Njemačka slanjem Leoparda 2 u Ukrajinu dokazala da je naučila lekcije

Historičar Stefan Creuzberger kaže kako je Njemačka dokazala da je imala koristi od lekcija iz svoje historije kada je odlučila poslati tenkove Leopard 2 u Ukrajinu.

Takav potez se smatrao značajnom promjenom u njemačkoj vanjskoj politici, koja je uvijek bila usmjerena na očuvanje odnosa s Rusima, bez obzira na okolnosti.

Creuzberger, profesor savremene historije na Univerzitetu u Rostocku, objasnio je u intervjuu za francuske novine Le Monde da su se lideri koji su vladali Njemačkom željeli držati politike “Ostpolitik”, koju je pokrenuo ministar vanjskih poslova, kasnije kancelar, Willy Brandt početkom 1970-ih.

“Ostpolitik” nalaže da se uspostave bliski politički i ekonomski odnosi s tadašnjim Sovjetskim Savezom i republikama pod njegovom zastavom, bez obzira na okolnosti.

‘Na čijoj je strani Njemačka?’

Creuzberger je pojasnio da se Njemačka do ere kancelarke Angele Merkel držala tog principa, jer je na taj način održavala potrebnu ravnotežu u odnosu s Rusijom bez izazivanja tenzija.

Nije se priklanjala Zapadu u njegovim izborima kako bi izbjegla ljutnju Rusije.

Kao primjer za to naveo je da je bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder odbio podržati američku invaziju na Irak 2003. godine te kako je Berlin tokom početka ruske invazije na Ukrajinu oklijevao da donese čvrstu odluku o pružanju podrške Kijevu u oružju, zbog čega su mnogi sumnjičavo pitali: “Na čijoj je strani Njemačka?”

Zapad je Njemačku do 1945. godine posmatrao kao “destabilizirajuću supersilu”, što je ovu državu navelo da zauzme precizniji stav.

Njen dvosmislen stav o pružanju podrške Kijevu podsjetio je na tu sliku, zbog čega je vršen pritisak na Berlin da požuri sa zauzimanjem jasnijeg stava, navodi njemački historičar.

Njemačka je izabrala svoj tabor

Creuzberger je istaknuo da je berlinska isporuka tenkova Leopard 2 Kijevu i njen efikasan doprinos jačanju istočnog krila Sjevernoatlantskog saveza, uz donošenje odluke o ulaganjima bez presedana u oblast odbrane, svima dokazala da je izabrala svoj tabor.

Pojašnjava da strateški značaj Rusije i njeni ogromni ekonomski resursi otežavaju Njemačkoj da ignorira tu državu.

S druge strane, iako je teško i zamisliti da se može pronaći rješenje za ukrajinsku krizu, posebno tokom vladavine Vladimira Putina, lekcija iz povijesti kaže da se potpuni raskid ne može nastaviti zauvijek.

Prema njegovim riječima, 1945. godine niko nije mogao ni zamisliti da će zemlje koje su se borile protiv Njemačke kasnije imati bilo kakve odnose s njom.

Međutim, svega deset godina nakon završetka rata ta država je postala članica NATO-a.

Creuzberger je dodao da se “tok historije može vrlo brzo i neočekivano potpuno preokrenuti i promijeniti smjer”.

Zašto Amerikanci ne šalju Abramse?

Daniel-Dylan Bohmer, glavni urednik novina Die Welt, pojašnjava za Al Jazeeru da je razlog oklijevanja Njemačke da opskrbi Kijev tenkovima Leopard 2 njen strah od eskalacije rata u Ukrajini, kao i od odmazde Rusije, koja bi mogla pribjeći upotrebi nuklearnog oružja.

Izjavio je da je Socijaldemokratska partija Njemačke kancelara Olafa Sholza uvijek bila za pregovore s Rusijom i za to da se održi dijalog s tom državom.

Bohmer ističe da je zahtjev njemačkog kancelara, upućen Washingtonu da osigura Kijevu tenkove Abrams kako bi se njegova zemlja obavezala na isporuku tenkova Leopard 2 Ukrajini, bio pokušaj da se oteža Amerikancima ili da se predloži neko srednje rješenje kako bi se sačuvala reputacija, u svjetlu pritisaka na Berlin koji su dolazili od njegovih partnera.

Amerikanci su naglasili da tenkovi Abrams nisu prikladni za Ukrajinu, jer su vrlo složeni i zahtijevaju velike količine goriva, a možda jer je to i jedno od najnovijih oružja koje Amerika ima i ne želi da padne u ruke Rusima.