Oglasi

Šta je meni IPA fond?

Šta zapravo za ekonomije RS-a i FBiH znači gubitak 45 miliona eura i zašto se političari mnogo ne uzrujavaju oko gubitka istih? Kako je, recimo, hotel na Jahorini ostao bez dijela tog novca, baš kao što je i neka kompanija iz Mostara ili Brčkog i njihovi zaposleni?
IPA fondovi su jedan od finansijskih instrumenata Evropske unije, kojima se stimuliše proces integracije zemaljaReuters

Piše: Boris Cigler

O milionima svi vole pričati i sanjariti, posebno oni koji ih nemaju, koji ih ne znaju ili ne mogu zaraditi. Baš zato su milionski IPA fondovi i IPA projekti uvijek pitka i popularna tema javnosti balkanskih zemalja. Nekako su milioni godinama tu negdje, neuhvatljivi i nedostižni, a neki ih, kao Bosna i Hercegovina, nonšalantno i odbijaju.

Šta su IPA fondovi, čemu služe, šta i da li znače za prosječnog stanovnika neke zemlje, mogu li i kako unaprijediti kvalitet njegovog života, te da li i koji iznos od tih miliona dođe i na koji način do piljara na pijaci, konobara u kafiću i studenta na fakultetu, pitanje je na koje ćemo potražiti odgovor. Šta je IPA fond svim tim ljudima, a posebno onima koji bez njih ostaju, kao što su građani BiH? Šta je IPA fond meni?

IPA fondovi su jedan od finansijskih instrumenata Evropske unije kojima se stimuliše proces integracije zemalja. Sam proces integracije u EU podrazumijeva velike društveno-ekonomske promjene. Put ka EU-u je, zapravo, jedan proces transformacije društva u svakom smislu. Ako koristimo automobilski rječnik, možemo reći da su države EU-a Golf 7, a balkanske zemlje Golf 1 ili Golf 2.

Dakle, u oba slučaja su to države i društva, obje negdje idu, samo je pitanje kakva je vožnja i kako se vozači – vlasnici, tj. građani, u toj vožnji osjećaju. Švedska je, naprimjer, Golf 7 - moderan, novi model, vozači su raspoloženi i veseli, imaju viša primanja i jako se udobno voze, putuju kroz život. BiH je Golf 1 ili Golf 2, dizelaš koji se svako malo kvari, a vozači su rijetko nasmijani, čak štaviše, neraspoloženi i agresivni. A i kako ne bi bili.

Da bi Golf 2 postao Golf 7 puno toga, ako ne sve, sem možda naziva, mora da se promijeni. Koliko će to trajati zavisi najviše od tih vozača, vlasnika, tačnije građana te zemlje. Zašto Golf 7 i Golf 2 ne mogu biti u istom timu vjerujem da vam je jasno. Upravo za promjene, servise, zamjene loših i zastarjelih dijelova i mehanizama, unapređenje procesa rada „ispod haube“ tih automobila, tačnije u našem slučaju zemalja, služe IPA fondovi.

Izgubljeni milioni

Prošle smo se sedmice izgubili, tačnije odrekli se, 45 miliona eura iz IPA fondova. To su uradili političari BIH u naše ime. Kako kaže gospodin Dodik, njemu nije žao, jer su IPA fondovi bili namijenjeni jačanju institucija BIH, što njemu, kako kaže, nije u interesu. Činjenica da je gubitak IPA fondova ujedno gubitak i za ekonomiju Republike Srpske, na to mu niko nije znao skrenuti pažnju.

Šta, zapravo, za ekonomiju Republike Srpske i ekonomiju Federacije BiH znači gubitak tih 45 miliona eura i zašto se političari mnogo ne uzrujavaju zbog gubitka istih? Kako je, recimo, hotel na Jahorini ostao bez dijela tog novca, baš kao i neka kompanija iz Mostara ili Brčkog i njihovi zaposleni?

I šta znači tih izgubljenih 45 miliona eura vama, meni, svima nama? Najprostije i najkonkretnije znači da smo ostali bez injekcije novca, koji bi na ovaj ili onaj način došao do naših novčanika.

Ekonomiju neke zemlje u ovom kontekstu možete posmatrati kao krvotok. Injekcija čiji sadržaj uđe na jednom mjestu ne ostaje tu, već se sistemom krvnih arterija i krvnih sudova sve do kapilara raspoređuje do svih pojedinih ćelija. Baš tako se i finansijska injekcija u bh. ekonomiju novčanim tokovima i mehanizmima raspoređuje kroz društvo, sve do najmanje ćelije, tj. pojedinca, koji nemaju ama baš nikakve direktne veze sa mjestom „uboda“, tj. investicije.

