Kako je posjeta iranskog šaha Egiptu pridonijela pobjedi Homeinijeve revolucije?

Nakon desetljeća revolucionarnog djelovanja pristalica klerika Ruhollaha Homeinija, iranski šah Muhamed Reza Pahlavi napustio je glavni grad Teheran i otputovao u Egipat 16. januara 1979. godine. Nakon toga je uslijedilo ubrzavanje događaja, a islamska revolucija je trijumfirala u roku od 35 dana.

U svjetlu narodne pobune koja je zahvatila cijelu zemlju, posljednji iranski šah je poručio s aerodroma Mehrabad kako “već neko vrijeme osjeća umor i da mu je potreban odmor”.

Iako je govorio da se namjerava vratiti kući nakon liječenja u inostranstvu, njegova posjeta egipatskom Asuanu označila je početak kraja monarhije, koja je u Perziji trajala 2.500 godina.

Al Jazeera.net kroz “Pitanja i odgovore” rasvjetljava najvažnija zbivanja u razdoblju između odlaska iranskog šaha u Egipat i datuma proglašavanja pobjede iranske revolucije te uspostave Islamske Republike 11. februara 1979.

Šta je izjavio šah Muhamed Reza Pahlavi prije odlaska iz Teherana? Kako se vijest o njegovom odlasku reflektirala na iransku javnost?

Samo nekoliko sati nakon što je iranski parlament izglasao povjerenje vladi Shapoura Bakhtiara, šah je rekao: “Osjećam umor već neko vrijeme i treba mi stanka. Ranije sam najavio da ću posjetiti inostranstvo nakon stabiliziranja nove vlade. Pitanje povratka kući ovisit će o mom zdravstvenom stanju.”

Nakon njegovih riječi da će mu egipatski grad Asuan biti prva stanica prije posjete Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), iranski šah i njegova supruga šahbanu Farah Diba suznih očiju su krenuli u 9:45 (GMT) prema avionu ”Kraljevski orao” Boeing 707, kojim je sam upravljao. Istaknuo je da ono što njegovoj zemlji treba u ovim okolnostima “saradnja među stanovništvom kako bi se ekonomija vratila na pravi put”.

Nakon otprilike četiri sata, Pahlavi je bio gost egipatskog predsjednika Anwara Sadata, a sa suprugom je boravio u hotelu Oberoi, izgrađenom na otoku usred rijeke Nil.

Čim su Iranci čuli vijest o odlasku šaha na radio stanici Teheran, Homeinijeve pristalice su izašle na ulice širom zemlje kako bi izrazili svoju radost zbog poraza diktatora, kako su ga nazvali, i počeli su cijepali njegove fotografije na papirnim valutama.

Vojna vozila su se povukla s ulica, a veliki broj oficira se pridružio revolucionarnom pokretu. Međutim, neke jedinice vojske i tajne policije Savak odane vladavini Shahanshaha otvorile su vatru na pristalice revolucije u glavnom gradu Teheranu, uslijed čega je jedan broj njih ranjen.

Kako je Homeini u egzilu primio vijest o šahovom “bijegu”?

Vjerski vođa Ruhollah Homeini poručio je iz egzila u francuskoj prijestolnici Parizu da je bijeg šaha Muhammeda Reze Pahlavija “vjesnik pobjede iranskog naroda, početak sreće i postizanja slobode i nezavisnosti”. Obećao je da će šah biti procesuiran i da će mu se osvetiti, optuživši ga da se ”pridružio svom savezniku, izraelskoj tvorevini, koja je zakleti neprijatelj islama i muslimana.”

Homeini je, u svojoj poznatoj poruci 17. januara 1979. godine, pozvao Irance da se ujedine i sarađuju sa sigurnosnim snagama koje se vraćaju u okrilje domovine te da ustraju u svojim revolucionarnim parolama protiv vladavine monarhije kroz kontinuirane proteste sve do eliminacije šahova režima, kako bi se zatvorio put stranama koje vrebaju njihovu revoluciju, pogotovo agenti svrgnutog šaha i stranih sila, kako je to rekao.

Nakon što je potvrdio namjeru da se vrati u Iran kako bi uspostavio “islamski republikanski sistem vlasti”, naglasio je da će zadužiti privremenu vladu da u što kraćem vremenskom roku pripremi ambijent za održavanje izbora za Ustavotvornu skupštinu.

