Martin Schulz: Dobitna kombinacija ili revanšizam

Schulz: Dvoipogodišnji mandat na mjestu predsjednika Evropskog parlamenta (EPA)

Piše: Adnan Mahmutović

Evropski parlament je dobio novog, 25-tog po redu predsjednika. Njemački socijaldemokrata Martin Schulz relativno lahko osvojio je dvoipogodišnji mandat na čelu jedine institucije Evropske unije koja uživa direktni demokratski legitimitet.

Funkcija predsjednika EP je, kao rezultat veoma dinamične evolucije nadležnosti EP, u posljednje vrijeme postala sve značajnija. Naime, Evropski parlament je od jedne obične „pričaonice“ iz vremena Evropske zajednice za ugalj i čelik postepeno postao ravnopravan partner Vijeću u djelidbi zakonodavne funkcije unutar institucionalnog odlučivanja Unije, što je dodatno potvrđeno i sa stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora.

Socijaldemokrate trenutno u 18 država članica predstavljaju prvu ili drugu političku snagu, dok u preostalim članicama zauzimaju treću, odnosno poziciju iza.

Martin Schulz će na funkciji predsjednika Evropskog parlamenta zamijeniti poljskog inženjera češkoslovačkog porijekla Jerzy Buzek-a koji je u historiji Evropskog parlamenta bio prvi predsjednik iz jedne post-komunističke države. Inače, Schultz dolazi iz Napredne alijanse socijalista i demokrata (Progressive Alliance of Socialists and Democrats) koja sa 190 zastupnika predstavlja drugu po veličini političku frakciju u Evropskom parlamentu.

O snazi ove supranacionalne, kišobranske grupacije evropskih partija koja okuplja članice Socijalističke internacionale najbolje govori podatak da je 2003. godine u 13 od 15 vlada tadašnjih država članica EU na čelu bio socijalista odnosno socijaldemokrata. Danas je situacija nešto drugačija. Naime, socijaldemokrate trenutno u 18 država članica predstavljaju prvu ili drugu političku snagu, dok u preostalim članicama zauzimaju treću, odnosno poziciju iza. Trenutnu situaciju će  nešto izmijeniti i ulazak Hrvatske u Uniju.

Tri činjenice

Izbor Schulza, odnosno lidera Alijanse socijalista i demokrata nam govori o nekoliko činjenica. Prvo, činjenica da je Schultz sa 387 glasova do nogu potukao britanski dvojac Dianu Wallis iz liberalne stranke i konzervativca Nirja Deva koji su zajedno dobili 283 glasa može se tumačiti, osim kao stvar dogovora dvaju vodećih političkih frakcija, i kao reakcija članova EP na britanski konzervatizam koji je demonstrirao David Cameron na decembarskom samitu u Briselu.

Novi predsjednik Evropskog parlamenta, čije su manire i nastupe neki političari poredili čak sa impulzivnim nacistima, predstavlja suštu suprotnost u odnosu na svoga strogo „rezervisanog“ prethodnika. 

Kolateralna šteta britanskog veta u Briselu bio je i Stephenu Hughesu koji nije uspio da pobjedi austrijskog protivkandadata Hannes Swobodu u utrci za poziciju lidera Alijanse. Drugo, pobjeda Schulza dokazanog euro-feel-a predstavlja ujedno pobjedu integracijskih snaga koje se zalažu za nastavak evropskog ujedinjenja i zaokruženja u jednu prepoznatljivu formu političko-pravnog i ustavnog karaktera.


Schulz prima čestitke od kolega parlamentaraca

Treće, novi predsjednik Evropskog parlamenta, čije su manire i nastupe neki političari (Berlusconi, Jean-Maire Le Pen) poredili čak sa impulzivnim nacistima, predstavlja suštu suprotnost u odnosu na svoga strogo „rezervisanog“ prethodnika.

U tom smislu, čini se da je Schulz pravi izbor jer Evropskom parlamentu treba predsjednik koji je spreman za borbu da EP ne ostane po strani dešavanja već da konačno zauzme svoju poziciju koja mu je dodijeljena Lisabonskim ugovorom.

On je naglasio da u EU ne bi trebalo da postoje međusobno oprečni već samo interesi koji su zajednički za sve. 

Inače, nepisano je pravilo da se uticaj jedne institucije EU mjeri prema spremnosti i sposobnosti njenog predsjednika što se naročito može primijetiti kod Evropskog parlamenta i Evropske komisije. Svoj neobično čvrst i snažan karakter u ispoljavanju proevropskih ideja Schulz je demonstrirao kada je kazao da EU ne treba doživljavati kao igru u kojoj jedni dobijaju a drugi gube, već je to igra u kojoj svi dobijamo ili svi gubimo.

On je naglasio da u EU ne bi trebalo da postoje međusobno oprečni već samo interesi koji su zajednički za sve. Evropska unija više nije tehnokratski koncept, ona mora ojačati svoju demokratsku dimenziju koja će osigurati da njeni građani budu više uključeni u ono što se dešava u krugu „oficijelnog Brisela“.

Prvi pravi ispit

U kontekstu pomenutih izjava čini se da će prvi pravi ispit za Martina Schulza biti najavljeni sporazum između vlada država članica o „fiskalnoj uniji“ kada će se vidjeti u kojoj mjeri će uspjeti da u rješavanju pitanja dužničke krize nametne supranacionalni naspram do sada dominantnog intergovernalističkog pristupa.

Sa druge strane, i mi bi trebali da izvučemo određenu pouku iz ovoga. Cijeneći citirane misli novog predsjednika EP možemo kazati da je evropska perspektiva Zapadnog Balkana u ovom trenutku jedina igra u kojoj svi dobijamo. No, da bi smo se ozbiljnije nametnuli u tom pravcu, neophodno je da sve naše socijaliste i demokrate uistinu prihvate Schulzova pravila igre.

Do tada ćemo imati našu staru igru u kojoj uvijek jedni dobijaju – a to su političke partije koje svaki put razgrabe sve za sebe, dok sa druge strane su oni koji uvijek gube  – a to su naši građani koji sve teže sastavljaju kraj sa krajem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne prestavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

 Izvor: Al Jazeera