Hoće li leteći automobili zamijeniti klasični transport?

Više od stoljeća, ideja letećih automobila zaokuplja maštu kako ljubitelja automobila, tako i svih onih koji svakodnevno gube sate u saobraćajnim gužvama na putu ka i sa posla. Isto tako, djela naučne fantastike nas odavno uvjeravaju da ćemo imati privatne leteće automobile, kojim ćemo za kratko vrijeme moći putovati gdje god želimo.

Dugi niz godina kompanije i inovatori amateri su na putnička vozila stavljali krila i moćne propelerske avione, kako bi obični automobil po potrebi “natjerali” da lete, s manje ili više uspjeha.

Danas broj kompanija koje pokušavaju ovaj san pretvoriti u javu ne nedostaje, a gotovo svakodnevno se javljaju startupi koji nude svoju viziju letećih automobila.

Ono što je zajedničko svim tim vizijama jeste da nije izgledno da ćemo imati leteći automobil kakav je, primjera radi vozio Rick Deckard u čuvenom Blade Runneru, ili nećemo imati neki vid DeLoreana koji se vozio kao klasični cestovni putnički automobil, a kojeg je uz malo truda Doc Brown u Povratku u budućnost uspio konvertirati u vozilo koje može da leti.

Današnji leteći automobili u osnovi se dijele na dvije vrste. Jedni su nalik Transformersima iz popularnih crtića i filmova, koji naizgled djeluju kao uobičajeni cestovni automobil i koji doista mogu da se kreću po cestama, ali koji kada trebaju da lete moraju da rasklope krila i izvuku rep, te izgledaju kao manji avioni. Za ovakva vozila potrebna je uzletna pista, te se u osnovi ponašaju kao nezgrapni avioni koji mogu da se rasklopljeni voze gradskim cestama.

Druga vrsta su takozvana VTOL (vertical take-off and landing) vozila, koja mogu da vertikalno uzlijeću i slijeću i koji izgledom više izgledaju kao helikopteri i girokopteri, odnosno poput velikih dronova. Razvojem električnih baterija, sve više se razvijaju eVTOL vozila, koja motore sa unutrašnjim sagorijevanjem zamjenjuju električnim.

Za obje vrste vozila će trebati pilotska licenca ili će se koristi samovozeći automobili, prije svega u vidu letećih taksija, koji su možda i najveći fokus razvoja ovih tehnologija.

Odgovarajući propisi

Sama tehnologija za proizvodnju letećih automobila nije sporna i ona bi u skorije vrijeme mogla biti komercijalno dostupna. Problem je u stvaranju odgovarajućih propisa za upravljanje novim oblikom zračnog saobraćaja, što je i istakao Hugh Martin iz Lacuna Technologiesa, kompanije koja gradovima pomaže u stvaranju saobraćajnih politika.

Prema njegovim riječima, postoji ogromna razlika između toga kada automobili mogu fizički letjeti i kada će oni biti sigurni i pouzdani za navigiranje nebom. Mora se utvrditi odakle i gdje mogu uzletjeti i sletjeti, kuda se mogu kretati, u kojem periodu, koliki razmak mora biti među njima…

Nije dovoljno napraviti vozilo koje može sigurno letjeti, već je potrebno uvjeriti i javnost da su takvi automobili sigurni, napominje Parimal Kopardekar, direktor NASA-inog Instituta za istraživanje aeronautike u istraživačkom centru Ames u Silikonskoj dolini.

Nova vrsta transporta će svakako zahtijevati velika ulaganja u razvoj, testiranje i prilagođavanje saobraćajnih propisa, jer vlasnici i vozači nove vrste vozila neće moći tek tako sjesti za volan i nasumično letjeti.

Kako kaže Fabien Nestmann, potpredsjednik odjela za odnose s javnošću Volocoptera, njemačke kompanije koja razvija eVTOL taksi, nije moguće ponuditi komercijalne usluge bez izuzetno strogih režima testiranja.