Nakon gotovo 15 godina provedenih u progonstvu između Iraka i Francuske, Homeini se vratio 1. februara 1979. u glavni grad Irana, Teheran, u avionu Air Francea. Dočekala ga je masa njegovih pristalica, koja je opisana kao milionska, usred stvarne zabrinutosti da bi zračne snage odane šahu mogle oboriti avion čim uđe u iranski zračni prostor.

Koji su najistaknutiji događaji koji su ubrzali pad vlade Bakhtiara i pobjedu iranske revolucije?

Ubrzo nakon povratka u Teheran, Homeini je vladu Shapoura Bakhtiara proglasio “nelegitimnom” i uspostavio je “Islamsko revolucionarno vijeće”, koje je izabralo Mehdija Bazargana, jednog od najistaknutijih protivnika šahovog režima, za šefa prijelazne vlade koja je započela svoj rad paralelno s Bakhtiarovom vladom.

Nakon Homeinijevog poziva na milionske demonstracije u znak podrške vladi Bazargana, veliki broj oružanih snaga Shahanshaha pridružio se revolucionarnim snagama. Razdor u kraljevskim institucijama sve se više povećavao, što je ohrabrilo revolucionarne snage da uspostave paralelne institucije koje će voditi državne poslove.

Nakon intenziviranja sukoba između snaga lojalnih šahu i revolucionarnih snaga, Homeinijeve su pristalice preuzele kontrolu nad brojnim skladištima oružja, što je praktično dovelo do povećanja broja naoružanih skupina koje su počele opkoljavati kasarne i preuzimati kontrolu nad velikim brojem njih.

Vojni komandanti su u to vrijeme bili primorani da ostanu neutralni, naredivši vojnicima da se vrate u svoje vojarne i napuste vladu Bakhtiara.

Nakon što su pristalice revolucije preuzele kontrolu nad državnom radio-televizijom, poznatim zatvorom Evin, sjedištima obavještajne službe i žandarmerije, Senatom i Nacionalnom savjetodavnom skupštinom, kabinetom premijera i nizom drugih vladinih institucija, Bakhtiar je 11. februara 1979. podnio ostavku i nestao iz javnosti nekoliko mjeseci, nakon čega je otputovao u Pariz.

Nakon Bakhtiarove ostavke, revolucionarne snage izdale su saopćenje koje je pročitao vjerski vođa Fazlollah Mahallati na iranskoj radio stanici, potvrđujući pobjedu revolucije i pridruživanje vojnog establišmenta narodnom pokretu.

Kako su se saveznici odnosili prema šahu nakon njegovog svrgavanja?

Nakon dolaska u Kairo, iranski šah je namjeravao nastaviti put i posjetiti Sjedinjene Američke Države kako bi se liječio od limfoma. Međutim, ostao je zatečen kada se situacija počela razvijati u pravcu kojem se nije nadao, jer su ga zapadni saveznici, predvođeni američkom administracijom, napustili.

Iako je za vrijeme hladnog rata bio prozapadno usmjeren, shvatio je da je put do njegovih evropskih i američkih saveznika prepun političkih opasnosti. Bio je primoran putovati od Maroka do Bahama, a zatim i Meksika, sve dok nije stigao do Sjedinjenih Američkih Država, gdje se jedno vrijeme nastanio u vojnoj bazi u Teksasu.

Međutim, kada su iranski revolucionari upali u američku ambasadu u Teheranu 4. novembra 1979. i pritvorili 52 člana osoblja i diplomata američke misije, tražili su od Washingtona da izruči šaha u zamjenu za oslobađanje talaca. Iako je američka administracija odbila zahtjev, zamolila je Pahlavija da brzo napusti teritorije SAD-a, strahujući za svoje građane.

Kad se Pahlavi htio vratiti u Meksiko, naišao je na zatvorena vrata. Nakratko se smjestio u Panamu, prije azila u Egiptu 24. marta 1979. godine. Tadašnji egipatski predsjednik Anwar Sadat, njegov jedini prijatelj, primio je svrgnutog šaha u Kairu.

Posljednji iranski monarh umro je u Kairu 27. jula 1980. godine u 60. godini života od posljedica limfoma. Predsjednik Anwar Sadat mu je organizirao vojnu sahranu, a pokopan je u džamiji Al-Rifai u egipatskoj prijestolnici.