Nisu u Bosni zaboravili igrati nogomet, nego nema ko da igra

Nogometni klub Prokosovići, iz istoimenog mjesta u Općini Lukavac na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, do okončanja ove nogometne sezone bio je član Druge lige Federacije BiH – Sjever. No, navijači i igrači ovog kluba neće po dobru pamtiti ovu sezonu. Ne samo da su ispali u niži rang takmičenja, u Prvu ligu Tuzlanskog kantona već su postavili neslavan rekord u povijesti ovog ligaškog takmičenja.

Naime, Prokosovići su okončali prvenstvo bez ijednog osvojenog boda. U 30 utakmica zabilježili su isto toliko poraza, uz gol-razliku 7:193. Primali su 6,4 gola po utakmici.

Nisu Prokosovićani zaboravili igrati nogomet, nego nema ko da igra. Na utakmicu 25. kola, koja se igrala početkom maja, protiv kalesijske „Bosne“, otputovali su sa samo deset igrača. Nije ih bilo dovoljno ni za prvu postavu. Nije to jedini slučaj.

Uglavnom, jedan od razloga loših rezultata je i nedostatak igrača, a što je povezano sa odlaskom mladih iz Bosne. Ovo nije problem samo ovoga kluba, već i mnogih drugih. Danas su u ovakvoj situaciji Prokosovićani, sutra će biti neki drugi.

Do sada se odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine u inozemstvo uglavnom posmatrao iz ugla nedostatka radne snage i smanjenja broja učenika u osnovnim i srednjim školama.

Oproštaji na društvenim mrežama

Sve češći su oglasi u novinama u kojima domaće kompanije traže nove uposlenike. U oglasima najčešće piše i „zbog povećanog obima posla XY firma traži veći broj uposlenika za radno mjesto…“

Tako piše, a svi znaju da je istina da se ne radi o povećanom obimu proizvodnje, već da je problem što mladi napuštaju radna mjesta i odlaze vani. Domaćim firmama nikako nije u interesu da se zna da je to razlog prijema novih uposlenika jer će potencijalni uposlenici rezonovati: što bih ja tamo išao da radim kada ih drugi napuštaju; da su dobre plate, ne bi im radnici odlazili.

Zbog odlaska mladih iz Bosne sve više problema će imati i sportski kolektivi. I letimičnim pregledom oficijelnih stranica klubova na društvenim mrežama, naići ćete na informacije kako se klub oprašta sa svojim igračem koji odlazi u inozemstvo.

„Današnju utakmicu posvećujemo našem Dini Alibašiću.
Naš Dinči, dijete našeg kluba, odlazi na rad u inostranstvo te mu je ovo domaća oproštajna utakmica. Dino Alibašiću, hvala ti na svemu što si uradio za naš klub.
Vrata kluba su ti uvijek otvorena.
Dođite na gradski stadion danas, da dostojanstveno ispratimo našeg Dinu.“

Ovo je na Facebok stranici FK „Bosna“ iz Kalesije napisano početkom aprila. Slično smo pronašli i na stranici FK „Sloga“ iz Tojšića.

„Plavo-bijeli u nastavku bez dva majstora sredine terena: Dino Mevkić i Mujo Brđanović u nastavku sezone neće nastupati za naš tim.

Eldin Dino Mevkić, naš mali Brazilac, magija sa loptom, Coutinho, Dubravac a ujedno i veliki Cincar jedan je od igrača sa najdužim stažem u novijoj historiji kluba. Nakon što je igrao za mlađe selekcije tuzlanske Slobode cijelu svoju seniorsku karijeru gradio je u Slogi. Ukupno je nastupao za plavo-bijele punih devet godina sa preko 300 nastupa u najdražem dresu. Puno toga se prošlo, veliki broj golova i asistencija je iza našeg Dine, prolivenog znoja. Kao kruna na sve došla je prošla sezona. Sad u neko bolje sutra odlazi u Njemačku, a mi mu želimo puno sreće.“

Nepunu godinu dana ranije na isti način oprostili su se od još jednog igrača.

„Alen Gosić nakon šest godina i preko 150 utakmica odigranih za Slogu napušta plavo-bijele. Nažalost kao i većina današnje omladine naš Gosa odlazi u inostranstvo gdje će potražiti svoju sreću. Ostat će upamćeni dalekometni majstorski golovi i uvijek raspoloženi ratnik na terenu. Sretno Gosa, uvijek si dobrodošao na Adu!“

Slični tekstovi na društvenim mrežama naći će se i kada je riječ o ostalim klubovima iz oba entiteta.

Veterani vraćeni u seniorske ekipe

Nekada su samo premijerligaški nogometaši odlazili u inozemstvo. Sada smo u situaciji kada i niželigaški nogometaši odlaze vani. Doduše, ne odlaze tamo radi nastavka nogometne karijere, već idu, kako se to u narodu kaže, „trbuhom za kruhom“. Idu u potrazi za poslom.

Da sve više mladih odlazi, u sportskim kolektivima ćete prepoznati i po prosječnoj starosti njihovih igrača. Nerijetko u prvim postavama ima po nekoliko igrača koji su blizu 40. godine, a ima ih koji su zagazili i u petu deceniju života. Nije iznenađenje ako vidite među igračima i stokilaše. Takvi su do prije nekoliko godina igrali za ekipe veterana, a sada moraju za seniroske momčadi. Moraju jer nema mladih.

I pusta igrališta u seoskim sredinama zorno svjedoče o odlasku omladine. Lokalne vlasti su se ranijih godina potrudile da asfaltiraju te sportske poligone, ali, kako stvari stoje, bit će da su to promašene investicije. Jedan takav teren smo fotografisali u Babinoj Luci kod Kalesije. Teren je asfaltiran, ali je zapušten. Nema djece, nema mladih da igraju nogomet na terenu, pa se i trava počela probijati između ispucalih dijelova betona.

U dogledno vrijeme vjerovatno će morati doći i do reorganizacije ligaških takmičenja i drugih promjena kada je riječ o propozicijama takmičenja da bi se odgovorilo na izazov i poteškoće s kojima se suočavaju sportski klubovi.