Mnogi planinari vole hodati širokim prostranim livadama i šumama, gdje mogu naći svježe gljive ili ukusne jagode i maline. Neki, opet, uživaju penjući se na strme šiljate vrhove, dok se njihova ljepota umnožava na površini planinskih jezera. Najmanji je broj onih, ali ih ima, koji se posvete alpinizmu, pa su planine sa velikim stjenovitim zidovima prostor njihovog izbora.
Malo je planina koje mogu pomiriti sve te ukuse. A Zelengora je jedna od njih. Ova planina ima i prelijepa jezera i šume i zelene livade i stijene čije su litice omiljeno obitavalište gracioznih divokoza.
Dio Zelengore pripada Nacionalnom parku Sutjeska. Stroge regule pogoduju očuvanju prirode, pa možemo sa zadovoljstvom konstatirati da je Zelengora planina sa velikim šumskim prostranstvima, sa velikim fondom faune i flore.
Zelengora je živa planina. Na njenim livadama svoja stada ovaca i krava napasaju brojni stočari, pa ovdje možete uživati u mesnim i mliječnim delicijama. A za desert pojesti svježe borovnice.
Jednom godišnje, obično negdje u julu, na Tjentištu – između Zelengore i Maglića – se organizira i OK FEST, kada ponajbolje rock grupe iz regije slave ljepotu ovih prostora, dok zvuci njihovih pjesama veselo odjekuju čarobnim ambijentom.
Ako bi je u najkraćem morao okarakterizirati, za Zelengoru bih rekao da je to planina u koju se možete zaljubiti. Što se i meni dogodilo.
Za ovaj vikend preporučujem (djelimično markiranu) kružnu turu: Borovno brdo – iznad Kotlaničkog jezera – Štirinsko jezero – Todor – Borilovačko jezero – Orlovačko jezero – Borovno brdo.
Tura
Borovno brdo – (Kotlaničko jezero) – Štirinsko jezero – Todor – Borilovačko jezero – Orlovačko – Borovno brdo
Pristup
Moguća su dva pristupa, u oba slučaja makadasmkim putevima do Orlovačkog jezera, odnosno Borovnog brda, gdje je ishodište za ovu turu.
Prvi je sa Čemernog, gdje skrenemo makadamskim putem prema Zelengori, tj prema samom jezeru. Ovaj je makadam povremeno vrlo loš, pa se preporučuje upotreba terenskog vozila.
Druga varijanta je iz Sarajeva preko Kalinovika i sela Jelašca, što je sa stanovišta kvalitete pita, bolja varijanta, pa je preporučujem. Posebno u posljednje vrijeme od kada opština Kalinovnik održava ovaj put.
Opis
Sa prevoja Borovno brdo okrenemo markiranim putem suprotno od puta za Bregoč, prema Kotlaničkom jezeru i zapadnom dijelu Zelengore. Slijedimo loš makadamski put, koji se umjerenom strminom penje k unutrašnjosti planine.
Nakon petnaestak minuta hodanja, sa lijeve strane, naniže u dolini će vam se ukazati Kotlaničko jezero.
Voda ovom travanato – cvijetnom ambijentu daje dodatni kolorit, koji će nas sigurno oduševiti. Pogled na vrh Dumoš (1879 metara) također. Inače, ovu (zapadnu) grupu zelengorskih vrhova još čine Kalelija (1975 metara), Orlovac (1956 metara), I naš današnji cilj – udaljeni vrh Todor (1949 metara).
Nekako neosjetno, nakon 45 minuta laganog hodanja dolazimo do Štiriskog jezera, gdje se možemo osvježiti. U nastavku, također se krećemo razvedenim livadama.
Visina ishodišta: 1.447 metara; visina vrha: 2.014 metara; visinska razlika 567 metara
Vrijeme: Orlovačko jezero – Bregoč – dva sata; povratak 1,5 sat; ukupno 3,5 sata.