Deset zapažanja o iranskom napadu

Određeni krugovi u Izraelu pokušavaju dokazati da je postignut uspjeh obaranjem svih dronova i najvećeg broja iranskih projektila, želeći time da ukažu na ograničene iranske mogućnosti.

Ti krugovi govore kako Izrael ponovno dobija zamah zapadne podrške i preoblikuje scenu skretanjem pažnje sa izraelskih zločina u Gazi ka ponovnom njegovom prikazivanju kao male države koja se brani od “zlih” neprijatelja koji ga okružuju.

– Ali ovo izraelsko razumijevanje onoga što se dogodilo u sebi sadrži veliku zabludu čiji je cilj da ojača izraelsku i regionalnu svijest o izraelskom odvraćanju i vojnim sposobnostima.

– Iran je želio kombinovani udar ne samo vojno, već i politički, što znači da je planirao napad koji će imati veliki odjek u medijima, uz postizanje ograničenih vojnih ciljeva, a da ga to ne uvuče u sveobuhvatni rat. To znači da je napad bio planiran i izuzetno oprezan manevar u potrazi za formulacijom nove pozicije odvraćanja koja se neće pretvoriti u otvoreni rat i neće izložiti dubinu iranske teritorije i strateške interese unutar nje američkom ili izraelskom gađanju.

– Nedostatak elementa iznenađenja nije nastao zbog udaljenosti između Irana i okupirane Palestine, kako neki kažu, već je to bilo hotimično, a naznake su jasne i brojne, uključujući i prethodnu američku najavu datuma udara. Iste noći, velika izraelska mobiliziranost koja je prethodila napadu, najava napada Revolucionarne garde podizanjem dronova, objavljivanjem složenog plana za napad, navodeći da će dronovi biti praćeni balističkim projektilima u posljednjim trenucima, iranska najava lansiranja projektila koji su zaista lansirani… sve to pokazuje da je sam Iran svjesno izbjegao element iznenađenja.

– Iran je, dakle, namjeravao da udar bude ovog obima, kojeg je sam nazvao ograničenim, odnosno udarom koji je bio unaprijed najavljen, ne dajući Izraelcima alibi za žestok odgovor i pružajući Amerikancima mogućnost da uvjere Izraelce da ne reaguju brzo i otvoreno na dubinu iranske teritorije. Ovim udarom postignut je ograničen broj pogodaka vojnih ciljeva u Negevu i Golanu daleko od izraelskih urbanih centara, tako da je on i vojne i političke prirode.

Namjera Irana

– Svjesno izbjegavanje faktora iznenađenja, neupotreba najnaprednijih projektila i aviona te neaktiviranje borbenih snaga u regionu lojalnih Iranu, doprinijelo je tome da napad bude kvantitativno veliki, kvalitativno ograničen, što i jeste bila namjera Irana.

– Koliko god okupacija isticala uspjeh u obaranju iranskih projektila, on je, ipak, bio uvjetovan višeslojnom zaštitom koju joj pružaju Sjedinjene Američke Države, a iznad svega je bio uslovljen voljom Irana.

– Strateški, Izrael je razotkriven u smislu njegove apsolutne zavisnosti od međunarodne i regionalne zaštite. Uz to, osramoćena je i jedna arapska zemlja za koju se navodi da je učestvovala u obaranju iranskih projektila. Isto tako, otkriveni su slojevi zaštite, sredstva njihovog djelovanja, njihova mjesta, način rada i njihova međusobna koordinacija, bilo unutar Izraela ili u regionu.

– Iran, sa svoje strane, nije pogodio Izrael oružjem koje je ovom nepoznato ili što nije očekivao. Dok je Izrael otkrio svoje odbrambene kapacitete, Iran nije otkrio sve svoje ofanzivne.

– Ovaj manevar poslužit će Iranu u smislu izviđanja odbrambenih vojnih sposobnosti Izraela i njegovih saveznika i načina na koji oni djeluju, od čega bi Iran i njegovi saveznici kasnije mogli imati koristi u ozbiljnijoj konfrontaciji, ako mu se ista nametne.

– Napad otkriva izglede aktivnih sila u regionu, posebno Irana i Sjedinjenih Američkih Država i potvrđuje da one trenutno nisu u fazi šireg i sveobuhvatnijeg obračuna. Ovom analizom moguće je uočiti ograničenu dimenziju napada kojim je postignuto relativno izravnanje dvije strane, ali i njegovu stratešku dimenziju kojoj je potrebno vrijeme da postane vidljiva, a njene karakteristike jasne.