Za ilustraciju će najbolje poslužiti primjer iz prakse. Jedan od mojih klijenata, softverska kompanija Infonet iz Tuzle, nedavno je završila projekat realizacije sistema za elektronsku razmjenu podataka policijskih agencija u BiH, a koji je bio finansiran od strane Evropske komsiije. Svrha projekta i tog sistema bila je da se ujedini i olakša komunikacija između policijskih agencija, tako da, kad naprimjer, Interpol pošalje upit u BiH da li se neki automobil koji je ukraden u EU-u nalazi u našoj zemlji. Upit ne mora da ide na osam različitih institucija, već samo na jednu, što je mnogo logičnije i efikasnije.

Istina, korisnik projekta jeste institucija na nivou BiH, ali te institucije moraju angažovati kompanije ili nevladine organizacije da taj projekat - usluge urade, tj. nabave za njihov račun. U slučaju kada na tenderu pobijedi bh. kompanija sav ili dio tog novca ostaje u našoj zemlji.

Međutim, kako je taj novac došao do, naprimjer, konobara u Banjoj Luci? Jednostavno. Pošto su projekat uradili uspješno, kompanija Infonet je novac uredno naplatila od Evropske komisije. Jednom naplaćen, novac je iskorišten za više stvari. Plaćene su plate, troškovi projekta, te drugi poddobavljači, tačnije ponovno firme iz različitih dijelova BiH, a u konkretnom slučaju iz Sarajeva i Banje Luke.

Od isplaćenih plata, dijelom od novca upravo naplaćenog od projekta EU-a, zaposleni u svim tim firmama su platili kiriju, hranu, možda koji izlazak. Pošto je primio platu u svojoj kompaniji, distributeru računarske opreme iz Banje Luke, raspoloženi komercijalista je odlučio da dio novca potroši i u restoranu. Upravo u tom restoranu uslužio ga je prethodno spomenuti konobar, a koji je, pored plate, opet zarađene od dijela novca gostiju, dobio i bakšiša. Tako su i komercijalista i konobar iz Banje Luke, zapravo, napunili svoje novčanike eurima Evropske komisije, a da toga nisu bili ni svjesni. Naravno, na sve usluge, proizvode i transakcije plaćeni su porezi, tako da je i Republika Srpska u ovom slučaju dobila dio po osnovu direktnih i indirektinih poreza, doprinosa na plate itd.

Odnos količine novca koji ostaje u ekonomiji BiH i koji dođe do građana BiH od IPA projekata zavisi uveliko od vrste i strukture samog projekta, te onoga ko na tenderu dobije. Ukoliko se desi da na tenderu pobijedi bh. kompanija, iznos će biti veći nego da na tenderu pobijedi firma iz Njemačke. Ukoliko se radi o nabavci određene opreme, koja se ne proizvodi u BIH, taj odnos će, također, biti manji, jer se oprema kupuje u inostranstvu. Ukoliko se radi o nekoj vrsti usluga i infrastrukturom projektu, naprimjer izgradnji cestovne, vodovodne ili turističke infrastrukture, udio novca koji ostaje u BiH bit će veći, jer takve projekte obično direkno ili indirektno prirodom stvari moraju uraditi domaće kompanije sa domaćim resursima.

Oštećeni kućni budžeti

I šta znači tih izgubljenih 45 miliona eura vama, meni, svima nama? Najprostije i najkonkretnije znači da smo ostali bez injekcije novca, koji bi na ovaj ili onaj način došao do naših novčanika. Političari BiH oštetili su kućni budžet svakoga od nas i još jednom nas lišili novca koji nam je prijeko potreban. Da nismo izgubili tih 45 miliona eura možda bi baš hotel na Jahorini bio mjesto organizacije nekog seminara, sastanka ili poslovnog ručka vezanog za realizaciju dijela projekta. Tačnije, od tih miliona eura možda bi desetak hiljada ostalo baš na Jahorini, stotinjak hiljada eura ili nekoliko miliona firmama u Republici Srpskoj, upravo kod onih koji plaćaju porez za platu gospodina Dodika. 

Odakle onda nonšalantni odnos naših političara prema novcu iz IPA fondova? Razloga ima više, a pobrojaću neke. Prvo, IPA projekti su konkretni i precizno definisani projekti, u kojima ne postoji mogućnost namještanja ili uticaja gdje će novac ići, tj. koja će firma ili nevladina organizacija novac dobiti. To, recimo, nije slučaj sa kreditnim linijama koje se plasiraju kroz Investicionu Banku RS-a i Razvojnu Banku FBiH, gdje se novac često plasira podobnim kompanijama, tj. kompanijama koje dio tog novca vraćaju političim strankama ili njihovom rukovodstvu. O kreditima koje dignu vlasti bh. entiteta i koje idu direktno u budžet ne treba ni govoriti, jer su ti novci direktno pod kontrolom političkih partija.

Drugo, IPA projekti namijenjeni su promjeni mehanizama, upravo onih koji ne funkcionišu, tj. namijenjeni su za unapređenje funkcionalnosti. Funkcionalan, efikasan i transparentan sistem korumpirane političke elite, zapravo, ne žele, jer je upravo takav sistem početak njihovog kraja.
Jednu injekciju smo izgubili. Koliko drugih ćemo izgubiti zavisi, zapravo, najviše od nas.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.