Može li se spasiti Crnomorski sporazum o izvozu žitarica?

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov najavio je 17. jula da će Rusija obustaviti Crnomorsku inicijativu za izvoz žitarica dok se ne udovolji zahtjevima Moskve da svijetu prodaje vlastitu hranu.

Iako Peskov tvrdi da nisu povezani, ova objava je uslijedila nakon ukrajinskog napada na Krimski most, ključnu liniju snabdijevanja za ruske ratne napore u Ukrajini.

Rusija je, u međuvremenu, uzvratila udarac napadom na ukrajinski izvoz pšenice tako što je udarila na glavnu ukrajinsku unutrašnju luku na Dunavu.

Kao rezultat ruske obustave i eskalacije, milioni ranjivih ljudi koji ovise o crnomorskim dobavljačkim rutama, posebno na globalnom jugu, mogli bi se suočiti s glađu.

Nakon dvodnevnih sastanaka i pregovora od 27. do 28. jula, nekoliko afričkih čelnika napustilo je rusko-afrički samit u ruskom Sankt Peterburgu bez garancija da će se ponovo otvoriti crnomorske linije snabdijevanja.

Putinovo obećanje afričkim državama

“Ostajemo posvećeni pružanju pomoći našim afričkim partnerima na svaki mogući način kako bismo im pomogli da ojačaju svoj nacionalni i kulturni suverenitet, da igraju aktivniju ulogu u rješavanju regionalnih i globalnih izazova“, kazao je ruski predsjednik Vladimir Putin prije samita.

Iako je obećao Burkini Faso, Zimbabveu, Maliju, Somaliji, Eritreji i Centralnoafričkoj Republici između 25.000 i 50.000 tona ruskih žitarica u naredna tri do četiri mjeseca, to blijedi u usporedbi sa 725.000 tona žitarica koje je isporučio Svjetski program za hranu (WFP) Ujedinjenih naroda prema sporazumu o žitaricama.

Od jula 2022. godine Crnomorska inicijativa za izvoz žitarica, u početku uz posredovanje UN-a i Turske, odgovorna je za 32,9 miliona metričkih tona žitarica koje su napustilo Crno more.

To su prvenstveno kukuruz, pšenica, suncokretova sačma i ulje, ječam i repica.

Velika Britanija tvrdi da je 61 posto ovog izvoza otišlo u zemlje s niskim i srednjim prihodima, jer se cijena žitarica stabilizirala na 800 dolara po toni, što je pad sa visokih 1.360 dolara.

Rusija je tvrdila da veći dio žitarica izvezenih putem ovog sporazuma nije stizao do zemalja s nižim prihodima.

Alex Little u tekstu objavljenom na National Interestu piše kako izvozne destinacije nikada nisu bile dio dogovora.

Moskva se oslanja na Peking i Ankaru

Autor dalje primjećuje da Kina i Turska zadržavaju znatnu prednost u omogućavanju uspješne Crnomorske incijative za izvoz žitarica.

Od početka rusko-ukrajinskog rata oslanjanje Rusije na Ankaru i Peking kao trgovinske partnere eksponencijalno je raslo, jer one odbijaju pridružiti se sankcijama koje je Zapad nametnuo Moskvi.

S obzirom da Kina najviše dobija od ove inicijative, Zapad se nada da će Peking izvršiti pritisak na Moskvu da ponovo stupi u sporazum o žitaricama.

Peking je u prošlosti naglašavao važnost nastavka sporazuma o žitaricama, čak ga je uključio u svoj mirovni plan.

Odbijanje ponovnog ulaska u sporazum može imati posljedice po odnose između Rusije i Kine.

Ankara je, s druge strane, pružila “ključnu ruku spasa“ tokom sukoba, pri čemu se obim međusobne trgovine povećao za 93 posto.

Kremlj je priznao da je Turska bitno logističko čvorište i “jedna od rijetkih država koja održava dijalog na visokom nivou“ s Rusijom.

Dok afrički lideri nisu imali način da značajno utječu na stav Moskve o dogovoru o žitaricama, Putinova predstojeća posjeta Recepu Tayyipu Erdoganu bit će prilika da turski predsjednik naglasi važnost održavanja dogovora o žitaricama – on je već predložio produženje sporazuma za tri mjeseca, piše Little.

Imaju li Sjedinjene Američke Države ulogu u omogućavanju ponovne uspostave Crnomorske inicijative za izvoz žitarica?, pita se Little u istom članku.

Nestrateški napadi na mete na Krimu

Glavni prioritet za Washington trebao bi biti da odgovara ukrajinsku vojsku od gađanja meta na poluotoku Krim.

Iako 64 posto Ukrajinaca želi da Kijev ponovno zauzme okupiranu ukrajinsku teritoriju u cijelosti, uključujući Krim, ovaj poluotok već dugo predstavlja jarko crvenu liniju za Moskvu.

Prema riječima ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua, odmazda Rusije bi mogla uključivati uvlačenje SAD-a i Velike Britanije u sukob.

Izjave ukrajinskih zvaničnika da će Krim biti “oslobođen“ i jednokratni, nestrateški napadi na mete na ovom poluotoku bespotrebno su ugrozili sporazum o žitaricama.

Iako SAD nije uložio mnogo diplomatskog kapitala u održavanje Crnomorske inicijative za izvoz žitarica, trebao bi potaknuti Tursku da nastavi s vodećom ulogom u tjeranju Rusije da se vrati u sporazum o žitaricama.

Zajednički rad s Ankarom i Kijevom bit će od ključnog značaja za uspostavljanje uvjeta koji će omogućiti realno proširenje inicijative za žitarice.

U budućim pregovorima s Moskvom, kolektivni Zapad bi također trebao naglasiti da će Rusija i dalje trpjeti zbog svojih postupaka.

Nedostatak brodova u Rusiji i sve manja želja zapadnih trgovaca žitom za poslovanjem s Moskvom doprinose rastućim troškovima transporta ruske pšenice.

Rast cijena također je primorao Rusiju da koristi starije i manje brodove, što umanjuje efikasnost, piše Little.

Kako obeshrabiti ukrajinsku nepromišljenost

SAD i Evropska unija bi također trebali preusmjeriti energiju od ulaganja u skupe kopnene alternative crnomorskim rutama.

Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby predložio je da SAD radi sa saveznicima iz EU i drugim partnerima na pronalaženju novih načina za nabavku ukrajinskih usjeva.

Međutim, ove rute su skupe i neefikasne i povećat će učešće Zapada u sukobu.

Umjesto toga, Zapad ima isplativiju opciju u diplomatskom radu s Ankarom kako bi iskoristio svoj utjecaj.

Sudbina Crnomorske inicijative za izvoz žitarica oslanja se prvenstveno na postupke Kine i Turske.

Peking i Ankara će postupati u skladu s vlastitim interesima da revitaliziraju sporazum o žitaricama, ali Zapad može uraditi svoj dio posla tako što će obeshrabiti ukrajinsku nepromišljenost, uložiti diplomatski kapital u ovaj sporazum i izbjeći skupe, neefikasne projekte, zaključuje Little.