Piše: Stipe Sladoljev
Svoju Božićnu propovijed 2005. godine jedan od najboljih suvremenih novozavjetnih stručnjaka N.T. Wright počeo je kratkom pričicom:
Krajem 30-ih godina jedna slavna ličnost stigla je u posjet londonskoj školi koju je tada pohađao Bernard Levin, kasnije poznati novinar, a tada nadareni učenik. Školski ravnatelj pozvao je malog Bernarda da postavi neko pitanje poznatom gostu pred školskom publikom.
A gost je ljubazno upitao dječaka što je doručkovao. (Lagano pitanje, lagan odgovor – dobar uvod.) Bernard je odgovorio: „matzobrei“. To je tipično jelo srednjoeuropskih Židova, od jaja i kruha. Dječaku je taj odgovor bio sasvršeno obična riječ za savršeno običan doručak, ali slavni gost nije razumio i ponovio je pitanje. Levin je ponovio: „matzobrei“.
Osobni odgovori
Gost opet nije razumio i zabrinuto je pogledao ravnatelja. On je (uz prizvuk „ajde, ajde, mali“) treći put upitao dječaka istu stvar. Mali Bernard, ne shvaćajući u čemu je problem, i već na rubu suza, ponovio je isti odgovor. Uz izmjenu začuđenih pogleda, dječak je poslan na svoje mjesto.
U doba svoje mladenačke katoličke tvrdoće svaki odgovor koji nije uključivao teološku točnost držao sam bitno manjkavim. Danas, baš nasuprot, Božić držim još ljepšim zbog njegove sveobuhvatnosti i višedimenzionalnosti.
N.T. Wright nastavlja: židovska riječ izrečena nerazumijevajućem svijetu, dječja riječ izrečena nerazumijevajućim odraslima, riječ za hranu koju drugi ne poznaju: sve to slično je onome što se događa u Božiću.
A što se događa? Što je taj matzobrei koji mnogi ne razumiju, a tako je dječje jednostavan? Iako nije svaki odgovor dobar, dobrih odgovora je mnogo. Postoje oni sofisticirani teološki, oni tradicionalno vjernički, oni nekonfesionalni. I njihove kombinacije. I postoje mnoge nijanse pojedinačnih, osobnih odgovora.
U doba svoje mladenačke katoličke tvrdoće svaki odgovor koji nije uključivao teološku točnost držao sam bitno manjkavim. Danas, baš nasuprot, Božić držim još ljepšim zbog njegove sveobuhvatnosti i višedimenzionalnosti.
Caveov odlomak savršeno je potvrdio ono što ja držim ključnom snagom vjere, a to je da je ona odgovor i afirmacija. Jer lako je kritizirati, prezirati, buniti se, ne valja ovo, ne valja ono.
Prije nekoliko dana, čitajući knjigu o velikom rock-pjesniku Nicku Caveu, naišao sam na još jednu: rock-dimenziju Božića. Objašnjavajući kako je završila njegova najžešća kreativna faza s bendom Birthday Party i započela nova faza s bendom Bad Seeds, Cave kaže ovako:
Birthday Party bio je sav u ritmu teškog ubrzanog nabijanja i drmanja po gitarama, i samo sam trebao izaći na pozornicu, otvoriti usta i pustiti da kroz mene zaurla Božja kletva. I neko vrijeme to mi je odgovaralo. Nakon nekoliko godina postao sam istrošen, kao i moji stihovi. Počela je nevjerojatna borba da išta istisnem iz sebe. Bio sam bolestan i sve mi se gadilo, a i moj Bog bio je u sličnom stanju. Težak je posao prezirati sve, sva ta pritajena mržnja bolno je i zamorno zanimanje. Na pozornici bih spuštao pogled na izobličena lica koja su urlala i mahala šakama prema meni, i sve što sam osjećao bila je bolest i žalost. Odlučio sam da je vrijeme da zatvorim Stari zavjet i otvorim Novi.
Ovaj Caveov odlomak savršeno je potvrdio ono što ja držim ključnom snagom vjere, a to je da je ona odgovor i afirmacija. Jer lako je kritizirati, prezirati, buniti se, ne valja ovo, ne valja ono. To ti dođe čim te izvuku iz utrobe i ti zavrištiš. A što vrijedi? Što trebam činiti? Čemu se mogu nadati? To je mnogo teži set pitanja, a kad nas jednom počne opsjedati, ne pušta i očajnički traži odgovor.
S rođacima i prijateljima
Moj Božić znači dvije stvari.
Prva je ona trajna, neovisna o datumima. Znači da je Bog tu s nama, a na nama je da budemo dio Njega drugima.
A ona druga je datumska. Danas imam 33 i pol godine i moj Božić jubilarnu 20. godinu života izvan rodnog mjesta znači put u gradić u kojem me čeka svježa doza krvi koja teče mojim žilama.
Na Badnjak ujutro krećem u svoje Vodice. I jedva čekam svoj matzobrei u svakom smislu: i mamin ručak, i tatine tople ruke, i san u sobi iz djetinjstva, i misu ponoćku u svojoj crkvi, i smijeh s rođacima i prijateljima.
I svima vama želim vaš matzobrei, u čemu god ga nalazili.
Izvor: Al Jazeera