Kako je Berlinski filmski festival zbog Gaze doveo njemačke političare u neugodnu poziciju?

Piše: Ismail Azzam

Pobjednici Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu (Berlinale) stali su u odbranu palestinskog naroda i iznijeli snažne kritike na račun Izraela. Optužili su ovu državu, sa festivalske pozornice, za “genocid” i “aparthejd”, što je izazvalo veliku nelagodu među njemačkim političarima i njihovim strankama koje podržavaju Izrael.

Reakcije nisu jenjavale, iako se događaj odnosi na umjetnički festival koji bi trebao braniti slobodu izražavanja.

Članovi njemačkih stranaka ujedinili su se u opisivanju ovog događaja kao “antisemitizma”, obrušivši se na ministricu kulture Claudia Roth. Njemačka vlada je također osudila “neistinite izjave” na festivalu.

‘Slobodna Palestina’

Ron Prosor, izraelski ambasador u Njemačkoj, rekao je: ”Antisemitska i antiizraelska retorika je dočekana aplauzom, a njemačka kulturna scena pokazuje svoju pristrasnost postavljajući crveni tepih isključivo za umjetnike koji promoviraju delegitimizaciju Izraela”.

Izjave su stigle i od ministra pravde, koji je na društvenoj mreži X napisao: “Antisemitizam se ne može tolerirati i nema mjesta za njega, pogotovo tamo gdje trebala biti kultura i slobodna razmjena mišljenja. Antisemitizam je mržnja koja u Njemačkoj nije dozvoljena”. Dodao je i to da je festival ”prouzrokovao veliku štetu”.

Ministar se nije direktno osvrnuo na riječi najmanje trojice nagrađenih umjetnika koji su kritizirali politiku Izraela, ali se osvrnuo na frazu “Oslobodite Palestinu od rijeke do mora”, koja se pojavila na Instagram nalogu festivala.

Tvrdi kako to ”aludira na operacije ubijanja u Izraelu”, što predstavlja krivično djelo, prema njegovim riječima.

Kako navode organizatori, nalog festivala na ovoj društvenoj mreži je hakiran i objavljena je fotografija s pomenutom frazom, ali je kasnije obrisana. Uprava festivala podnijela je prijavu protiv anonimne osobe, međutim u utorak je na sajtu T-Online objavljen izvještaj u kojem se navodi da je priča o hakiranju upitna, te kako zaposleni u upravi Festivala imaju velike simpatije prema palestinskoj strani.

Vraćajući se na ono što se dogodilo tokom ceremonije dodjele festivalskih nagrada, njemačkim političarima i većini lokalnih medija nije se svidjelo to što su učesnici nosili transparent “Zaustavite vatru sada”, kao ni izjava američkog režisera Bena Russella, koji se popeo na binu u palestinskoj kefiji i rekao: “Zalažemo se za život, protiv genocida i za prekid vatre”.

Ben Russell je zajedno sa francuskim režiserom Guillaumeom Cailleauom osvojio nagradu za najbolji film u festivalskoj sekciji ”Encounters”, posvećenoj nezavisnim filmovima kreativnog duha.

Snažna izjava

Međutim, izjava koja se u velikoj mjeri proširila društvenim mrežama došla je od palestinskog novinara Basela Adre i Izraelaca Yuvala Abrahama. Dvojac je režirao film No Other Land, zajedno s drugim režiserima, koji je osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, a bavi se pitanjem protjerivanja Palestinaca s njihove zemlje koje vrše izraelski doseljenici.

“Teško mi je slaviti dok Izrael kolje i ubija na desetine hiljada ljudi iz mog naroda u Gazi”, rekao je Adra.

Pozvao je Njemačku da poštuje pozive na prekid vatre i prestane izvoziti oružje u Izrael.

Abraham se također osvrnuo na patnju Palestinaca pod sistemom koji je opisao kao “aparthejd”.

