Malo je destinacija koje za svog postojanja turistički procvatu na dva različita načina onako kao što su Kupari. Prvi put kao luksuzno odmaralište, drugi put kao betonsko naselje duhova koje privlači istraživače ruina. Nekad su iz ovog dijela Hrvatske slane šarene razglednice s toplim pozdravima, a posljednje tri decenije otud stiže samo dokumentarni sadržaj koji prikazuje ruševine velike jugoslovenske bajke i hram velike sramote hrvatske privrede i turizma.
Od kraja ’90-ih govori se o obnovi velikog kompleksa koji su koristili Josip Broz Tito i jugoslovenska vojska. Iako su u igri uvijek velika investitorska imena i masni fondovi, priča se poput pokvarene ploče uvijek zaustavlja na jednom te istom dijelu i rezultira – ničim.
Nekad prestižno jadransko odmaralište
Prošlo je čitavo jedno stoljeće otkako je Grand Hotel Kupari svečano otvorio svoja vrata. Već kada je primao prve goste posjedovao je kuglanu, tenisko i nogometno igralište, apoteku, ambulantu i poštu. Uz sve to, imao je neometan priliv električne energije. Sasvim dovoljno da već tada zauzme poziciju u redovima velikih i raskošnih svjetskih hotela.
U gradnji su sudjelovali tada veliki jugoslovenski i svjetski stručnjaci, te kompleks kroz desetljeća 20. vijeka brzo i sigurno raste u prestižno jadransko odmaralište. Motor izgradnje pokreću stotine hiljada tadašnjih dolara, te oko Granda uskoro niču hoteli Mladost, Goričina, Pelegrin, Galeb, Kupari i Titova vila. Objekti nisu nastajali iz prijeke potrebe za zaradom, nego da bi hrvatska obala dosegla prestiž i postala dijelom naprednog svijeta. Već nakon Drugog svjetskog rata počinje zlatno doba Titovih, zapravo jugoslovenskih Havaja.
Do početka ‘80-ih kompleks dobija i olimpijski bazen u zatvorenom, veliku plesnu dvoranu i kuglanu. Većina hotela obložena je bijelim bračkim kamenom, podovi u atriju granitom, a na pojedinim mjestima fasade su ukrašene plavim kamenom lapis lazulijem. U hotelima se organizuju balovi, koncerti i privatni događaji. Redovno ga obilaze velika imena jugoslovenske muzičke scene. Narednih godina ostaje centar dešavanja na Jadranu tokom ljetnog, ali i zimskog perioda.
Samo za odabrane
Na ovoj ekskluzivnoj lokaciji ste mogli boraviti samo ako ste član porodice visokopozicioniranog vojnog lica. Drugim riječima, samo preko veze. Ritam i puls se tokom postojanja kompleksa nisu pretjerano mijenjali. Njime cirkulišu najčešće domaći gosti, a ako u tu grupu ponekad zaluta stranac, vrlo vjerovatno je riječ o nekom od velikih imena s Titove liste prijatelja poput, recimo, Elizabeth Taylor i njenog supruga Richarda Burtona.
Kraj blistave ere označile su devedesete, kada je tokom rata kompleks uništen i spaljen. Nedugo zatim, uslijedila je takozvana krađa stoljeća. Bez prisustva nadležnih, svi hoteli su u potpunosti opustošeni. Ukradeno je sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, počevši od mramora i bračkog kamena, preko stolarije, sve do najmanjih dijelova namještaja. Ostavljeno je tek nekoliko hotelskih knjiga i papirologije koja je kasnije, kroz stotine posjeta, također raseljena na različite adrese širom svijeta.
Krah započet ratom, a nastavljen pustošenjem zgrada hotela, zaključen je nemarom države. Time su Titovi Havaji otišli u legendu.
Plaža napuštenih hotela
Godina je 2023. i prošla su tri desetljeća otkako su Kupari zasuti granatama. Na nekoliko stotina metara udaljenosti, razrušeni dragulji Jadrana posmatraju jedan drugog s različitih uzvišenja u uvali. U koju god zgradu odlučite stati, a sve su otvorene za javnost, rijetko gledate kroz prozor s okvirom i staklom, pa se hotel preko puta ili ono što je od njega ostalo, vidi jasnije i čini bližim, tjeskobnijim.
Svi hoteli gledaju u čist plavi horizont. Razdvajaju ih šetnice natkrivene gustom borovom šumom. Poput crno-bijele slike kojoj nedostaje šarenilo koje bi odvratilo pažnju od suštine, u nedostatku buke i gužve interesantniji postaju isprva zanemareni detalji. Granatama oštećene fasade iscrtane su grafitima, ukrašene crtežima i ispisane porukama posjetitelja. Stolarija ispada iz ramova. Tapete su, ako ih negdje još malo ima, gotovo u potpunosti odvojene od zida i diraju pod. Uprkos vlagi, unutrašnjost je zbog mnoštva prozora prozračna i svaka prostorija miriše na borove i so.
Visokim palmama nedostaju krošnje, a veliki dio plaže djeluje zapušteno i zaraslo. Gotovo sve stepenice u kompleksu su otučene i odnesene. Naprimjer, uspon do Pelegrina nalikuje koračanju uz omanje klizavo i šljunkovito brdašce, jer su sa betonirane podloge u potpunosti odstranjene stepenice od bračkog kamena.
U prošlosti popularno ljetovalište, u sadašnjosti sablasna turistička atrakcija čije su plaže vrlo žive tokom ljetnog perioda. Urbani entuzijasti godinama pohode hotele, jedni u njima kampuju, drugi organizuju adrenalinske skokove po krovovima i zidinama, a treći dokumentuju posljedice rata i ostatke jedne od najuspješnijih jugoslovenskih morskih priča. Na društvenim mrežama Kupari su viralnost dosegnuli kao Plaža napuštenih hotela, naselje duhova koje s vremenom sve više dobija na popularnosti.
No čini se da su Kupari na pragu nove ere. Novi investitori s radovima počinju već narednog proljeća, što znači da će veći dio kompleksa biti srušen. Samim time počinje novo poglavlje u kojem će se napokon raspetljati čvrst gordijski čvor. Drugim riječima, prolazi posljednji voz za Titove Havaje, odnosno ono što je od njih ostalo.