Oglasi

Svaki čovjek svog demona nađe sam

Bivši ministar zdravlja Tuzlanskog kantona je uprkos zabranama i izolaciji, odbranio doktorsku disertaciju pred respektabilnom komisijom, sačinjenom od eminentnih profesora i ljekara, od kojih je jedan već bio zaražen.
Anadolija (Ilustracija)

Bog je po Kantu „zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni“ i to nas upravo i čini ovako raznolikim. Zvjezdano nebo je isto za sve nas, no moralni zakon u nama pojavljuje se u onoliko varijanti koliko je na nebu zvijezda. I tom se silom planeta vrti u krug.

Da će i do nas Tuzlaka stići virus, znali smo, koliko god mi u svoju posebnost vjerovali. No nekako je lakše bilo pretpostaviti da će sve krenuti iz nekog kućerka, da će rasijavanje poći od nekog običnog čovjeka, ili pak migranta.

Platon je rekao da ne ide demon da bira ljude, nego svaki čovjek svog demona nađe sam. A Balašević: „Da l' grom odabira hrast, ili se hrast sam munjama nametne?“ (Bogojavljenska noć).  E tako se munjama nametnu naš sugrađanin, bivši ministar zdravlja TK (B.H.) odabravši da baš u najgorem trenutku, uprkos zabranama i izolaciji, odbrani doktorsku disertaciju pred respektabilnom komisijom, koju čine eminentni profesori i ljekari, od kojih jedan već zaražen (isto veče ćemo saznati). I da je sam svog demona odabrao, govori i činjenica da on sve to u ushićenju objavi na društvenim mrežama, po imenu se zahvalivši i time identifikujući sve pristune, čak i rektoricu (N.H.), koja je izrekla zabranu održavanja svih odbrana diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, a potom ovaj izuzetak napravila.

Ko nema obraza - nije obrazovan

Ja čak razumijem kako i zašto je do ovoga došlo. Svako ko je neki rad branio pred komisijom zna koliko ushićenja  tom činu prethodi, a kamoli kako se veličanstveno osjećaš kad sav teret pripreme, obrade, administrativnih zavrzlama, prezentacije i samog čina proglašenja u visoko zvanje preplavi običnu balkansku dušu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Drug mi je pričao da je odbranio doktorsku disertaciju na Univerzitetu u Mastrihtu (Maastricht University), gdje se od svakog tek proglašenog doktora nauka očekuje da potpiše izjavu kojom se obavezuje da svoje naučno zvanje nikada neće upotrijebiti na trivijalan način i tamo gdje to nije primjereno. „Ko nema obraza, nije obrazovan, pa ma gdje živeo, ma kakav položaj zauzimao i ma koliko gomilu znanja u glavi nosio.“ (Vladeta Jerotić)

Đulzara, moja prijateljica, mi je pričala kako se nekada, kad je bila tek djevojčica u njihovom gradiću desio skandal, kad je u preljubi uhvaćena najveća dama njihovog mjesta. Veli Đulzara da se pričalo da su samo Tito i Jovanka bolje živjeli nego Anka i Simo i kako se tresao Zvornik kada se saznalo da je Anka već godinama imala ljubavnika, nekog šofera u sudu. I kako je u njoj, maloj djevojčici iz kućerka, drhtala duša kad je vidjevši to njena majka rekla: „Neka je mečka zaigrala i ispred njihove kuće!“

„Mama zašto tako govoriš?“, pitala je preplašena Đulzara, žaleći gizdavu Anku, koju je Simo izbacio na ulicu i kako je to bio posljednji dan kad joj je punđa izgledala savršeno.

„Pa zamisli kćeri kako bi nepošteno bilo kad bi mečka igrala samo pred našim sirotinjskim kućama? Neka, svako svog đavola nađe sam.“ Nije znala Đulzarina mama, kurirka u opštini, da je pri tom citirala Platona.

Da je znao doktor da će ovim činom sam sebe eliminisati iz ozbiljnih krugova, nikada ovo ne bi uradio. Da je znao da je predsjednik komisije već zaražen virusom korona, ne bi sigurno. Da su ostali znali da ulaskom na Medicinski fakultet staju mečki na okot, ne bi to uradili. Ali tu razliku čini, kako Kant reče: „Moralni zakon u nama“  - odgovornost iz dubine tvog bića, koju ti niko ne može usaditi i mjerama kriznog štaba propisati. A demon kojeg odabremo često je upravo ishitren, tjera nas da srljamo, da potrčimo, da preduhitrimo. Kakva paklena groteska.

I sama narcisoidna znam da novoproglašeni doktor nije gledao u jezero ograničenja i zabrana, nego je u svemu vidio samo svoju ljepotu.

Kad bi planeta mogla napraviti krug unazad

No, sve bi ovo bilo ružina vodica, da se kobni virus ovim činom ne uvuče u bolnicu i da ga tamo ne unesu sami profesori i doktori. Sve bi bilo puno lakše da se ovo odigralo kod manje učenih ljudi. Umjesto toga, sve nas blokira neočekivanost ovog čina kao kad plemićki sin oženi grbavu djevojku. Važno je znati da odbrani doktorske disertacije prethodi složena administrativna procedura i da je zapravo kandidat najmanje kriv. Ono što kandidata istura na vrh ovog vampirskog pira je činjenica da je do juče bio Ministar zdravlja TK odgovoran za brigu o javnom zdravlju.

I kad bi ovo moglo da se popravi, da se okrene planeta koji krug unazad, sve bismo uradili drugačije.

Želim da vjerujem da je sve bila nehotica. I globalno i lokalno. Neki pričaju da je Kineskinja grickala hrskavo krilo slijepog miša, u slast ispljunuvši koščicu. Ako je tako, sigurno nije pomišljala da će baš njoj uspjeti da blokira život na planeti. Možda joj je samo bilo dosadno. Možda je razmišljala kako je svijet loš, kako ljudi pate i kako treba spriječiti zlo da se širi svijetom. Tolstoj je govorio da ovakve misli dođu iz dosade, te savjetovao: „Kad ti je dosadno, nađi nekog momka i ljubakaj se s njim dok te ne prođe!“  Možda je Kineskinja pojela šimšiša iščekujući momka da se s njim ljubaka. Kamo sreće da je planeta stala da se neke ljubavi dese.

„Joj, ćuti, sreća pa se razvedoh na vrijeme,“ reče moja prijateljica, „šta bi sad da ostadoh s njima? Morala bih ići u sami epicentar zaraze, pa da dođem kući i izgrlim svekrvu!“

Istovremeno, mnogi razvodi i sudske parnice su odgođene, mnogima neće biti transplanitran obećani bubreg, mnogima će propasti poslovi. Al' ono što paralizuje je činjenica da će se mnogi ugušiti u šlajmu.  Svugdje u svijetu žali se za ljekarima koji su dobili virus boreći se za tuđe živote. Samo će kod nas Tuzlaka, uvijek u nečemu naopakih, doktori zaraziti rudare i pekare. Mečka je, umjesto sirotinjskih kuća, odabrala da zaigra pred bolnicom i univerzitetom, da nam pokaže demone koje smo sami odabrali.

Ostani kod kuće, jer u bolnicu nemaš gdje!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.