Zašto Izrael poziva na razgovor ambasadore zemalja koje su priznale Palestinu

Pišu: Ahmed Hafez i Hafsa Alami

Izvor iz Ministarstva vanjskih poslova Francuske je rekao da „bilateralno priznanje između Francuske i Palestine nije tabu, kao što je rekao predsjednik Emanuel Macron”.

“Smatramo da to treba biti oruđe u službi mira i trajno rješenje za dvije države koje postoje rame uz rame uz sigurnosne garancije”, naveo je.

No, isti izvor je u ekskluzivnim izjavama za Al Jazeeru odbio komentirati objavu Ministarstva vanjskih poslova Izraela da će pozvati ambasadore zemalja koje su u četvrtak glasale za punopravno članstvo Palestine u Ujedinjenim narodima, uključujući Francusku, zbog „razgovora ukora“.

Stav Francuske je primjer

Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Izraela Oren Marmorstein rekao je u subotu da će „sutra biti pozvani ambasadori Francuske, Japana, Južne Koreje, Malte, Slovačke Republike i Ekvadora“ zbog iznošenja zvaničnog stava Vlade te „da će dobiti snažan ukor“.

Izvor iz Ministarstva vanjskih poslova Francuske pojasnio je stav svoje zemlje o glasanju za punopravno članstvo Palestine u Ujedinjenim narodima.

„Francuska je glasala kao i većina članica, uključujući evropske zemlje u Vijeću sigurnosti. Da Francuska nije bila inicijator, njeno glasanje značilo bi odraz njenog čvrstog stava o ovom pitanju”, kazao je.

Isti izvor je dao objašnjenje stava Francuske o članstvu Palestine u Ujedinjenim narodima na osnovu historijskih činjenica, spomenuvši da je bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy 2011. godine podupirao predstavljanje Palestine u međunarodnim tijelima, zatim je 2012. godine bivši francuski predsjednik François Hollande podržao status posmatrača Palestine u Ujedinjenim narodima, „stoga Francuska sada čini konkretne korake u Ujedinjenim narodima, predlažući nacrt rezolucije, koji omogućava napredak u političkom rješenju dvije države“.

Mišljenje zakona

Kako bi saznala pravna opravdanja izraelskog poteza da poziva ambasadore, Al Jazeera je razgovarala sa palestinskim advokatom i stručnjakom za međunarodno pravo Anisom Kassimom koji to vidi kao „poruku ukora ovim zemljama zbog njihovog stava“ i „nema pravne osnove za ovaj izraelski potez, diplomatski je običaj koji predstavlja presedan“.

Stručnjak za međunarodno pravo je naglasio da je to „tipična izraelska drskost, jer svaka zemlja određuje svoju politiku ako želi da zauzme konkretan stav o nekom pitanju u međunarodnoj areni i drugim zemljama nije dopušteno da se u to miješaju. Ovakvo ponašanje Izraela je nediplomatsko, ali mi smo navikli da on pokazuje svoju vlast i pretpostavlja da ima vlast nad drugim zemljama“.

Palestinski advokat je dodao da Povelja Ujedinjenih nacija garantuje svakoj zemlji da ima svoju nezavisnu politiku u skladu sa svojim nacionalnim interesima, a ovaj izraelski stav narušava suverenitet ovih zemalja i njihove vlastite politike. Ove zemlje mogu legalno podnijeti memorandume protesta zbog izraelskih mjera usmjerenih protiv njihovih ambasadora.

Politički aspekt

Govoreći o ovom potezu Izraela s političkog aspekta, Ahmed Jamil Azm, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Kataru, rekao je da je Izrael na početku agresije na Gazu bio iznenađen protestima svijeta protiv genocida i ubijanja kada su međunarodni mediji ili neki međunarodni zvaničnici govorili o izraelskim zločinima ili izraelskom nasilju nad Palestincima.

Izraelci vjeruju da imaju pravo da ubijaju kako žele, da Izrael ima pravo da istrebljuje kako želi te da ima pravo da okupira kako želi, rekao je Jamil Azm za Al Jazeeru.

Istakao je da su Zapadna obala i Pojas Gaze, prema međunarodnom pravu i rezolucijama Ujedinjenih nacija, okupirani, a svim državama i narodima zagarantovano je pravo na samoopredjeljenje. Dakle, postignuti su svi stubovi Palestinaca da dobiju državu, „ali Izrael želi zaobići zakon nekom vrstom zastrašivanja i stvoriti mentalnu sliku da je palestinska država nešto pogrešno i da se želi suočiti s time“.

Na kraju je rekao da je Izrael, s druge strane, počeo osjećati da su se međunarodno javno mnijenje i neke velike zemlje u svijetu (poput Španije) počeli kretati ka jasnom priznanju palestinske države.