Rasizam u rađaonici: Mi smo ljudi Cigani, sudbinom prokleti!

Nema, nažalost, bolje poante za kraj od znanog Štulićevog oporog stiha: „Mi smo ljudi Cigani, sudbinom prokleti...“, piše autor (EPA)

Ima jedna simbolička gesta, jedan sada već tradicijski obrazac koji se, kako u hrvatskoj novokomponiranoj političkoj baštini tako i onoj u susjednim zemljama, obrće iz godine u godinu.

Točnije, od Nove godine do Nove godine. U to vrijeme od malih do velikih gradova, posvuda gdje ima bolnica, a u njima i rađaonica, predstavnici vlasti običavaju posjetiti i darivati prvorođeno dijete u svome komunalnom ataru.

U velikim gradovima, gdje je statistička vjerojatnost veća, taj se trenutak dogodi već u novogodišnjoj noći pa gradonačelnici pohitaju ondje u svojim simboličkim paradama, koje su zapravo puka politička samopromocija, slikati se s prvim na svijet dospjelim čedom i njegovom od poroda još iznurenom majkom.

Gradonačelnik, župan ili neki drugi visoki predstavnik lokalne vlasti ne dođe, naravno, u čestitare praznih ruku, a punih usta najljepših želja. Bude tu buketa cvijeća, nekog prigodnog poklona, nerijetko i novčanog dara.

Kao što biblijski kraljevi dođoše darivati malenog Isusa u betlehemskoj štalici mirisima, zlatom i tamjanom, tako i ovodobni politički „mudraci“ i lokalni kraljevi pohode u rađaonice kako bi malenom prvorođenčetu zaželjeli dobrodošlicu u svijet koji će ga – nije statistička, ali je vjerojatnost – ubrzo suočiti i sa svim ovdašnjim brigama i čemerima.

Naslikavanje s majkama i bebama

Još u vremenima kada sam radio kao dopisnik novina iz jedne lokalne sredine gdje se u novogodišnjoj noći ili iza nje redovito odigravala takva čestitarska predstava, pitao sam se nije li diskriminacijski čestitati i darivati, kao u nekakvoj sportskoj utrci, dijete koje je igrom slučaja prvo rođeno u novoj kalendarskoj godini, a ne činiti isto i s ostalom djecom koja na svijet dođoše kasnije.

Uostalom, u zemlji poput Hrvatske, gdje je demografski problem jedan od gorućih, upravo bi takva gesta lokalnih kraljeva bila i simbolički i faktički posve ispravna. Nit’ se u Hrvatskoj rađa puno djece da bi to gradonačelnicima ili županima bio neki problem, nit’ iziskuje neke silne budžetske troškove – za buket, bombonijeru ili paket dojenačke opreme uvijek bi se našlo.

Stvar je, dakako, u naslikavanju. Majku i bebu općinstvo ionako brzo zaboravi pa ostaje samo slika brižnog predstavnika lokalne vlasti koji donosi lijepe želje, darove i poneku kunu.

No, ta simbolička diskriminacija drugorođenih, trećerođenih i inorođenih u godini u Međimurskoj je županiji na sjeveru Hrvatske ove Nove godine vrlo konkretno dignuta (bolje reći – spuštena) na novu razinu.

Zastupnik romske manjine u Hrvatskom saboru, Veljko Kajtazi, putem Facebooka izvjestio je širu javnost kako je bolnica u Čakovcu, najvećem gradu u Međimurju, skupa s predstavnicima Međimurske županije „prikrila činjenicu i obmanula javnost o prvorođenom djetetu“ u toj županiji.

Kaže Kajtazi, a to je poslije i potvrđeno – prva beba, djevojčica Alisa koju je osobno došao darivati i s njenom majkom se slikati tamošnji župan Matija Posavec, zapravo nije bila prvorođena u (n)ovoj godini.

Prvorođeno djetešce nije „naše“

Prvorođena je bila druga djevojčica, Jagoda, novopridošlo dijete u jednoj od tamošnjih brojnih romskih obitelji. Smjesta se rodio i skandal. Zastupnik Kajtazi optužio je vodstvo bolnice, ali i županije, za diskriminaciju, ksenofobiju i kršenje ljudskih prava. Jednostavnije rečeno, rasizam je ušao u rađaonicu.