“Moj kolega Adra i ja ćemo se vratiti u zemlju u kojoj nismo jednaki. Ja živim po građanskom zakonu, a Basel pod vojnim zakonima. Ja imam pravo glasa, a on nema. Ja sam slobodan da se krećem kako želim, on je, kao i milioni Palestinaca, zatočen na okupiranoj Zapadnoj obali”, kazao je.

Uprava Festivala je, u izjavi za medije, saopćila da su mišljenja pobjednika isključivo njihova i individualna, dodajući da se “izjave koje su u suprotnosti s našim mišljenjima moraju tolerirati, sve dok ne uključuju rasnu diskriminaciju”, ali se dodaje da bi bilo bolje “da su se gosti drugačije izrazili”.

Među izjavama koje su izazvale brojne kritike bilo je i pojašnjenje njemačkog ministarstva kulture, u nastojanju da odbrani ministricu Claudiju Roth, koja je primijećena na snimku kako aplaudira nakon govora Adre i Abrahama. U pojašnjenju je navedeno: “Aplauz je bio upućen izraelsko-jevrejskom režiseru koji je govorio o svojoj podršci političkom rješenju i mirnom suživotu u regiji”.

Ministarstvo je ignoriralo prisustvo palestinskog režisera Adre, na šta su uslijedile reakcije u kojima stoji da ovakav komentar odražava “dvostruke standarde i licemjerje njemačke vlade prema Palestincima”. Treba spomenuti i to da je Roth najavila otvaranje istrage o onome što se dogodilo na ceremoniji proglašenja pobjednika, opisujući izjave koje kritiziraju Izrael kao ”šokantne”, kako je to navela.

Sramotna stvar

Njemački novinar turskog porijekla Tarik Bayi napisao je: “Ministrica se brani tako što čestita Izraelcu, ali između redova žrtvuje Palestinca o kojem Izraelac govori, što je sramotno”.

Gradonačelnik Berlina Kai Wegener, koji je prisustvovao ceremoniji, pokušao se odbraniti od svojih kritičara, rekavši da “Berlin ima jasan stav o slobodi i da je uz Izrael”.

Optužio je Islamski pokret otpora (Hamas) da je sam “uzrokovao patnju unutar Izraela i Pojasa Gaze”, prema njegovim tvrdnjama, ističući da “nema mjesta za antisemitizam u Berlinu”.

Poznati američko-britanski novinar Mehdi Hassan bio je iznenađen Wegnerovom izjavom.

“Gradonačelnik Berlina, koji nije Jevrej, optužuje izraelsko-jevrejskog novinara za antisemitizam zbog iznošenja podataka koji su dokumentirani i od organizacija za ljudska prava. Ovo je autoritarno ludilo u Njemačkoj”, rekao je.

Proizraelski njemački mediji napali su festival i pobjednike, dok je voditeljica vijesti na informativnom kanalu Tagesschau, prilikom postavljanja pitanja gostu sa festivala, opisala režisere filma kao “agresore”.

Ljevičarski list Tageszeitung (TAZ) također je napisao: “Berlinale su oteli propalestinski aktivisti. To nije nikakvo iznenađenje”. Tvrdi i to da svako ko nosi kefiju na ceremoniji dodjele nagrada i “ponavlja iste fraze uz aplauz ne brine o umjetnosti, već o senzaciji.”

Sa svoje strane, njemački novinar Hanno Hauenstein, jedan od rijetkih glasova koji kritiziraju njemačku pristrasnost prema Izraelu, napisao je da rad režisera seže duboko u njemački identitet nakon Drugog svjetskog rata. To je identitet koji “veliča Izrael kao neku vrstu herojskog narativa koji bavi se sopstvenim demonima”, a sve “što prijeti takvoj radnji smatra se neprijatnošću”.

Važno je napomenuti da je Njemačka tokom prethodnih mjeseci otkazala i zaustavila brojne kulturne i umjetničke događaje zbog prisustva učesnika koji se protive ratu u Gazi ili zbog njihove podrške Pokretu za bojkot Izraela (BDS). Pojedine njemačke države, poput Berlina, počele su insistirati na tome da se korisnici podrške obavežu da neće iskazivati “neprijateljstvo prema Izraelu”.