Plavi Mjesec i ‘meteorska kiša’ u augustu za pamćenje

Ljudska povijest obiluje periodima dominacije eksploatacije prirodnih blagodati. Po njihovom korištenju i zovemo razna „doba“ koja se smjenjuju u humanoidnoj prošlosti. Tako postoje kameno, željezno ili brončano doba, a jedno „doba“ nikada nije prestalo da postoji jeste „nebesko doba“.

Čovjeka su vječito fascinirale pojave koje je, uglavnom noću, mogao promatrati na nebeskoj sferi. U periodu dana Sunce je svojim blještavilom „smetalo“ da se vide druga nebeska tijela, a noć ih je otkrivala u punom sjaju. Neki su promatrali nebo iz straha i bojali se nekog proročanstva, pa je „crvena planeta“ dobila ime po Bogu rata Marsu, a njegovi sateliti imena „Strah“ i „Užas“ (Fobos i Demos). Zanimljiva je i pretpostavka za veliko nebesko tijelo, u moderno doba asteroid, imena Armagedon koji treba udariti Zemlju. Taj naziv je od hebrejskog „Har Megida“, brda Megida na kojem su bili smješteni Rimljani koji su maltretirali stanovnike Judeje.

Znanstvenici predantike i antike, rani filozofi i astronomi, promatrali su nebo zbog potreba izrade kalendara. Bilo je očigledno da se neke stvari događaju u ciklusima kao što su trajanje dana od 24 sata ili faza Mjeseca od sedam dana. Egipćani su shvataili da je položaj zvijezda na nebu isti svakih 365 dana, a to je solarna godina koju i danas računamo. Narodi nisu „mjerili vrijeme“ zbog zabave, niti radili kalendare zbog računanja horoskopa. Osnova astronomije je bila potreba da se prognoziraju godišnja doba jer je klima uticala na zemljoradnju, a zemljoradnja bila osnova života. Kao i danas.

Mjesec, uz Sunce na nebu najveće nebesko tijelo, je bilo sigurno ono koje je najlakše bilo pratiti. Zbog toga postoji lunarni kalendar koji i danas koriste brojni narodi, kao što su Arapi i Jevreji. Mjesec ne proizvodi svoju svjetlost nego samo reflektira onu sa Sunca. Zbog različitog položaja tri tijela dešavaju se Mjesečeve faze.

Kada se Mjesec nađe u ravni između Sunca i Zemlje osvjetljena je strana Mjeseca koja nije okrenuta nama. Zbog toga vidimo samo konturu polukružnice ili mladi Mjesec. Ako se u toj fazi Mjesec nađe na pravoj zakloni Sunce, pa nastaje pomračenje Sunca. Zanimljivo je da je Mjesec 400 puta manjeg promjera od Sunca, ali je isto toliko puta i bliži od njega te nam na nebu ova dva tijela imaju iste dimenzije. Zbog toga Mjesec može „sakriti“ Sunce.

Mjesečeve faze

Ako Mjesec, Zemlja i Sunce zaklapaju pravi kut nastaje faza prve četvrti. Nama je okrenut samo pola obasjane kružnice i vidimo pola kruga na nebu. Slično se dešava i u fazi druge četvrti kada vidimo drugu polovinu kruga. Druga četvrt je posljednja faza Mjeseca.

Puno zanimljivija je ona treća faza i zove se pun Mjesec. Pojava se dešava kada je Zemlja u ravni između Sunca i Mjeseca. Tada je nama okrenuta čitava osvjetljena strana i vidimo pun krug na nebu. Ako su tri tijela na pravoj nastaje pomračenje Mjeseca jer Zemlja „zasmeta“ da Sunčevi zraci dođu do Mjeseca. Pomračenja se ne dešavaju tako često. Zanimljivo je da Mjesec oko Zemlje i oko svoje ose ima isto vrijeme rotacije. To za posljedicu ima da uvijek vidimo istu stranu Mjeseca, odnosno da postoji i strana koju nikada ne vidimo – tamna strana Mjeseca.

