Watergate, afera prema kojoj se sude svi drugi politički skandali

Pedeset godina otkako je zapalila Washington, afera Watergate i dalje je poučna priča o prijetnji nesputane predsjedničke moći i mjerilo prema kojem se sude svi drugi politički skandali.

Ipak, neki historičari vjeruju da je njegov arhitekt Richard Nixon izložen riziku da ga kao primjer predsjedničke korupcije istisne Donald Trump zbog njegove uloge u napadu na američki Capitol 2021, prenosi Hina.

Nixonov osnovni zločin bio je prikrivanje provale u sjedište Demokratskog nacionalnog odbora u vašingtonskom kompleksu Watergate kako bi se ukrali dokumenti koji su mu mogli pomoći na izborima na kojima bi u konačnici ionako pobijedio.

Optužbe protiv Trumpa da je potaknuo smrtonosne nerede kako bi ugrozio miran prijenos vlasti, u okviru zavjere za poništavanje rezultata predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Joe Biden, izgledaju “daleko ozbiljnije”, kaže profesor historije Michael Green.

“Iskreno govoreći, Nixon je već bio srušen s pijedestala”, rekao je za AFP Green sa Univerziteta Nevada u Las Vegasu.

“Jedna od ironija je da Nixon nije trebao narediti provalu da bi pobijedio na izborima”, rekao je.

“I nema dokaza, čak ni uz sve snimke, da je ikada bilo rasprave ili razmišljanja o poništavanju rezultata ako budu protiv njega.”

Pet provalnika iz Watergatea uhvaćeno je na djelu 17. juna 1972. i brzo se pokazalo da su neki povezani s kampanjom Nixona i Bijelom kućom.

Istraga koja je uslijedila na kraju je otvorila Pandorinu kutiju zloupotrebe i prljavih trikova koji su uključivali političko špijuniranje, krivotvorenje korespondencije, pa čak i krađu para cipela kako bi se uzdrmao Nixonov rival.

Ali zataškavanje je u početku bilo toliko uspješno da je Nixon osvojio 49 od 50 država u svojoj uvjerljivoj pobjedi nad demokratom Georgeom McGovernom na predsjedničkim izborima te godine.

Prvi pobunjenik među predsjednicima

Prikrivanje je moglo i uspjeti da nije bilo slučajnog otkrića u ljeto 1973. da je predsjednik potajno snimao sve svoje sastanke u Bijeloj kući.

To je uključilo i presudnu snimku na kojoj se moglo čuti kako Nixon naređuje da se FBI-u, koji je trebao istražiti provalu u Watergate, kaže da se “kloni toga”.

Nixon je dao ostavku nakon što je izaslanstvo republikanskih čelnika, predvođeno ultrakonzervativnim Barryjem Goldwaterom, došlo u Bijelu kuću 1974. kako bi mu reklo da će vjerojatno biti opozvan i da su sve karte otkrivene.

Na kraju je pomilovan, ali mnogi od njegovih najbližih saradnika završili su u zatvoru.

Carl Bernstein i Bob Woodward, novinari koji su odigrali ključnu ulogu u svrgavanju Nixona, napisali su novi predgovor za svoju kultnu knjigu “Svi predsjednikovi ljudi” povlačeći paralele s Trumpom.

Njihova usporedba nudi uvid u par autsajdera koji su se osjećali opkoljeni neprijateljima u medijima i državnim institucijama.

No, oni sugeriraju da Trumpovo poticanje masa na marš na Capitol predstavlja “obmanu koja je nadmašila čak i Nixonovu maštu”.

“Po pravnoj definiciji ovo je očito pobuna… tako je Trump postao prvi pobunjenički predsjednik u našoj historiji”, kažu.

Analitičari s kojima je razgovarao AFP ukazali su na znatno drukčiji politički i medijski krajolik s kojim su se Nixon i Trump suočili kada su u pitanju posljedice njihovih postupaka.

Intervencija Goldwatera, na primjer, bila bi nezamisliva među velikom većinom današnjih republikanskih političara, koji su čvrsto uz Trumpa kroz dva opoziva i brojne druge kontroverze.

‘Samo još jedna priča’

I dok je tada Senat jednoglasno izglasao osnivanje međustranačkog istražnog odbora za Watergate, republikanci 2020-ih uložili su veto na dvostranačku komisiju i kaznili dva člana stranke koji su se pridružili povjerenstvu Predstavničkog doma pod vodstvom demokrata u istrazi događaja 6. januara.

Gotovo 80 miliona Amerikanaca, znatno više od trećine stanovništva, slušalo je televizijsko svjedočenje pravnog savjetnika Bijele kuće Johna Deana protiv Nixona na saslušanjima u Watergateu.

Gotovo 20 miliona, samo šest posto Amerikanaca, gledalo je prvo ročište koje je organiziralo istražno povjerenstvo za događaje 6. januara.

Za Davida Greenberga, autora knjige “Nixonova sjena: Historija slike”, saslušanja u Watergateu bila su “presudna” u svrgavanju predsjednika koji je pokušavao potkopati demokratiju.

“Razlika je, međutim, u tome što su 1973. i 1974. mnogi republikanski kongresmeni i senatori lojalni Nixonu na kraju priznali da je bio uključen u kaznena djela”, rekao je za AFP.

“Danas je samo nekolicina… spremna priznati Trumpovo saučesništvo. Naše stranački polarizirano okruženje moglo bi spriječiti da saslušanja o 6. januara postignu sve što bi trebala.”

U međuvremenu postupak Trumpova opoziva pokrenut sedmicu dana prije kraja njegova mandata zbog poticanja pobune i očitog prikrivanja gotovo osam sati njegovih telefonskih poziva 6. januara nije značajno nagrizao podršku njegove baze.

“U vrijeme Watergatea, Amerikanci su bili ujedinjeni i vjerovali su svojim medijskim izvorima u okviru jedinstvenog nacionalnog dijaloga. Danas je to nemoguće”, rekao je bivši voditelj CNN-a Rick Sanchez za AFP.

Da su desničarske vijesti kablovskih kanala, koje dominiraju trenutnim konzervativnim diskursom, postojale 1970-ih, Watergate bi bio “samo još jedna priča u 24-satnom ciklusu vijesti u Americi”, tvrdi Sanchez.