Od jutra 7. oktobra do odlaska iz Gaze: Ispovijest Waela al-Dahdouha

Šef Al Jazeerinog ureda u Gazi i njen dopisnik, kolega Wael al-Dahdouh, otkrio je neke nove detalje o onome čemu je svjedočio tokom izraelske agresije na Pojas koja je ušla u 137. dan.

Kolega Wael je, u podcastu Pitanja o događajima na platformi Atheer medijske mreže Al Jazeera, govorio o jutru 7. oktobra prošle godine, kada je palestinski otpor pokrenuo operaciju Potop al-Aksa, rekavši da je shvatio da se „događa nešto veliko“ nakon intenzivnog lansiranja raketa prema Izraelu.

„Nakon što su počele scene napada na izraelske lokacije i scene dovođenja izraelskih talaca u Pojas, rekao sam svojoj porodici da se pripremi za rat koji bi mogao trajati od tri do četiri mjeseca i otišao sam u ured Al Jazeere“, rekao je Al-Dahdouh.

Al-Dahdouh je izrazio uvjerenje da palestinski otpor nije mislio da će njegova operacija biti ovoliko uspješna te da će izraelski odgovor biti van okvira koji su se mogli očekivati.

Kolega Wael, koji je bio svjedok svih izraelskih ratova na teritoriji Pojasa Gaze tokom protekle dvije decenije, rekao je da izraelski odgovor ima oblik „kolektivne osvete“, ciljajući na stambene zgrade, glavne civilne institucije i infrastrukturu.

Uprkos tome, vjeruje da „više nikada neće biti kao što je bilo prije 7. oktobra“, zbog pada „prestiža“ okupatora koji se prenosio generacijama, s jedne strane, i razotkrivanja pravog lica Izraela „pa čak i zapadnih uporišta koja podržavaju njegov narativ“, s druge strane.

Gonjenje od strane obavještajne službe

Svoj prostor u podcastu Pitanja o događajima dobila je „Nakba porodice Al-Dahdouh“, počevši od masakra u Nuseiratu, koji je odnio živote velikog broja članova porodice Al-Dahdouh, među kojima i njegove supruge, dvoje njegove djece i malog unuka, nakon čega dolazi uništenje njegove kuće, njegovo ranjavanje i smrt njegovog kolege snimatelja Samera Abu Daqqe pred njegovim očima, a potom i smrt njegovog najstarijeg sina, novinara Hamze al-Dahdouha.

Kolega Wael je otkrio da je izraelska obavještajna služba nastavila progoniti preživjele iz njegove porodice nakon masakra koji se dogodio krajem treće sedmice rata.

Sa njim u grad Gazu došao je jedan broj preživjelih iz porodice. Rekao je: „Zajedno ćemo živjeti ili umrijeti.“

Izraelska obavještajna služba je pozvala njegovu kćerku na telefon dok su bili u bolnici Al-Shifa i rekla joj da moraju ići na jug. Napomenuo je da su se doselili u Nuseirat kako bi pronašli utočište na mjestu za koje je okupacija rekla da je sigurno za civile.

Smrt Samera Abu Daqqe

Dok je govorio o detaljima njegove povrede i smrti kolege, Al Jazeerinog snimatelja Samera Abu Daqqe, Al-Dahdouh je rekao da su bili u putu ka jednom području u Khan Yunisu u kojem su bile intenzivne borbe, zajedno s timom palestinske civilne odbrane. Tim je bio na spasilačkom zadatku u koordinaciji sa Crvenim krstom, koji je potvrdio odobrenje sa izraelske strane.

Wael je istakao da su masovna razaranja na tom području primorala tim civilne odbrane da nastavi pješke. Dok su Wael, Samer i tri bolničara pješačili, uprkos prethodnoj koordinaciji i pratnji aviona i dronova izraelske okupatorske vojske, bili su žestoko napadnuti. Prije nego što je shvatio da mu ruka jako krvari, Wael je primijetio da ga je eksplozija odbacila te je izgubio svijest i sluh na neko vrijeme.

„Ono o čemu sam najviše razmišljao u tim trenucima jeste da će doći još jedan projektil, imajući u vidu naše iskustvo s izraelskim postupcima, pogotovo ako prvi projektil nije ispunio svoju svrhu“, rekao je Wael. „U sebi sam pomislio: ‘Ovo je kraj, Abu Hamza'“, dodao je, napominjući da je napad rezultirao trenutnom smrću trojice bolničara te da je Samer ležao na drugoj strani i pomijerao glavu.

Wael je nastavio: „Zbog stanja u kojem sam bio, shvatio sam da mu neću moći pomoći i da on ne može dugo izdržati, a drugi projektil će nas ubrzo pogoditi, pa sam odlučio pokušati doći do hitne pomoći.“

Pored otežanog prodora kola hitne pomoći kroz područje zbog ogromnog razaranja, okupacija je odugovlačila komunikaciju, koja je odmah započela iz Gaze, Jerusalema i Dohe kako bi se ubrzao proces koordinacije za spašavanje Abu Daqqe, istakao je Wael.

Uprkos odobrenju Izraela, prema riječima Waela, Crveni krst je odbio da obezbijedi kola hitne pomoći za palestinski Crveni polumjesec i da ga prati u operaciji spašavanja.

Wael je rekao: „Izraelsko odobrenje i slanje hitne pomoći trajalo je 5-6 sati, a kada su stigli do Samera, vidjeli su da je mrtav, neka mu se Bog smiluje. Primijetili su da je Samer bez novinarskog štita, pokušao je da puže, ali su ga pogodili još jedanput, nakon čega je bio mrtav.“

Čudo izdržljivosti

Sa velikim bolom, Wael je govorio o smrti svog najstarijeg sina Hamze u direktnom napadu na automobil u kojem je bio sa jednim od svojih kolega u Rafahu 7. januara.

Wael smatra da ono što se događa u Gazi „prevazilazi granice ljudske izdržljivosti“, ali su ljudi odlučni da budu strpljivi i postojani „i nastoje živjeti koliko god mogu“.

Rekao je: „Jednostavnim proračunima, ne postoji način da se izdrži sav ovaj bol, nema nikakvog objašnjenja niti smisla, ali je Svemogući Bog Taj koji upravlja srcima.“

Wael je istakao da mu je odlazak iz Pojasa Gaze dao mogućnost da sagleda širu sliku efekata na svijet onoga što se dešava u Pojasu, ističući da je imidž Izraela poljuljan čak i u glavnim zapadnim uporištama koja podržavaju njegov narativ.

Dodao je da se promjene u svijetu koje je donio rat „ne bi dogodile da su im dodijeljene sve mogućnosti, svi mediji i svi satelitski kanali“.

Povratak u Gazu

O povratku u Gazu na terenski posao, Al-Dahdouh je rekao: „Udaljavanje od Gaze ne postoji u rječniku, Gaza je i dalje baza.“ Istakao je da težina povrede desne ruke zahtijeva godinu dana medicinskog praćenja nakon operacije obnove živaca, kako bi bila u funkciji oko 60 posto, prema optimističnim procjenama ljekara.

Na kraju je rekao: „Uzdamo se u Boga da će ponovo biti kakva je prije bila, pa čak i bolja. U ovom trenutku nije potpuno jasno šta će se desiti, ali naša srca su vezana za Pojas Gaze i Palestinu, možda će stvari biti jasnije u narednim sedmicama i ovo biti samo odmor ratnika.“