Kao i Zemlja oko Sunca, tako i Mjesec ima elipsastu putanju. Tako je njegova srednja udaljenost od Zemlje 384.400 kilometara. To zanči hipotetički da bi putnički avion letio do njega najmanje 15 dana. Nekada je Mjesec na svojoj putanji najbliži Zemlji. Ta pojava se zove „perigej“ (peri – blizu; Gea – Zemlja) te je na nebu Mjesec nešto „veći“. Naravno to je privid povećanja veličine zbog blizine. Upravo zbog toga se za takav Mjesec koristi izraz „super Mjesec“. Iako astrologija ima posebnu priču za tu pojavu jedina stvarnost je jača gravitacija i nešto veći plimni val koji se tada javlja na Zemlji. Svakako je najjači dojam kada se perigej javi u fazi punog Mjeseca.

Kada je Mjesec najdalji od Zemlje pojava se zove apogej (apo – od). Tako se desila pojava 2. augusta 2023. da je perigej (udaljenost bila 357.000 km) i da je bila faza punog Mjeseca. Takva pojava će biti i 30. augusta 2023. godine. Kada se dvije faze punog Mjeseca dogode u istom kalendarskom mjesecu pojava se zove „plavi Mjesec“. To nema nikakve veze sa bojom nebeskog tijela. Ova pojava da se dese dva „super Mjeseca“ (period perigeja) i „plavi Mjesec“ naredni put će biti viđena tek 2037. godine.

Ljudima je zanimljiva i pojava „crvenog Mjeseca“, koja se događa u fazi punog Mjeseca kada je Zemlja blizu da bude na pravoj između Sunca i Mjeseca. Tada Zemljina atmosfera lomi svjetlosne zrake i one dobijaju crvenu boju spektra sa nanaometražom vala koji je blizu da pređe u infracrvenu vrijednost. Tada nam Mjesec sjaji „crvenkasto“. I takva pojava je kroz prošlost imala brojne priče koje su prepadale ljude od vukodlaka do vještica i vampira koji se javljaju kada je Mjesec „crven“.

‘Meteorska kiša’

Osim „plavog Mjeseca“ ovaj mjesec je poznat i po jednoj „meteorskoj kiši“. Pogrešno je misliti da meteori padaju na Zemlju, nego ih Zemlja kupi u svom putovanju oko Sunca. Zbog toga uvijek u istom periodu godine naleti na istu skupinu meteora u nekom dijelu Sunčevog sustava. Kada naiđe na meteore uvlači ih u svoju gravitaciju, a nakon toga meteori sagore u atmosferi. Vizualno to izgleda kao da zvijezda „pada sa neba“, pa odatle naziv „zvijezde padalice“. Tu astrologija smatra da treba zamisliti želju.

Ovaj period godine je poznat po meteorima Perzeidima. Zovu se tako jer dolaze iz smjera sazviježđa Perzej. To su ostaci repa komete Swift-Tuffle koji su ostali „zarobljeni“ u ovom dijelu sustava dok se kometa nastavila kretati. Inače ovu kometu sa Zemlje možemo vidjeti svake 133 godine (posljednji put 1992. godine) jer joj toliko traje putovanje oko Sunca. Mi komete vidimo samo kada se približe Suncu. Iako je ne vidimo svake godine gledamo njene ostatke koji „padaju po nama“.

Meteore najviše vidimo po noći iz dva razloga. Prvi je onaj logičan jer tada nema Sunčevog sjaja, a drugi pojava da ih je tada 2,5 puta više. U periodu noći Zemlja je okrenuta ka smjeru revolucije (okretanje oko Sunca) te pokupi više meteora. Slična stvar se događa i sa nama kada pada kiša jer nam zbog kretanja više pokisne prednja strana tijela. Zbog toga se kišobran usmjerava u smjeru našeg pokreta, a ne vertikalno iznad glave.

Najveća „kiša meteora“ Perzeida će biti u noći 12. na 13. august (subota na nedjelju). Da bi se oni promatrali potrebno je smanjiti urbanu svjetlost ili biti u nekoj mračnoj prirodnoj izolaciji. Ove meteore često zovu i „suze Svetog Lovre“. Sama kiša meteora je počela 17. jula i trajaće do 24. augusta, ali za naredni vikend će biti vidljivi frekvencijom i do 100 meteora za sat.

Možemo zahvaliti našoj atmosferi što nam pravi svjetlosni spektakl, ali nas i spašava od jačeg udara meteora jer bi površina Zemlje ličila na Mjesečevu da nema atmosfere. Meteori nam omogućavaju i da saznamo sastav drugih nebeskih tijela, ali i otkrijemo našu prošlost.