Šta Izrael želi učiniti nakon iranskog napada dronovima i raketama

Izraelsko rukovodstvo se navodno ne može dogovoriti o tome kako da odgovori na baraž od najmanje 300 iranskih dronova i projektila, lansiranih kao dio obećane odmazde Irana zbog izraelskog napada na njegov konzulat u Damasku 1. aprila.

Prema izjavama Izraelske vojske, 99 posto projektila presreli su njeni avioni i avioni njenih saveznika, uključujući Sjedinjene Američke Države i Jordan. Druge je zaustavio izraelski raketni odbrambeni sistem Željezna kupola, koji je nabavljen uz pomoć SAD-a.

Dok su zapadne diplomate i američki predsjednik Joe Biden navodno rekli izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu da neće podržati daljnje napade, pojedini analitičari su sugerirali da bi cijela situacija mogla biti dio šireg plana da se SAD, bliski saveznik Izraela, uvuče u regionalni rat.

Prijelomni 1. april?

Da bi utvrdili kako bi Izrael mogao odgovoriti na napad izveden tokom noći, analitičari su se fokusirali na raniji izraelski udar na Iranski konzulat 1. aprila.

Napad, u kojem su ubijena dva generala i pet oficira Islamske revolucionarne garde (IRGC), izveden je bez obzira na izraelske saveznike, koji su bili obaviješteni neposredno prije toga, smatra jedan od analitičara s kojim je Al Jazeera razgovarala.

Hamidreza Azizi, saradnik Fondacije za nauku i politiku sa sjedištem u Berlinu (SWP), opisao je dva scenarija, oba zasnovana na motivima koji stoje iza izraelskog napada na Iranski konzulat.

U prvom scenariju, izraelski napad se dogodio s malo ili nimalo razmišljanja o posljedicama. U drugom, napad je bio namjerni pokušaj uvlačenja Irana u regionalni rat i prebacivanja fokusa SAD-a i Zapada sa izraelskog rata u Gazi na regionalnog glavnog “negativca” – Iran.

U oba scenarija, umiješanost SAD-a bi bila kritična.

Uprkos svom statusu regionalne supersile, Izrael koji je preplavljen šestomjesečnim ratom u Gazi imao bi male šanse protiv iranske vojske od najmanje 580.000 pripadnika, dopunjene sa oko 200.000 obučenih rezervista, podijeljenih između vojske i IRGC-a.

“Netanyahuov plan je jasan – on želi odvratiti pažnju od rata u Gazi i namamiti Sjedinjene Američke Države i druge zapadne saveznike nazad na Bliski Istok”, rekla je Nomi Bar-Yaacov iz Instituta za međunarodne odnose (Chatham House).

“S obzirom na blizak odnos Izraela i SAD-a, kao i zavisnost Izraela od američke pomoći, Izrael je trebao obavijestiti SAD da planira napad na Iranski konzulat u kojem je sjedište IRGC-a.”

“Ne čineći to, Izrael je prešao crvenu liniju. Motivi Izraela u ovom slučaju moraju biti dovedeni u pitanje. Napad na strani konzulat predstavlja napad na strano tlo, prema međunarodnom pravu i jasno je da je Netanyahu znao da prelazi granicu i da će Iran odgovoriti silom”, dodala je.

Iran je godinama održavao stalni pritisak na Izrael uz pomoć svojih posrednika, među kojima je i Hezbollah u Libanu, koji je razmjenjivao vatru s Izraelom i prije 7. oktobra.

Oči uprte u nagradu

Analitičari kažu da je Netanyahuova motivacija za pokušaj uvlačenja SAD-a u rat vjerovatno dublja od interesa Izraela i da jednako odražava njegove lične razloge.

Ankete u Izraelu pokazuju da je premijerova popularnost na kritično niskom nivou. Nakon što je Netanyahu izgradio svoju reputaciju na tvrdnjama da samo on i njegova stranka Likud mogu pomoći Izraelcima, iznenadni napad boraca predvođenih Hamasom 7. oktobra ozbiljno je narušio njegov položaj.

“Izraelske opcije najviše su pod utjecajem toga kako će Netanyahu, čije su akcije sporne i u samoj zemlji i u međunarodnoj zajednici, odlučiti iskoristiti simpatije Zapada prema Tel Avivu nakon velikog napada Irana”, rekao je H. A. Hellyer, zvaničnik za sigurnost na Bliskom Istoku pri Zakladi Carnegie za međunarodni mir (Carnegie Endowment for International Peace) i Kraljevskom institutu ujedinjenih službi, vodećem istraživačkom centru za odbranu i sigurnost u Ujedinjenom Kraljevstvu.

U mjesecima prije oktobra narodno nezadovoljstvo Netanyahuom je raslo nakon što je njegova ekstremno desničarska vlada pokušala iznuditi promjene koje bi narušile nezavisnost izraelskog pravosuđa.

U mjesecima nakon 7. oktobra, održani su i protesti protiv njegovog vodstva rata u Gazi jer se smatra da je manje zainteresiran da osigura oslobađanje preostalih zarobljenika odvedenih iz Izraela.

Protesti, osim što su bili masovni, prerasli su u demonstracije protiv njega i njegove vlasti.

Činilo se da je čak i SAD izgubio strpljenje s Netanyahuom, pozivajući Bennyja Gantza, člana Izraelskog ratnog kabineta, da posjeti Washington radi daljih pregovora.

Netanyahu je radio na povratku izgubljenog položaja, koristeći svaku priliku da predvodi val nacionalizma zbog kojeg su mnogi u Izraelu oklijevali pozvati na prekid rata u Gazi.

‘Prekretnica’

Međutim, bez obzira na to kako se Izrael odlučio prikazati u ovom posljednjem okršaju, SAD je taj koji vodi glavnu riječ.

“Ono što smo do sada čuli jeste da SAD nema interesa za rat i da signalizira da će doći do jedinstvenog diplomatskog odgovora Zapada Iranu, dok u isto vrijeme poziva na suzdržanost”, rekao je Azizi.

Uz signale SAD-a, čini se da je Netanyahuov odgovor u opasnosti.

“Nalazimo se na prijelomnoj tački i jedino rješenje je diplomatsko”, rekao je Bar-Yaacov.

“Oštar vojni odgovor riskira da regiju gurne u daljnje previranje”, dodao je.

Diplomatski, izraelski odgovor na napad odražava njegov odgovor na prethodni u vlastitoj režiji, s njegovim ambasadorom u Ujedinjenim narodima koji je pozvao na sastanak Vijeća sigurnosti UN-a o tom pitanju, još jednom pokušavajući okupiti međunarodno mišljenje koje bi stalo iza Izraela, uprkos tome što je ovaj iranski napad bio jasan odgovor na izraelski udar.

Štaviše, budući da je manje vjerovatno da će Iran pretrpjeti bilo kakvu cijenu za svoj napad na Izrael, rizikuje da proširi podjele kako u vlastitoj vladi tako i u izraelskom društvu ako se ništa ne preduzme.

“Ako [Netanyahu] misli da će Washington odbiti podršku za napad na sam Iran, onda bi napadi na više iranskih posrednika istovremeno mogli biti alternativna opcija”, rekao je Hellyer.