Činjenica jest da zbog dijela problematičnih pripadnika romske zajednice na tom prostoru vlada popriličan zazor, pa i netrpeljivost prema Romima. No, čak i da nakratko pokleknemo pred tim argumentom, normalno razumno biće niti iz najskrivenijeg dijela svoga uma ne bi smjelo iščeprkati nikakav argument za diskriminaciju nad tek rođenim djetetom, nedužnim bićem koje još ne zna niti gdje je, a kamoli tko je.

Podjednako je žalosno što se u toj politikantskoj paradi darivanja prvorođenca uopće mora u pola glasa ili naglas spominjati djetetova nacionalna ili ikakva druga pripadnost. No, kad se već igra ta predstava s biblijskim konotacijama, žalostan je i pokušaj prikrivanja da prvorođeno dijete u ovom slučaju nije „naše“.

To djetešce, ni krivo ni dužno, tek dospjelo na svijet, biva obilježeno i odvojeno na stranu, odnosno gurnuto dalje od svečanog protokola praćenog kamerama.

Zastupnik Kajtazi taj je pokušaj prešućivanja raskrinkao i zatražio „javnu ispriku odgovornih u što kraćem roku“. I dobio ju je, uz neizbježno posipanje pepelom koje je bilo posve drugačije od raskošne geste u novogodišnjoj noći. Šef bolnice to je opravdao „komunikacijskom greškom“ i izrazio žaljenje zbog „nesporazuma“, a župan se ispričao rekavši da je – ispostavilo se krivu informaciju o prvorođenoj bebi dobio iz same bolnice ne znajući da je nedugo prije nje jedna već bila rođena.

Nesporazum, odnosno „komunikacijska greška“ navodno je nastao jer je majka djevojčice koju je župan posjetio i častio te večeri – 1. siječnja oko 19 sati – imala očekivani termin poroda. O tome su iz bolnice izvijestili župana i on je došao k toj rodilji.

No, šest sati ranije u bolnicu je dovezena žena s trudovima koja je ondje rodila malu Jagodu i kojoj su oko zapešća ruke stavili trakicu s brojem 1. Šest sati nije bilo dovoljno da se izbjegne „komunikacijska greška“. Izgleda da ta činjenica nikoga nije uznemirila – zapravo, jest i u tome je sav problem – pa je čestitarski protokol odrađen prema ranije dogovorenom planu iz kojeg je rođena djevojčica Jagoda, Romkinja (što se, nažalost, u ovom kontekstu mora spomenuti), naprosto bila isključena i prešućena.

Skandalozna „komunikacijska greška“

Nakon što je skandal zataškan i donekle saniran isprikama te naknadnim posjetom župana onoj pravoj prvorođenoj bebi i njezinoj majci, dva detalja ipak razotkrivaju, ako već ne tiho prisutni rasizam, onda svakako duboko ukorijenjeno licemjerje u hrvatskom društvu.

Prvo, pravdajući svoj posjet navodno prvorođenoj bebi i majci, župan je za Hrvatsku televiziju kazao kako mu je „žao da se jedan plemenit i lijepi događaj poput rođenja djeteta politizira i koristi za skupljanje političkih bodova“. Zar sam odlazak predstavnika političke vlasti novorođenčetu već sam po sebi nije politizacija i skupljanje političkih bodova?

Jer, opet ću, javnost tamo uočava političara, koliko god on plemenit i dobronamjeran bio, a ne majku i njezino dijete. Drugo, nakon „popravnog“ dolaska u posjet majci koja je zaista rodila prvu bebu u Međimurju u novoj godini, doznalo se da je to već šesto dijete u toj obitelji. U Hrvatskoj političari godinama već panično trube o demografskom slomu upozoravajući da „nacija izumire“ i da shodno tomu treba nešto poduzeti.

A kad obitelj – u ovom kontekstu opet, nažalost, nije nebitno da je romska – ima šestoro djece čime popravlja ugroženu demografsku bilancu, tada se nastoji prešutjeti ili nezgrapno pravdati da nije „naše“ odnosno da je naše, ali „drugorazredno“.

„Ne očekujem da će situacija u Međimurju u 2020. godini biti bolja dok se odnos prema Romima ne promijeni i dok ne dobijemo jednak tretman, poštovanje i uvažavanje našeg ljudskog dostojanstva“, rezignirano je zaključio saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi, kada je na Facebooku napisao objavu o ovom sramotnom slučaju.

Nema, nažalost, bolje poante za kraj od znanog Štulićevog oporog stiha: „Mi smo ljudi Cigani, sudbinom prokleti…“

Izvor: Al Jazeera