‘Smrtonosne’ iluzije i pet činjenica o palestinsko-izraelskom sukobu

Tokom dvije decenije prije operacije Poplava Al-Aksa Islamskog pokreta otpora Hamas 7. oktobra prošle godine, Izraelci nisu mnogo marili za napade koje su pokretali Palestinci.

Amir Asmar: Palestinsko-izraelski sukob traje već stoljeće i nastavit će se ako se ne postigne mir (Reuters)

Tokom dvije decenije prije operacije Poplava Al-Aksa Islamskog pokreta otpora Hamas 7. oktobra prošle godine, Izraelci nisu mnogo marili za napade koje su pokretali Palestinci, navodi se u članku na web stranici World Politics Review.

U članku – koji je napisao Amir Asmar, bivši viši izvršni direktor i analitičar za Bliski istok u američkom Ministarstvu odbrane – navodi se da su u nedostatku bilo kakve stvarne prijetnje, Izraelci odbacili pregovore usmjerene ka rješavanju sukoba s Palestincima, a mnogi od njih, posebno ekstremisti – desničari, tvrdili su da nemaju partnera u palestinskom narodu za mirovne pregovore.

Pisac je dodao da je s vremenom dokazano da je ono što je govoreno čista laž, a neki su bili toliko uvjereni u to da bilo kakav dogovor sa Palestincima “više nije potreban”.

Prema članku, napad palestinskog otpora na Izrael 7. oktobra okončao je te iluzije. Događaji u protekla tri mjeseca bili su “bolni podsjetnik” da realnost ovog sukoba ne nestaje jednostavnim ignoriranjem istog.

Dodaje da je upoznavanje sa činjenicama ovog sukoba neophodno kako bi se izbjeglo ponavljanje nasilja, te da je potrebno poduzimanje konkretnih koraka ka postizanju rješenja kojim bi se u budućnosti reducirao broj ubistva.

Asmar u svom članku smatra da postoji pet činjenica na koje vrijedi posebno obratiti pažnju:

Stoljeće sukoba

Intenzivno nasilje između Palestinaca i jevrejskih imigranata “koji su kasnije postali Izraelci” staro je, prema autoru članka, već cijelo stoljeće. Nakon što je Liga naroda 1920. stavila Palestinu pod britanski man dat, tamošnje vlasti su počele promovirati palestinske teritorije kao nacionalnu domovinu za Jevreje, otvarajući tako put za uglavnom neograničenu imigraciju Jevreja, bez obzira na to u kojoj mjeri je ta politika uticala na arapsko stanovništvo koje tamo već živi.

Od 1920. godine, britanske mandatne vlasti počele su promovirati palestinske teritorije kao nacionalnu domovinu za Jevreje (Društvene mreže)

Ova politika je rezultirala neuravnoteženom palestinskom ekonomskom i društvenom životu, što je izazvalo pojavu palestinskog nacionalizma. Sekularisti i islamisti zajedno su učestvovali u suprotstavljanju cionizmu i naporima za stvaranje nezavisne palestinske države.

Palestinsko-izraelski sukob traje od tada do danas, i “nastavit će se” u budućnosti u nedostatku mirovnog procesa koji bi omogućio koegzistiranje Izraelaca i Palestinaca, rame uz rame ili izolovani jedni od drugih.

Izraelci nisu imuni

Izraelci su dugo vremena bili uvjereni da su Palestinci prihvatili dio zemlje koji im je bio dodijeljen. Ali realnost je da sve dok ne postoji nezavisna palestinska država koja ispunjava palestinske težnje za samoopredjeljenjem, izbijat će akti “nasilja” u kojima će Izraelci gubiti živote.

Mišljenje da Izrael može ignorirati sukob, koristiti svoju vojsku da obuzda Palestince i provoditi politiku na palestinskim teritorijama kakvu on želi, ne obraćajući pažnju hoće li to dovesti do eskalacije nasilja, jednostavno je “nerealno”.

Palestinci se ne mogu zaobići

Mnogi u Izraelu, uključujući premijera Benjamina Netanyahua, mišljenja su da je normalizacija odnosa sa arapskim zemljama u regionu moguća bez postizanja mirovnog sporazuma sa Palestincima. To mišljenje, dodatno je osnaženo sklapanjem Abrahamovog sporazuma 2020. i 2021. između Izraela s jedne i UAE, Bahreina, Maroka i Sudana s druge strane.

Amir Asmar: Normalizacijom odnosa sa arapskim zemljama, Palestinci neće nestati, niti odustati od ideje o nezavisnosti (Al Jazeera)

Ova hipoteza oduvijek je bila upitna. Čim je Izrael započeo svoj rat u Pojasu Gaze, nakon napada 7. oktobra, zaljevske zemlje su, u zajedničkoj izjavi, pozvale na trajni prekid vatre, trenutno oslobađanje civilnih zatvorenika i zatočenika i rješenje o dvije države za palestinsko-izraelski sukob. Protesti su se proširili i na druge arapske zemlje.

Što se tiče Izraelaca, morali bi imati na umu da sa normalizacijom odnosa sa arapskim zemljama Palestinci neće nestati, niti odustati od cilja da uspostave svoju državu, što znači da će mogućnost nasilja sličnog onome danas i dalje biti prisutna.

Sve ukazuje na to da će “arapski partneri” Izraela u miru, podržati Palestince, barem retorički, u svakoj novonastaloj konfrontaciji.

Trenutna situacija Palestinaca je neodrživa

Bez obzira na inherentno nasilje palestinsko-izraelskog sukoba koje ostaje neriješeno, trenutni uslovi u kojima Palestinci žive su “neprihvatljivi”.

Pregovori su teški, ali neophodni

Mir se, podrazumijeva se, sklapa sa neprijateljem, što uključuje i palestinsko – izraelski sukob.

Sve dok Izraelci ne odluče da u potpunosti ukinu opsadu Pojasa Gaze i povuku se sa Zapadne obale bez preduvjeta, mora postojati pregovarački proces, kako bi se utvrdili uslovi i odredbe sporazuma koji bi omogućio Izraelcima i Palestincima da koegzistiraju u miru, ili barem uz, uglavnom, nisku stopu nasilja.

Izvor: Agencije