Foreign Policy: Šta se desilo Al-Kaidi?

Tačno prije godinu dana, u američkom udaru bespilotnom letjelicom ubijen je lider Al-Kaide Ayman al-Zawahiri u Kabulu, no ova oružana grupa do danas nije objavila ko ga je naslijedio, piše Daniel Byman za Foreign Policy, te dodaje kako je zbog toga grupi postalo teško da ostane važan igrač na globalnoj sceni, a kamoli da zadrži lidersko mjesto.

Autor dalje navodi kako su i Al-Kaida i šira mreža pokreta koje navodno predvodi, zadobili žestoke udare proteklih godina čime je opala prijetnja kako za SAD, tako i za njihove saveznike.

„Za organizaciju koja je terorizirala srca i umove miliona Amerikanaca nakon 11. septembra 2001. i koja je dovela do takozvanog globalnog rata protiv terorizma koji je dramatično preorijentirao američku vanjsku politiku posljednje dvije decenije, skoro potpuni nestanak Al-Kaide iz glavnih vijesti i šire vanjskopolitičke rasprave je nevjerovatan.“

Dalje se navodi kako broj napada u SAD-u od 11. septembra ukazuje na pad i kapaciteta i utjecaja grupe. Prema podacima Fondacije New America, pripadnici oružanih grupa ubili su 107 Amerikanaca na američkom tlu, u odnosu na 130 koje su ubili ‘desničarski teroristi’.

„Posljednji značajnijih džihadistički napad desio se prije četiri godine kada je pripadnik-početnik saudijske avijacije, koji je radio za jemenski ogranak Al-Kaide na Arapskom poluotoku (AQAP), ubio tri mornara u pomorskoj bazi Pensacola 2019. godine. Pensacola je bio jedini napad na američkom tlu nakon 11. septembra koji je oružana grupa izvana koordinirala, ostali su bili inspirirani Al-Kaidom ili Islamskom državom ali nisu imali kontakata sa samim grupama“, piše Byman, inače viši saradnik Centra za strateške i međunarodne studije, te profesor vanjske politike na univerzitetu Georgetown.

Krvavi građanski ratovi

On ukazuje kako središnja organizacija koju je predvodio Zawahiri nije kreirala napad u SAD-u od 11. septembra, kao ni u Evropi skoro 20 godina – od napada u Londonu 2005.

„U Evropi, podružnice su imale više uspjeha, poput napada AQAP-a na Charlie Hebdo karikaturiste, no i njihove operacije su pale posljednjih godina. Islamska država je izvela više napada od njih, uključujući pucnjave i bombaške napade u Parizu i Briselu 2015. i 2016, no očit je pad i u Evropi.“

U tekstu se navodi kako su nekada jake filijale također doživjele gubitke lidera, unutrašnje podjele i druge probleme, što im je otežalo izvršenja vanjskih napada.

„Teško je izmjeriti globalnu podršku, no strani borci više ne hrle na mjesta poput Afganistana, Iraka i Sirije gdje su vladali ISIL i Al-Kaida. Moramo biti jasni, slika nije loša za sve – u Africi se razvijaju nove organizacije i bujaju jake oružane grupe kao što je Al-Shabab u Somaliji – ali je pad očit u ostatku svijeta.“

Autor smatra kako je ova slabost dijelom tu zbog građanskog rata koji je izbio 2013. između Al-Kaide i ISIL-a. U mnogim muslimanskim državama, nastavlja on, u prvom redu Afganistanu, dijelovima Sahela i Siriji, Al-Kaida i njeni saradnici su direktno vodili rat protiv rivalske organizacije ISIL i takozvanih ‘provincija’.

„Danas u Afganistanu, saveznici Al-Kaide – talibani – vode krvavu borbu protiv organka ISIL-a. Dodatno, očit utjecaj gubitka ljudstva imao je žestoke posljedice na kapacitete svih umiješanih, a ove borbe su diskreditirale oba pokreta.“

Byman piše kako se cijeli pokret fragmentirao i lokalizirao, pa se većina podružnica uglavnom fokusira na lokalne građanske ratove ili pobune koje vode. No, nastavlja, i dalje niko ne bi volio biti u koži zapadnjačkog misionara ili turiste koji zaluta na njihovu teritoriju, te kako ova promjena fokusa smanjuje šanse za međunarodni teroristički napad.

„Istrajna protivteroristička kampanja također je imala svoju cijenu. Američki udari dronovima su žestoko smanjili broj viših pripadnika centra Al-Kaide, lidera pridruženih grupa, kao i drugih ličnosti, čak i kad su se pokušavali kriti u udaljenim dijelovima Pakistana, Somalije i Jemena. Danas, središnji dio Al-Kaide ima ‘daleko manje od’ 200 boraca, pokazuju obavještajni podaci“, piše u članku.

Smanjen američki utjecaj

Jedno od objašnjenja zašto nema imenovanja novog lidera Al-Kaide je činjenica da SAD, bez obzira na stranačku pripadnost predsjednika od 2001. do danas, ne posustaje. Autor kaže kako se neki operativci Al-Kaide kriju u Iranu, među kojima je i Saif al-Adel za koga smatraju da je ‘de facto’ lider Al-Kaide. Pošto Teheran ne sarađuje sa američkim obavještajcima i pošto američke snage ne smiju ići u Iran, a naročito zbog činjenice da bi udar u Iranu bio tumačen kao ratni čin, teško je doći do operativaca u ovoj državi.

„Obama, Trump i Biden su pokušali smanjiti prisustvo američke vojske na Bliskom istoku i u Afganistanu, a najdramatičniji primjer toga je povlačenje iz Afganistana 2021. godine. Takva promjena je smanjila broj lokalnih američkih meta i jednostavno učinila SAD manje važnim u regiji, pa je teško lokalcima predstaviti Ameriku kao glavnog neprijatelja“, navodi autor Foreign Policyja.

Na kraju navodi kako je smrt Zawahirija izazvala mnoge probleme. Nema jasnog nasljednika jer je većina osnivača ili ubijena ili, poput Adela, izolirana od ostatka pokreta. Bez lidera, teško je centralnoj organizaciji voditi podružnice ili čak ohrabrivati nepovezane pokrete da napadnu SAD.

„Možda najvažnije je to da vrijeme nije na strani Al-Kaide. Svijet terorista je jako konkurentan i dok se Al-Kaida koprca, nove grupe nastaju da se bore za novac i borce, a američka kampanja nastavlja slabiti njene redove“, zaključuje Byman.