Izraelsko-palestinski rat riječima

Al Jazeera je analizirala govore stotina svjetskih lidera kako bi vidjeli kako jezik utječe na rat Izraela i Gaze i njegovo rješavanje.

„Mi smo u ratu. Nije operacija, nije runda borbi, ovo je rat“, kazao je premijer Izraela Benjamin Netanyahu sunarodnjacima 7. oktobra, nakon iznenadnog napada palestinske oružane grupe Hamas u kojem je, kako se procjenjuje, ubijeno 1.200 osoba u Izraelu.

Za nekoliko sati su Sjedinjene Američke Države, najbliži izraelski saveznik, osudile napade kao „beskrupulozne“. Predsjednik Joe Biden je potvrdio: „Izrael ima pravo da se brani“, ponovivši stavove izraelskih saveznika iz cijelog svijeta.

Tokom narednih sedam sedmica, Izrael je bacio više od 40.000 tona eksploziva na Gazu, ubivši više od 15.000 ljudi, od čega najmanje 6.150 djece, te sa zemljom poravnao cijele četvrti.

Nakon nekoliko neuspjelih izglasavanja rezolucija u UN-u i velikih diplomatskih napora, četverodnevno primirje, koje su dogovorili Hamas i Izrael, konačno je stupilo na snagu 24. novembra, da bi potom bilo produženo još tri dana.

Kako se rat nastavlja na terenu, paralelne borbe se vode razmjenama riječi na svjetskoj sceni.

Da bi se bolje razumjelo kako jezik oblikuje trenutni rat, Al Jazeera je analizirala sve govore i izjave 118 članica UN-a na svim zasjedanjima Vijeća sigurnosti UN-a (UNSC) i Opće skupštine UN-a (UNGA) od 7. oktobra do 15. novembra.

Uz izjave pri UN-u, analizirali smo stotine izjava i govora koje su iznijeli izraelski i palestinski lideri, pet stalnih članica Vijeća sigurnosti – SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija – kao i osam regionalnih aktera, a to su Egipat, Iran, Jordan, Liban, Katar, Saudijska Arabija, Sirija i Turska.

Pauza ili prekid borbi – ko je šta rekao?

Mnoge države pozvale su na hitni i sveobuhvatni prekid vatre, prekid svih neprijateljstava, dok su se izraelski saveznici zalagali samo za pauzu borbi.

Oni koji su izbjegavali poziv na „prekid vatre“ podražavali su stav Izraela da Hamas ne smije dobiti predah u borbi i da se rat može okončati samo nakon potpunog uništenja ove oružane grupe. Mnoge ove države su pozvale na mir ili političko rješenje, ali nisu koristile termin „prekid vatre“.

Kako navodi UN:

  • Prekid vatre je uglavnom definiran kao „prekid svog nasilnog djelovanja nad civilnim stanovništvom“.

Iako nema univerzalne definicije šta podrazumijeva termin „prekid vatre“, on se obično odnosi na formalni dogovor o prekidu borbi i otvara put političkom procesu na de-eskalaciji sukoba, tako što se povuče naoružanje ili se repozicioniraju snage.

  • Humanitarna pauza, sa druge strane, je definirana kao „privremeni prekid neprijateljstava samo iz humanitarnih razloga“.

Pauza ili primirje je privremena obustava borbi na dogovoreni period vremena.

Naša analiza je ustanovila kako je većina država (55 posto) konkretno pozivala na „prekid vatre“ u Gazi, dok je 23 posto nacija isticalo važnost privremene obustave neprijateljstava. Preostalih 22 posto nije eksplicitno podržavalo nijednu od ovih opcija.

Većina država koje su pozivale na pauzu su evropske države, uz njih su tu još SAD i Kanada.

Bidenova administracija je tražila „humanitarne pauze“ rata, dok je kategorički odbijala zahtjeve za prekid vatre, barem dok Izrael ne ispuni svoj obavljeni cilj koji je eliminacija Hamasa.

Većina onih koji su pozivali na prekid vatre su na južnoj hemisferi planete, uz izuzetak nekolicine evropskih država kao što su Francuska, Irska, Rusija i Španija.

Francuska je pozivala na humanitarno primirje koje bi dovelo do prekida vatre.

Za Palestince u Gazi, kao što je Tala Herzallah, 21-godišnja studentica Islamskog univerziteta u Gazi, uloga međunarodne zajednice i organizacija poput UN-a u pomaganju da se okonča rat blizu je „nule“.

„Svi međunarodni zakoni se krše i niko ništa ne govori. To je samo slovo na papiru“, kazala je za Al Jazeeru.

Ljude bombardiraju u bolnicama, u školama. No, oni samo to osuđuju. Naša krv je jeftina

od TALA HERZALLAH – STUDENTICA IZ GAZE

Nadalje, poput mnogih Palestinaca, Herzallah ističe kako sukob sa Izraelom traje daleko duže od tragičnih dešavanja 7. oktobra.

„Mi (u Gazi) smo pod opsadom više od 16 godina, uz bol, siromaštvo i nezaposlenost. Svako malo nas bombardiraju.“

Izvor: Al Jazeera