Kratka historija izraelsko-palestinskog sukoba u mapama i grafikama

Izraelsko-palestinsko pitanje seže gotovo stoljeće u prošlost kada se Velika Britanija, tokom Prvog svjetskog rata, obavezala uspostaviti nacionalni dom za jevrejski narod u Palestini, prema Balfourovoj deklaraciji.

Izraelsko smrtonosno bombardovanje Gaze ubilo je gotovo 15.000 ljudi, uključujući 10.000 žena i djece, u više od 50 dana, što ga čini najsmrtonosnijim ratom za opkoljenu palestinsku enklavu do danas.

Devastacija Gaze i sve veći broj ubijenih izazvali su proteste širom svijeta, dovodeći ovo višedecenijsko pitanje u fokus globalne politike.

Balfourova deklaracija

Izraelsko-palestinsko pitanje seže gotovo stoljeće u prošlost kada se Velika Britanija, tokom Prvog svjetskog rata, obavezala uspostaviti nacionalni dom za jevrejski narod u Palestini, prema Balfourovoj deklaraciji.

Jevrejsko useljavanje u Palestinu

Počela je velika jevrejska migracija u Palestinu, koju su ubrzali Jevreji koji su bježali od nacizma u Evropi. Između 1918. i 1947. jevrejsko stanovništvo u Palestini povećalo se sa šest na 33 posto.

Palestinci su bili zabrinuti demografskim promjenama i napetosti su porasle, što je dovelo do palestinske pobune od 1936. do 1939. godine.

U međuvremenu, cionističke organizacije nastavile su s kampanjom za domovinu za Jevreje u Palestini. Naoružane cionističke milicije počele su napadati palestinski narod, tjerajući ga u bijeg. Cionizam, koji se kao politička ideologija pojavio krajem 19. stoljeća, pozivao je na stvaranje jevrejske domovine.

UN-ov plan podjele

Kako je nasilje pustošilo Palestinu, slučaj je upućen novoosnovanim Ujedinjenim nacijama. Godine 1947. UN je usvojio Rezoluciju 181 koja je pozivala na podjelu Palestine na arapsku i jevrejsku državu, predajući gotovo 55 posto zemlje Jevrejima. Arapima je dodijeljeno 45 posto zemlje, dok je Jerusalem proglašen zasebnom internacionaliziranom teritorijom.

Grad je trenutno podijeljen na Zapadni Jerusalem, koji je pretežno jevrejski, i Istočni Jerusalem s većinskim palestinskim stanovništvom. Izrael je zauzeo Istočni Jerusalem nakon Šestodnevnog rata 1967. zajedno sa Zapadnom obalom – korak koji međunarodna zajednica nije priznala.

Stari grad u okupiranom Istočnom Jerusalemu ima vjerski značaj za kršćane, muslimane i Jevreje. U njemu se nalazi kompleks džamije Al-Aksa, koji je muslimanima poznat kao Al-Haram al-Sharif, a Jevrejima kao Brdo hrama.

Godine 1981. UN ga je proglasio lokalitetom svjetske baštine.

Nakba

Do formiranja Izraela 1948. godine, cionističke milicije su etnički očistile više od 750.000 Palestinaca iz svojih domova. Ovaj masovni egzodus postao je poznat kao Nakba ili katastrofa.

Dodatnih 300.000 Palestinaca raseljeno je u Šestodnevnom ratu 1967.

Izrael je proglasio aneksiju Istočnog Jerusalema 1980. godine, ali međunarodna zajednica ga i dalje smatra okupiranom teritorijom. Palestinci žele Istočni Jerusalim kao glavni grad svoje buduće države.

Sporazum iz Osla

Godine 1993. palestinski vođa Yasser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin potpisali su sporazum iz Osla, čiji je cilj bio postizanje mira u roku od pet godina. Bilo je to prvi put da su se dvije strane međusobno prepoznale.

Drugim sporazumom iz 1995. godine okupirana Zapadna obala podijeljena je na tri dijela – zone A, B i C. Palestinskim vlastima, koje su kreirane nakon sporazuma iz Osla, ponuđena je samo ograničena vladavina nad 18 posto teritorije jer je Izrael efektivno nastavio kontrolirati Zapadnu obalu.

Izraelska naselja i kontrolne tačke

Međutim, sporazum iz Osla polako se raspao kako su izraelska naselja, jevrejske zajednice izgrađene na palestinskoj zemlji na Zapadnoj obali, rasle velikom brzinom.

Stanovništvo naselja na Zapadnoj obali i u Istočnom Jeruzalemu poraslo je s otprilike 250.000 u 1993. na čak 700.000 u septembru ove godine. Na okupiranoj Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu živi oko tri miliona Palestinaca.

Izgradnja izraelskih naselja i zidova razdvajanja na okupiranim teritorijama fragmentirali su palestinske zajednice i ograničili njihovu mobilnost. Gotovo 700 prepreka na cestama, uključujući 140 kontrolnih tačaka, isprekidalo je Zapadnu obalu. Gotovo 70.000 Palestinaca s izraelskim radnim dozvolama prelazi ove kontrolne tačke u svom svakodnevnom putovanju na posao.

Naselja se prema međunarodnom pravu smatraju nezakonitim. UN je osudio naselja, nazivajući ih velikom preprekom u ostvarenju održive palestinske države kao dijela takozvanog “rješenja dviju država”.

Blokada Gaze

Izrael je uveo blokadu Gaze 2007. godine nakon dolaska grupe Hamas na vlast. Opsada je nastavljena do danas. Izrael također pod okupacijom drži Zapadnu obalu i Istočni Jerusalem – teritorije koje Palestinci žele da budu dio njihove buduće države.

Izrael je 9. oktobra uveo potpunu blokadu Pojasa Gaze, prekinuvši opskrbu električnom energijom, hranom, vodom i gorivom, nakon iznenadnog napada Hamasa unutar Izraela. U tom napadu ubijeno je najmanje 1.200 ljudi.

Izrael i Palestina sada

Ovako sada izgledaju Izrael i Palestina.

Danas gotovo pet miliona Palestinaca živi u Gazi, Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu, a 1,6 miliona Palestinaca su državljani Izraela. To čini otprilike polovinu njihove ukupne populacije. Druga polovina živi u drugim zemljama, uključujući arapske zemlje. Danas u svijetu ima oko 14,7 miliona Jevreja, od kojih 84 posto živi u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama. Ostali žive u drugim zemljama uključujući Francusku, Kanadu, Argentinu i Rusiju.

 

Pogledajte broj izgubljenih života, Palestinaca i Izraelaca, u nasilju između 2008. i 2023.

Izvor: Al Jazeera