Početak augusta. Na aerodrom u Sarajevu taj dan stižu avioni iz Rijada, Abu Dabija, Dubaija, Kuvajta i Šardže. Dan poslije, pored istih ovih destinacija, dolaze i ljudi iz Džede i Dohe, uz nekoliko letova iz Istanbula, preko kojih također dolaze arapski turisti. Obaraju se svi rekordi. Čekam rođaka koji će stići iz Sjedinjenih Američkih Država.
Čovjek koji je očigledno radnik aerodroma me dočekuje na ulazu i govori: „Dobar dan, izvolite“. Pitam ga šta znači „dobar dan, izvolite“ na aerodromu, na šta mi govori kako je samo putnicima dozvoljeno biti u zgradi aerodroma. Nisam siguran po kom zakonu su utvrdili tu odluku, s obzirom da u toj zgradi možete unajmiti automobil, otići na bankomat, koristiti toalet, popiti kafu, kupiti dopunu za kredit, rezervisati aviokartu itd. Rekoh: „Moram samo do bankomata“, prođem i zadržim se i na kafi.
Dok sjedim, uviđam da su više od polovine ljudi arapski turisti. Mnogo toga sam o njima čuo, posebno dok sam radio za međunarodnu korporaciju koja se bavi turizmom. Ljudi iz Evrope su nas ponekad zvali da se žale na njih, ali kada malo raskopate šta se zaista desilo, uvijek bi u pozadini bila neka ksenofobija. Neki su čak otvoreno tražili i zabranu rezervacija za muslimane. Srećom, nikad im nije udovoljeno, nego smo takav jezik mržnje uvijek sankcionisali.
Šta je to u Bosni posebno?
Imam dobrog poznanika koji je vlasnik tri apartmana u centru Sarajeva. Kaže da je na naslovnu fotografiju na svim online platformama stavio katoličku krunicu i flašu vina, a to je opet vidio od nekog svog prijatelja. Više voli evropske, američke i druge zapadne turiste. Na moje pitanje zašto to radi, nema konkretan odgovor, nego uglavnom govori predrasudama. Kaže: „Može mi se, uvijek sam pun, pa mogu i birati goste“. Kad je počela pandemija, sklonio je fotografije, ali to mu nije pomoglo da dobije više rezervacija. Arapi tada nisu dolazili. Ove godine mu se opet „može“, pa su krunica i vino opet tu. Dodaje da „ako neko i rezerviše iz zemalja Zaljeva, uvijek nekako izbjegne rezervaciju“. Još zbog toga nije sankcionisan ni na jednoj online platformi.
Za razliku od njega, poznajem dosta ljudi i koji ne misle tako. Prilikom razgovora s jednim turističkim vodičem, primijetio sam da je sve mnogo lakše kada se iz glave izbace predrasude i prema gostima počne razmišljati s uvažavanjem. Vodič mi kaže da se onda s njima sve lakše dogovoriti.
Ovdašnjem čovjeku nije pretjerano poznata razlika između Saudijaca, Katarana, Omanaca, Emiraćana i drugih. Znaju da uglavnom dolaze s porodicama, da nose velike količine stvari i da im je potreban automobil ili čak kombi. Ponekad se cjenkaju, dobro govore engleski, a stariji dolaze uglavnom u pratnji mladih. Tržni centri su ih puni, kupuju i ogromne količine odjeće, a onda dokupljuju kofere na letovima kući. Nećete ih često vidjeti na mjestima gdje se prodaje alkohol, tako da su im omiljena mjesta kafići unutar tržnih centara, planine, rijeke, jezera i priroda uopšte.
Neki budu smješteni čak i u Istočnom Sarajevu. Recenzije hotela u tom gradu govore da su u boljim objektima česti gosti. Vole i skupe apartmane, a rijetko gdje ćete vidjeti recenziju na arapskom jeziku u lošem smještajnom objektu. Cijela Bosna i Hercegovina ih zanima, a jedino ih nema u Neumu. Većina ljudi s kojima pričam se slažu kako dolaze uglavnom zbog prirode i religiozne povezanosti, pa je to valjda tako i počelo, uglavnom potpuno spontano. Vjeruju kako im je i lakše ući u Bosnu i Hercegovinu, nego u druge evropske zemlje. Čak i ako im je potrebna viza, nije ju teško dobiti.
