Infografika: Kako bi izgledala eksplozija atomske bombe

Šezdeset godina od Kubanske raketne krize, svijet je ponovno suočen sa prijetnjom upotrebe nuklearnog oružja.

Brojni stručnjaci upozoravaju da bi se ruski predsjednik Vladimir Putin, suočen sa vojnim porazima na terenu u Ukrajini, mogao odlučiti za upotrebu taktičkog nuklearnog oružja.

Nema univerzalne definicije „taktičkog nuklearnog oružja“. Ono je karakteristično po veličini, dometu ili upotrebi za ograničene vojne ciljeve.

Često se nazivaju “nestrateškim oružjem”, za razliku od strateškog oružja, koje američka vojska definira kao ono koje je dizajnirano za gađanje “neprijateljskih kapaciteta za ratovanje i volje za vođenjem rata”, uključujući proizvodnju, infrastrukturu, transportne i komunikacijske sisteme, te druge mete.

S druge strane, taktičko oružje dizajnirano je za postizanje ograničenijih i neposrednijih vojnih ciljeva kojima se pobjeđuje bitka.

Izraz se često koristi za opisivanje oružja s nižom razornom moći, odnosno količinom snage koja se oslobađa tokom eksplozije.

Obično su mnogo puta veće od konvencionalnih bombi, uzrokuju radioaktivne padavine i druge smrtonosne učinke pored same eksplozije, ali ne postoji dogovor o veličini koja se definiše kao taktičko oružje.

Rusija ima 2.000 taktičkih ‘nuklearki’

Rusija ima najveći nuklearni arsenal sa procijenjenih 6.257 nuklearnih bojevih glava. Od toga je gotovo 2.000 „taktičkih“ nuklearki kratkog dometa.

Ove bojeve glave mogu se lansirati na istim raketnim sistemima kratkog dometa koje Rusija trenutno koristi za bombardovanje Ukrajine, kao što je balistička raketa Iskander-M, koja ima domet od 500-ak kilometara.

Većina današnjeg nuklearnog oružja ima podesivi raspon razorne moći, što znači da se njihova količina eksplozivne energije može povećavati ili smanjivati ovisno o vojnoj situaciji i ciljevima.

Na primjer, najnovija verzija nuklearne bombe B61, koju je razvio SAD, može osloboditi 0,3, 1,5, 10 ili 50 kilotona eksplozivne energije. Poređenja radi, bomba iz Hirošime imala je snagu od oko 15 kilotona.

Razorne posljedice atomskog udara

Interaktivna mapa „Nukemap“, koju je razvio historičar nauke Alex Wellerstein sa Stevens Instituta za Tehnologiju, pruža uvid u razornu moć atomske bombe i njene efekte u slučaju detonacije danas.

Prema izračunima sa ovog sajta, atomska bomba od 50 kilotona (snaga jednaka 50.000 tona TNT-a) detonirana na tlu uništila bi sve u radijusu od 380 metara. U radijusu od 800 metara, odnosno na površini od najmanje dva kvadratna kilometra smrtnost bi bila gotovo stopostotna, a čvrsti betonski objekti bi bili vjerovatno potpuno uništeni.

Radijacijska doza od 500 rema proširila bi se na više od osam kvadratnih kilometara i bila bi vjerovatno fatalna za većinu ljudi koji se nađu u ovom prostoru, a 15 posto preživjelih na kraju umre od izloženosti radijaciji.

U radijusu od 1,7 kilometara većina stambenih zgrada se urušava, ozljede su sveprisutne, a smrtni slučajevi česti. Takođe u ovom području su velike šanse od požara u uništenim zgradama.

U širem radijusu od gotovo 26 kvadratnih kilometara puno preživjelih imali bi opekotine trećeg stepena kroz nekoliko slojeva kože, koje bi često bile bezbolne jer uništavaju nervne završetke.

Na površini od 60 kvadratnih kilometara može se očekivati pucanje prozorskih stakala, što može izazvati povrede kod populacije koja prilazi prozoru nakon što vidi bljesak od nuklearne eksplozije.

Kakvu bi štetu nanijela detonacija atomske bombe snage 50 kilotona u gusto naseljenom dijelu Sarajeva prikazali smo u grafici.

Prema proračunima Nukemapa, ova detonacija usmrtila bi više od 70.000 ljudi, dok bi više od 90.000 ljudi bilo povrijeđeno.

Historija upotrebe atomske bombe

U historiji čovječanstva, atomske su bombe samo dva puta korištene u ratne svrhe.

Američki bombarder Enola Gay je 6. augusta 1945. godine izbacio je prvu atomsku bombu, tešku 4.090 kilograma i nazvanu Little Boy (Mališan), na japanski grad Hirošimu.

Smrtonosni ‘Mališan’ ispušten je sa visine od 9.450 metara, a detonirao je na visini od 570 metara iznad japanskog grada.

Od eksplozije i vatrene oluje koja je uslijedila na licu mjesta poginulo je između 70.000 i 80.000 ljudi, dok je ranjeno oko 70.000 osoba.

Prema nekim procjenama, temperatura na tlu, u blizini središta eksplozije, dosezala je i do 5.000 stepeni Celzijusa.

Enormna eksplozija je prouzrokovala vreli oblak prašine i krhotina u obliku gljive viši od 15 kilometara koji se vidio sa udaljenosti od 560 kilometara.

Tri dana nakon toga, druga bomba – nazvana Fat Boy – bačena je na Nagasaki. Procjenjuje se da je odnijela između 35.000 i 40.000 života, dok je ranjeno oko 60.000 ljudi.

Ruska ‘Car bomba’ teška 27 tona

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, počinje drugi – Hladni rat, i nametanje Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država, dvije velesile u naoružanju

U toj utrci atomske bombe su igrale ključnu ulogu, a u nekoliko godina izvedeno je stotine nuklearnih testova.

Najjača atomska bomba ikad detonirana bila je ruska “Car bomba”, odnosno RDS-220 hidrogenska bomba.

“Car bomba” je bila toliko velika (teška 27 tona, duga osam metara i prečnika od 2,1 metar) da je tada najvećem ruskom bombarderu odstranjen dio poda i rezervoara da bi mogla biti pričvršćena.

Bomba je bačena s visine od 10.500 metara, a na njoj je bio i padobran, koji je usporio pad i dao posadi u avionu dovoljno vremena da se udalji od eksplozije.

Pala je na arhipelag Novaja Zemlja, sjeverno od kopnene Rusije.

Detonacija je bila toliko snažna da se potres osjetio u Finskoj (udaljenoj 900 kilometara), gdje su na nekim kućama popucali prozori, a udarni val je bio toliko snažan da je obišao Zemlju tri puta.

“Gljiva” nastala poslije eksplozije bila je visoka 65 kilometara.

Ova bomba bila je 3.800 puta jača od atomske bombe bačene na Hirošimu, a upotreba ovakve jedne bombe u vojne svrhe sigurno bi značilo kraj svijeta kakvog danas poznajemo.