Kada od Livna idete prema Buškom jezeru i graničnom prijelazu Kamensko, ispred vas se ispriječi visoka i dugačka planina – Kamešnica. Njen hrbat će vam sigurno privući pogled, kako zbog veličine, tako i zbog ljepote kojom nas oduševi već i prvi pogled na ovu planinu.
Kamešnica je zapravo krajnji jugoistočni dio Dinare, moćne planine koja se prostire graničnim područjem između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Obnovljenom cestom Livno – Vaganj – Sinj, vrlo brzo ste visoko na planini, preciznije prijevoju Vaganj, sa kojeg možete početi turu koju predlažemo za ovaj vikend.
Planinarima na radost, aktivizacijom spomenute prometnice, ovaj je relativno zabačen i nepoznat prostor postao znatno dostupniji. Na tom predivnom planinskom krajoliku kao da je vrijeme stalo, njegovu surovost i autentičnost prepoznat će i cijeniti istinski zaljubljenici u prirodu.
Možemo reći da je prijevoj Vaganj oduvijek bio najkraća veza između Dalmacije i Bosne. Najviši vrh Kamešnice je Konj sa 1.856 metara nadmorske visine i nalazi se na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Iako je hrbat Kamešnice granično područje, zbog teškog terena nema graničnih oznaka. Značajno je napomenuti i da ovo područje tokom ratnih ’90-ih godina nije bio zahvaćeno ratnim djelovanjima, pa srećom nema ni minski sumnjivih područja i može se slobodno i bezbrižno planinariti.
PRISTUP
Do ishodišta se dolazi iz pravca Livna, vozeći se do prijevoja Vaganj (u nastavku puta je granični prijelaz Vaganj). Kada dođete na vršnu tačku prijevoja i počnete se spuštati prema granici sa Hrvatskom, treba pažljivo pratiti jer će vam se uskoro sa lijeve strane ukazati planinarski putokazi. Kod njih treba skrenuti lijevo na makadamski put kojim se vozimo do raskrsnice. Ovdje skrenemo desno, blago nizbrdo, odvojkom koji vodi u Rosni dolac.
Još desetak minuta vožnje i tu smo na livadici (1.158 metara), gdje parkiramo i možemo početi sa usponom. Dodatni orijentir je da se na livadi nalazi trošna drvena koliba, koja čini se trenutno ne služi nikome.
OPIS
Odmah ulazimo u lijepu šumsku hladovinu. Narednih sat vremena krećemo se kroz lijepu bukovu šumu, sve do Kurtegića doca, gdje se nalazi lijepo uređeno sklonište. Kurtegića dolac je jedna od najljepših dolina na planini Kamešnici. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.460 metara između vrhova Planinica (1.612 metara), Kolebajka (1.535 metara) i Trovrsi (1.645 metara). Otvoren je uskim prodorom prema sjeveroistoku što ga čini diskretno skrivenim. Planinska livada je okružena uglavnom gustom bukovom i miješano bukovom i jelovom šumom.
Ovdje možemo odmoriti pred izlazak na greben koji nas vodi na vrh Burnjača.
U nastavku imamo divno planinarenje sa grebenskim blagim usponima i silascima, sa otvorenim pogledima na Hrvatsku sa desne strane i Bosnu i Hercegovinu sa vaše lijeve strane. Tako će biti tokom cjelodnevnog hodanja. Sve vrijeme imamo priliku gledati na planine zapadne Bosne: Dinaru, Šator, Goliju, Cincar, Malovan, Tušnicu, te Biokovo i ostale planine primorske Hrvatske.
Kako dan odmiče, prijeđeni put je veći, te je i hrbat Kamešnice iza nas sve je duži. Nakon Burnjače (1.770 metara), na vrhu smo Garjete (1.773 metra), koji je treći vrh po visini u grebenu koji prelazimo.
Sa druge strane, sve smo bliži Konju, našem posljednjem u nizu i, ujedno, najvišem vrhu Kamešnice. No, prije Konja popet ćemo se na vrh koji se zove baš kao i planina – Kamešnica.
I uspon na samu Kamešnicu ide širokim hrbatom i motivirajućim pogledima na sve četiri strane svijeta.
Nakon Kamešnice, krećući se sistemom travnatih livada i niskih stijena, već poprilično umorni, izlazimo i na najviši vrh Kamešnice – Konj.
Ovdje smo zaslužili poduži odmor. Pogled sa Konja je ludo dobar. Ispod je Buško jezero sa planinom Tušnicom u pozadini. Nepregledna polja i još jedno umjetno jezero u pravcu Livna, koje zbog svog elipsastog oblika privlači pažnju.
Pola sata od vrha Konja nalazi se dobro skriveno ali vrlo zanimljivo i lijepo okno. Okno se nalazi na sjeverozapadnim padinama Kamešnice, koje su okrenute prema Livnu i ostatku Bosne i Hercegovine. Prilaz trenutno nije markiran, pa je zbog jednoličnog terena dosta teško opisati pristup. Preporučuje odlazak sa nekim ko je već posjetio ovo mjesto.
Silazak u selo Podgradinu traje oko dva sata, gdje ćemo doći umorni ali sretni zbog predivnog cjelodnevnog planinarenja, koje nam je ispunilo dušu i donijelo veliku radost.
***
visina ishodišta: 1.150 metara, visina najviše tačke: 1.826 metara
dužina: 21 kilometar
vrijeme: osam sati.