Poštovani predsjedniče Trump,
Svaku večer moja nana traži da svi sjednemo oko nje i priča nam o parčetu raja na zemlji, o mjestu koje se zove „Imwas“. Opisuje ovo mjeso do u najsitnije detalje – izvor vode, raskošno drveće i cvijeće koje cvjeta tokom cijele godine. Priča nam o prekrasnim starim kamenim kućama, stablima smokava i kaktusima.
Imwas je selo jugoistočno od grada Ramleha u kojem je moj dedo imao komad zemlje. Nakon smrti dede, moj otac je naslijedio tu parcelu. Jednog dana ćemo mojih devetero braće i sestara i ja naslijediti taj komad zemlje od našeg oca. Tamo ćemo izgraditi dom i ubirat ćemo plodove sa našeg polja.
Ali za sada živimo u malom stanu u izbjegličkom kampu Qalandia, istočno od Jerusalema. Moja porodica tu živi još od vremena kada je izraelska vojska protjerala mog dedu sa njegove zemlje u Imwasu 1967. Mi živimo u pretrpanom kampu, misleći da je ovo privremeno, kao i ostatak stanovnika kampa, od kojih su mnogi protjerani sa svoje zemlje 1948, kada je kreiran Izrael.
Mi uporno sebi govorimo da je sve ovo privremeno, i mi u to vjerujemo. Vjera koju smo naslijedili od svojih predaka snažna je i duboka – mi vjerujemo da je moguće za nas da se vratimo na svoju zemlju. Mi zapravo vjerujemo da će naš povratak uskoro uslijediti. To je ipak osnovno ljudsko pravo. Mi se danas čvrsto držimo tog uvjerenja i prenijet ćemo ga na našu djecu i unuke.
Gospodine predsjedniče, prije nekoliko mjeseci sam napunila 20 godina, ali ja nikada još nisam kročila po tlu Imwasa, sela iz kojeg potičem. O njemu sam samo slušala priče svoje nane. Nedavno sam ga potražila na Googlu i otkrila sam da je Izrael izgradio veliki vrt tamo. Naravno, taj je vrt namijenjem samo Izraelcima. Oni po njemu mogu šetati i pješačiti, dok je nama, narodu Imwasa, zabranjeno da posjetimo svje selo.
Nedavno smo čuli da je SAD odlučio srezati pomoć agenciji UNRWA koja pomaže palestinske izbjeglice, što je dodatno pojačalo naš bol zbog gubitka doma i poteškoća s kojima smo suočeni u kampu.
UNRWA je uspostavljen prije 69 godina da pomaže izbjegličkim porodicama poput moje dok se ne budu mogle vratiti svojim kućama. Smanjenje prihoda u ovoj agenciji za nas će biti katastrofalno jer nam još nije dozvoljeno da se vratimo kući. Ako ne povučete ovu odluku, to će biti prvi korak u okončanju diskusije o našoj budućnosti. To će učiniti ove „privremene“ kampove, u kojima čekamo već decenijama, stalnim.
Mi umnogome ovisimo o uslugama UNRWA-e kada su u pitanju obrazovanje i zdravstvena njega. Školi koju pohađaju moji mlađi braća i sestre sada prijeti zatvaranje. Ako se to dogodi, oni neće imati gdje završiti svoje osnovno obrazovanje.
Ja sam završila osnovno obrazovanje u školi pod pokroviteljstvom UNRWA-e u izbjegličkom kampu Qalandia. U srednju školi sam išla u Ramallah jer nije postojala srednja škola UNRWA-e koja bi me mogla primiti. Sada studiram novinarstvo na Univerzitetu Birzeit, na Zapadnoj obali.
Zatvorit će se jedina ambulanta
Želim da i moji mlađi braća i sestre završe školu ali sada strahujem da neće biti škola u koje će moći ići. Nisam jedina koju brine ova situacija, svaki roditelj u kampu zabrinut je za budućnost svoje djece.
Stanovnici kampa žive u veoma teškim finansijskim uslovima. Većina onih koji rade zarađuju malo. Ako se zatvore škole pod pokroviteljstvom UNRWA-e, mnoge porodice neće moći naći alternativne škole da obrazuju djecu jer neće moći priuštiti troškove prevoza i školarine u privatnim školama.
Problem se ne završava na obrazovanju. Američka odluka će također utjecati na UNRWA-ine domove zdravlja. U izbjegličkom kampu Qalandia imamo samo jedan dom zdravlja. Samo tu naša djeca mogu dobiti lljekarsku pomoć i primiti vakcine. Zatvaranje ovog doma zdravlja ili smanjenje usluga koje nudi imat će ozbiljne posljedice po nas. Djeca neće primiti vakcine, stari i bolesni neće dobiti potrebnu medicinsku njegu; suočit ćemo se sa još jednom humanitarnom krizom.
Posebno strahujem za svog mlađeg brata Zaina. On nema još ni godinu dana i kao i svakoj drugoj bebi, potrebne su mu vakcine. Plašim se da ih neće moći primiti ako se dom zdravlja zatvori. Strahujem i za brata koji je još u stomaku moje mame. Stalno se pitam: hoćemo li ga moći vakcinisati? Hoćemo li moći naći ljekarsku pomoć za moje mlađe braću i sestre ako se razbole?
Zbog ovih pitanja moja majka i ja ne spavamo noću.
Osim zdravstvene njege i obrazovanja, UNRWA također osigurava hranu mnogim porodicama sa finansijskim problemima u izbjegličkom kampu Qalandia. Ove porodice možda sutra neće imati šta jesti ako se ukinu usluge koje pruža UNRWA.
Većina siromašnih porodica koje zavise od pomoći u hrani od UNRWA-e nema oca i hranitelja porodice. Njihova djeca bi mogla biti gladna ako ne bude UNRWA-e.
Gospodine predsjedniče, ako SAD nastavi sa odlukom da uskrati sredstva UNRWA-i, izbjeglice poput mene i moje porodice, koje su već prisiljene da napuste svoju zemlju i svoje domove, bit će suočene sa još jednom humanitarnom krizom, posebno siromašnije i ranjivije porodice. Dugoročno gledano, ovaj potez će dati Izraelu zeleno svjetlo da nastavi kršiti naša prava.
Gospodine predsjedniče, hoćete li povući ovu odluku prije nego što bude prekasno?
Izvor: Al Jazeera