mračnih radnji sigurna sam da ništa više neće biti kao prije ovih izbora.
Makar i potrajalo da se izvede obrat u kojem bi primat bila na strani suštine.
Popuštanje stega
I to se vidjelo u izbornoj noći. Izborni rezultati uticali su na popuštanje brojnih stega, ljudi su se usudili da počnu nakon godina i godina da misle slobodno, i što je još zanimljivije da budu kritični i slobodoumni. Tu prije svih mislim na intelektualce, novinare, profesore, analitičare.
Istina, to neće umanjiti svu sramotu njihovog decenijskog ćutanja i suodgovornost za stanje u kojem smo se našli, ali neće zaustaviti proces na koji smo tako dugo čekali. Za očekivati je da će sad ti isti ćutljivci biti glasniji u kritikama i svrgavanju svih onih koje su zdušno i bespogovorno podržavali, i da će ih nemilosrdnije gaziti od svih onih koji su godinama vodili tešku bitku ukazajući na sve demokratske deficite i ponižavanje procedura i institucija u BIH. Jer gubitnik se najslađe udara dok je u padu.
Tektonski i neočekivani izborni poremećaji morat će barem za mrvicu promijeniti mentalni sklop do sada neprikosnovenih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera