Piše: Lee Wellings
Pitanje je da li će Roberto Mancini i dalje biti menadžer nogometnog kluba, kluba koji je potrošio najviše novca posljednjih godina.
Ako bi se vlasnici Manchester Cityja iz Abu Dhabija odlučili zahvaliti se Manciniju niko ih ne bi optužio da nisu imali strpljenja ili podrške.
Ipak, pitanje je da li šeik Mansour obraća pažnju na one koji mu govore da je Mancini bez sumnje dobar menadžer, ali da to ne dokazuje i da je odličan.
U slučaju Mancinija je sve više upitnika. Dokazi njegove stručnosti počinju da se okreću protiv njega.
Sjetite se prošlogodišnjeg finala engleske Premier lige, koje je ostavilo sve bez daha, kada je Manchester City postigao svoj drugi gol u zadnjim sekundama utakmice za pobjedu nad Queens Park Rangersima i za otimanje titule njihovom uspješnom, omraženom rivalu, Manchester Unitedu.
To je bila prva titula koju je City osvojio za 44 godine.
Zamislite da Mario Balotelli nije uspio namjestiti loptu Sergiju Agueru, zamislite da Argentinac nije imao dovoljno prostora da je šutne desnom nogom, zamislite da nije na tako dobar način završio akciju.
City bi imao samo FA Cup da pokaže rezultat svih tih ogromnih investicija u klub.
Oni su možda dugo bili predmet ismijavanja, čak i njihovih vlastitih navijača, ali od kad su Mansour i njegovi prijatelji došli na scenu Premier lige stvari su se morale promijeniti. Manchester City bi se morao nadmetati za trofej evropske Lige prvaka i morao bi biti dominantniji na vlastitoj teritoriji. Ipak, nesigurnosti iz prošlosti su još prisutne i temperamentni Mancini ne izaziva potpuno povjerenje.
Izgubljena titula
Ova sezona nije bilo dovoljno dobra za klub koji je potrošio skoro milijardu dolara na igrače u proteklih pet godina. Sve je izglednije da će prepustiti titulu osvajača Premier lige Unitedu skoro bez borbe, s obzirom na to da zaostaju 15 poena manje od dva mjeseca prije kraja sezone.
Drugo rano ispadanje iz Lige prvaka se loše odražava na menadžera, bez obzira na protivnike. Iako im je sreća mogla biti naklonjenija prilikom žrijeba, zamislite šta bi dva tima iz njihove grupe (Ajax i Dortmund) postigli sa Cityjevom finansijskom podrškom.
Real Madrid se sigurno ne bi zadovoljio sa ta dva bijedna ispadanja. Neki smatraju da je tendencija Mancinija da prihvati krivicu za poraze nešto dostojanstveno i lijepo. Ali, da li je, zaista, tako? Prema mom mišljenju Italijan šalje poruku da, ustvari, ne treba njega kriviti, ali da je on, ipak, dovoljno velik čovjek da pokuša zaštititi svoje igrače.
Individualno, zvijezde nisu uspjele da zasijaju dovoljno jako. Joe Hart, David Silva, Vincent Kompany, Joleon Lescott, Yaya Toure i Sergio Aguero ne bi bili u mom timu sezone. Prošle sezone su sva šestorica bila u mom timu.
Njihovi najbolji igrači su dvojica Argentinaca: Pablo Zabaleta, prethodno nerazvikani argentinski zadnji bočni igrač, te povratnik i loši dečko Carlos Tevez – nešto što Mancini ili bilo ko drugi nisu mislili da bi se moglo desiti.
Ah, Tevez.
S njim definitivno nije lako raditi, ali je upitan način na koji je Mancini postupio nakon njegovog zloglasnog dječijeg ponašanja u Minhenu prošle sezone.
Mediji su toliko bili zauzeti osuđujući Teveza (opravdano), da je ispalo da je Mancini čvrsti momak koji se drži svojih uvjerenja i principa, te da je Tevezu održao lekciju tako što ga je izbacio iz tima i izrekao mu kaznu koja predstavlja pravo bogatstvo.
Velika greška
Kad bi sve bilo tako jednostavno. Mancini je debelo pogriješio tu noć. Veliki menadžeri – Ferguson ili Mourinho za početak – stavili bi Teveza na teren. S pravom ili ne, City je očajnički trebao da on zaigra.
Ono što je poslije uslijedilo je samo još jedan argument koji se tiče italijanskog menadžera i njegovih igrača, njegov se autoritet raspao i nastao je haos. Ali i najbolji spin doktor na svijetu (a ja sam ih upoznao i previše) ne bi uspio osmisliti bolju priču od one u kojoj se Mancini našao narednih sedmica.
Ono što se poslije dešavalo je, zaista, bilo zapanjujuće. Uvijek sam ga volio kao igrača i tokom njegovih ranih trenerskih dana – ali zašto je ovaj “čvrsti stav” prema Tevezu smatran odličnim trenerskim potezom umjesto mrzovoljnom i tvrdoglavošću? Tevez se osramotio, ali dvije loše stvari…
Razmirice sa igračima su se nastavile, što je sugeriralo na to da su visoke tenzije na treninzima. Mancini može biti pristojan i ugodan sa predstavnicima medija, ali se uvijek ima osjećaj da će uskoro izbiti nevolje – kao da će krenuti lava iz planine Mancini. Njegovo stalno prigovaranje golmanu Joeu Hartu je čudno.
On je pokušao čvrstom rukom izvući najbolje iz njega? Mislim da je dobar pokazatelj Hartovog prisebnog karaktera to da on i dalje djeluje samouvjereno, unatoč tome što njegov menadžer sumnja u njega.
Mancinijev izbor igrača i taktike su nepredvidljivi. Nogomet koji je City igrao na početku prošle sezone sa hrpom golova je bila njegova zasluga, a momci u nebeskoplavim dresovima su igrali onako kako bi trebali. U drugim slučajevima njegovi izbori su se kosili sa zdravim razumom.
Upitni razlozi
Šta se dešava sa Joleonom Lescottom? Ako je postojao dobar razlog za raskid partnerstva sa Kompanyjem, osim ako se ne radi o povredi, onda primite moje izvinjenje. Ako on misli da je Matija Nastasić bolji izbor za centralnog odbrambenog, ja ne mogu razumjeti zašto.
Srbijanac je jedno od predsezonskih pojačanja koje je doveo Mancini, a, iako oni nisu samo njegova odluka, Jack Rodwell, Javi Garcia, Maicon i Scott Sinclair se nisu dokazali. Dobro plaćeni, skupo iznajmljeni ljudi u menadžerskim strukturama Cityja, uključujući Txikija Bergiristaina, moraju preuzeti dio krivice za neuspjehe skorih transfera.
Gdje je Scott Sinclair? Zašto mu Mancini nije pružio priliku? On je talentirani krilni igrač čija je engleska karijera okončana i prije nego što je započela zbog SVK-a (sindroma većeg kluba). Prethodno su od istog sindroma bolovali Adam Johnston, Sean Wright-Phillips i Scott Parker.
Samo se nadam da će golobradi napadač Manchester Uniteda Nick Powell odigrati koju utakmicu prije nego što okonča karijeru.
Zbog čega onda Mancinijev posao nije direktno ugrožen u profesiji u kojoj su menadžeri dovedeni i otpušteni u istoj sedmici?
Možda se to može djelimično objasniti navijačima Manchester Cityja, čija je situacija vjerovatno jedinstvena. Zabilježeni u knjizi brilijantnog Davida Conna “Bogatiji od Boga”, oni su predstavljeni kao interesantna, simpatična grupa. Stariji navijači nikada neće moći nadomjestiti osjećaj uspjeha koji su osjetili u doba Mercera i Allisona krajem 60-ih i početkom 70-ih. Ali su nakon toga uslijedile posne godine, godine loše uprave, a navijači Cityja su nekako upali u svoju sigurnu zonu.
Pravi osjećaj
Njihov humor, okruženje, osjećaj pripadanja, zajednica, sve je to nekako djelovalo kako treba kada je Manchester City imao loptu u posjedu, pored korner zastavice, u ranoj utakmici zadnjeg dana Premier lige – iako nisu shvatali da moraju da postignu gol, a ne da čuvaju loptu ako žele pobijediti.
Isto tako je bilo prirodno kada su braća Gallagher iz svjetski poznatog rock benda Oasis, kao predstavnici pravih navijača, napadali i rugali se Unitedu zbog njihovog globalnog brenda i superiornih rezultata. Oni su “glasne komšije”, a ne oni koji imaju sve.
A kada je Abu Dhabi United Group obavijestila City da su osvojili finansijsku lutriju to nekako nije djelovalo stvarno.
Tako neki navijači vole Mancinija isto kao što su voljeli drugog ekscentričnog Italijana Marija Balotellija. Oni vole Mancinijev veliki šal obojen u nebesko plavu i bijelu boju kao što vole i njegove emocije, njegovu strast, njegovu želju da se nogama i rukama bori sa Manchester Unitedom. Uglavnom vole njegovu nepredvidljivost. Da, on je možda na putu samouništenja, ali to je “Cee-Tee”, kako lokalci izgovaraju ime svog kluba. Sa Cee-Teejem se nijedan trofej ne može porediti.
Zapamtite, City možda opet osvoji FA Cup ove sezone i vjerovatno će se direktno kvalificirati u Ligu prvaka. Međutim, moguće je da vlasnici odluče da je došao kraj Mancinijeve ere u Cityju. Postala je svakodnevnica da se objavljuju izvještaji u kojima se kaže da je uprava kontaktirala druge vrhunske trenere.
I sam Mancini djeluje kao da mu je dosta svega. Novi trener bi mogao izdignuti klub na novi nivo uspjeha u Engleskoj i Evropi, što bi opravdalo ulaganja.
Ali, unatoč mojim sumnjama, lijepo je smatrati da će Mancini nekako, ipak, ostati. Što više razmišljate o tome, ovaj čovjek sve više djeluje kao pravi menadžer Manchester Cityja.
Izvor: Al Jazeera