To će mi potvrditi i arapska porodica s kojom sam razgovarao u jednom restoranu na Jahorini. Došao sam na svoj omiljeni kolač od sezonskog voća, a pored mene je stigla velika familija od tri generacije. Ženski dio, kasnije će se ispostaviti da su to supruga, majka i najstarija kćerka, svađala se s muškim dijelom, sastavljenim od dvojice braće. Nisam razumio o čemu, ali sam ih prekinuo šalom da sam uvijek na ženskoj strani. Uz smijeh smo krenuli o svemu, a najviše su me zanimali razlozi zbog kojih dolaze. Kako je Amr, jedan od dvojice braće, bio najbolji s engleskim, rekao mi je kako njima nijedna zemlja na svijetu nije ovako privlačna kao Bosna i Hercegovina.
„Imate planine, zelenilo i vodu svuda oko vas. Imate džamije i odličnu hranu, a mi ne moramo razmišljati o tome šta jedemo, čak i u nemuslimanskim dijelovima Bosne i Hercegovine. Kupovina je pristupačna, a ljudi su ljubazni. Klima je blaga i nikad nije 50 stepeni. A ima i alkohola, ko želi. Šta ti više u životu treba? U drugim dijelovima Evrope nismo tako poželjni“.
Kako mi je vrlo jednostavnim jezikom objasnio šta je to u Bosni i Hercegovini posebno, nisam imao više pitanja. Sjetio sam se austrijskih, njemačkih, švicarskih i drugih zahtjeva hotelijera dok sam radio u turizmu, i shvatio da je u poređenju sa zapadnjačkim uvriježenim mišljenjem, Bosna i Hercegovina potpuno drugačija.
Mjesta ima za svakoga
Dan prije sam bio na vrhu Bjelašnice. Šestosjed je pun Arapa, a jedna porodica iz Dubaija me zamolila da ih fotografišem. Pitao sam ih zašto su došli u Bosnu i Hercegovinu, a odgovorili su mi vrlo kratko: „Došli su zbog ovog pogleda“. Onda mi je jedan od njih objasnio kako se ne radi samo o pogledu, nego u činjenici da je u pogledu sadržano mnogo toga što Bosna i Hercegovina ima. Dok sam se spuštao žičarom prema dole, shvatio da i pored luksuza, Dubai nema ove šume, ovaj miris borovine, brda i zelenilo. Pričao je o Bosni i Hercegovini s ogromnim osmijehom na licu.
Predvečer ću s rođakom otići u šetnju centrom Sarajeva. Tolika je gužva da postaje vrlo teško probiti se kroz ljude. Od Baščaršije do Predsjedništva se mogu vidjeti turisti iz cijelog svijeta, a opet je najviše onih iz arapskih zemalja. Cijelo ljeto, a nadamo se i ostatkom godine, oni će naš grad držati živim. Sve me podsjeća na dubrovački Stradun početkom augusta ili Amsterdam bilo kad u godini. Hoteli su puni, rent a car agencije rade punom parom, a kafići ispunjeni do posljednjeg mjesta. Sjeli smo u ljetnu baštu i počeli razgovarati s mlađim bračnim parom.
Predstavili su se kao Omar i Mona, i dolaze iz Bahreina. Nemaju povratnu kartu kući i tu su već mjesec dana. Rade iz kuće koju su unajmili na dva mjeseca. Pitam ih hoće li doći na Sarajevo Film Festival. Kažu da nikad nisu čuli za taj festival. Pitaju šta se tu prikazuje. Rekoh: „Filmovi koji dolaze iz 62 zemlje svijeta i tako već skoro 30 godina, nema šta nema“. Kažu da će razmisliti. Ipak, čini mi se da neće doći.
Ali to je Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj ima mjesta za sve, u kojoj svoje mjesto mogu naći i Jesse Eisenberg, ovogodišnji specijalni gost Festivala, ali i Bono Vox, Angelina Jolie i drugi gosti koji su godinama dolazili, baš kao i velika arapska porodica. Bujruma ima za svakoga, a doima se kako je „bujrum“ jedan od najboljih turističkih proizvoda Bosne i Hercegovine.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.