Dio toga je razvoj infrastrukture za ova vozila, odnosno posvećenih zračnih koridora za kretanje ovakvih vozila, ali i posebnih parkirališta i lokacija gdje bi oni mogli slijetati i biti uskladišteni, te napajani električnom energijom.

Pored toga, nužno je razvijati i potrebnu infrastrukturu za kontrolu i upravljanje ovim vozilima. Dok klasične avione i helikoptere nadziru ljudski kontrolori iz zračnih centara, zbog obima transporta u gradovima, za očekivati je da će leteći automobili biti automatizirani, što znači da će neki vid vještačke inteligencije nadzirati i koordinirati očekivane rojeve ovih vozila, što znači da će svi VTOL-ovi imati zajedničku svijest o drugim vozilima i letovima u transportu.

Potpuno pouzdano automatizirano upravljanje zračnim transportom bi sigurno olakšalo brige javnosti, ali to nije zadatak koji je lako provesti u stvarnost, s obzirom da ogromna mreža letećih objekata stvara niz novih izazova, koji nije jednostavno riješiti čak i kada vozilima upravljaju ljudi.

Gužva na nebu

Zračni taksiji i generalno leteći automobili mogu smanjiti broj automobila na zemlji i povećati predvidljivost vremena dolaska i odlaska, ali sam broj objekata na nebu – ptice, dronovi za dostavu, avioni i helikopteri, kao i visokih zgrada, zahtijevat će da piloti imaju posebnu obuku i iskustvo za novu vrstu dinamičkog izbjegavanja prepreka. Isto tako, sistem upravljanja i kontrole bez ljudske posade, dakle neki vid vještačke inteligencije, morat će biti “svjestan” svih kretanja na nebu kako bi se osigurao siguran promet.

Zbog niza izazova koje leteći automobili donose, manja je vjerovatnoća da će većina domaćinstava imati vlastito leteće sredstvo transporta, smatra aeronautički inženjer profesor Steve Wright sa Univerziteta West of England. Cijena vozila, koja će sigurno biti viša od dosadašnjih cestovnih modela, nužne obuke i pilotske licence i slični faktori ograničit će popularizaciju ovih vozila za vlastitu upotrebu. Prema njegovom mišljenju, budućnost letećih automobila će biti sličnija korištenju taksija.

Korisnik bi putem mobilnog telefona pozvao leteći “robotizirani” taksi, unio lokaciju gdje želi da ide i prepustio se automatiziranom procesu da ga sigurno dovede na željenu lokaciju.

Ono što je gotovo sigurno jeste da će leteći automobili, bez obzira što i neće imati previše sličnosti sa klasičnim automobilima, biti segment u koji će se ulagati ogromna sredstva i koji bi mogli biti sastavni dio transporta s ogromnim posljedicama na živote običnih ljudi.

Već danas višemilionski gradovi su na granici transportnih kapaciteta, a život u urbanim sredinama je sve manje održiv, dok istovremeno sve više međusobno povezana ekonomija zahtijeva stalnu mobilnost.

Nova vrsta transporta bi mogla promijeniti način na koji se putuje na posao, ali i na život kakav poznajemo. Većina ljudi optimizira život na temelju pristupa prevozu. Ako putovanje na posao i s posla zbog gužvi zahtijeva više sati, mnogi će odbiti da uopšte rade na takvom mjestu. S druge strane, ako transport nije problematičan, ni kompanije neće morati sjedište tražiti u centralnim poslovnim jezgrama, a uposlenici će biti slobodniji da biraju mjesto života bilo gdje u blizini letećeg taksija.

Smanjenjem korištenja “zemljanog” transporta biće i manja potreba za cestama, koje bi se mogle pretvoriti u parkove i druge zelene površine, što bi imalo pozitivne efekte na život u gradu, ali i smanjili zagađenja.

Leteći taksiji bi prema procjenama stručnjaka u velikim gradovima mogli već do kraja ove decenije biti realnost, a u budućnosti, iako je malo vjerovatno da će se potpuno eliminirati cestovni i javni transport, većina unutargradskih putovanja bi se mogla obavljati zrakom.