Piva klapa Kornelija

Izvor: Youtube

Piše: Nebojša Grabež

Prilično sam ravnodušan prema priredbi zvanoj „Pesma Evrovizije“,  ili kako je sada aktuelno –  „Evrosongu“, koja upravo ovih dana kreće u rutinsko osvajanje javnog prostora zabave. Svoje muzičke potrebe hranio sam, a to i dalje činim, na nekom drugom, alternativnijem tržištu.

Ipak, postoji trenutak u istoriji ovog festivala koji ne mogu da zaboravim:  četvorominutni nastup Korni grupe u Brajtonu 6. aprila 1974. godine.

Pesma „Moja generacija 1942.“ nije  pobedila. Nije bila ni u prvoj polovini najbolje ocenjenih. Realno, to nisam ni očekivao. Nije spadala, čak, ni u moj favorizovani deo opusa ovog  benda, a još manje sam se u njoj prepoznavao generacijski. Jednostavno, za mene je bio važan samo taj trenutak. Trenutak evropske, posebno britanske, promocije delića pop-rock magije koja se dešavala u jednoj „maloj“ socijalističkoj zemlji.                                                                                                                                      

Jedan od pokretača i vodećih kreatora te scene bila je, upravo, Korni grupa. Bila je to skupina maestralnih svirača, tvoraca desetaka hitova, antologijskih snimaka progresivnog rocka i grupa koja je, nesumnjivo, iznedrila najviše značajnih imena domaće pevačke scene – Seka Kojadinović, Dušan Prelević, Dalibor Brun, Dado Topić, Zdravko Čolić, Zlatko Pejaković.            

Neobična kombinacija                                                                                                                     

Lider benda Kornelije Kovač prethodno je u Sarajevu vodio Jazz trio, a potom svirao u Indexima. Po raspadu Korni grupe postaje jedan od najplodnijih i najuspešnijih kompozitora zabavne, filmske i jazz muzike. Poslednjih meseci ulazi u jednu, za njega, novu muzičku sferu. Jedanaest njegovih hitova iz proteklih dvadesetak godina naći će se na CD-u popularne splitske klape Cambi.

Al Jazeera je razgovarala s Kovačem povodom promotivnog koncerta „Pjevam danju, pjevam noću“, zakazanog za 18. maj u beogradskom Domu sindikata.

Al Jazeera: Kako je došlo do ove neuobičajene muzičke kombinacije?

Kovač: „Neki moji navijači iz Hrvatske obratili su mi pažnju na klapu Cambi i njihovo izvođenje jedne moje kompozicije na koncertu Zdravka Čolića,  gde su bili pozvani kao gosti. Pošto sam čest gost ostrva Hvar, imao sam prilike da na hrvatskom TV programu čujem i vidim njihove obrade Gibonnijevih pesama. Zvučale su sjajno. Tada sam pomislio – zašto da ne?

Moje pesme bi, zbog svoje stilske različitosti, u obradi delovale još interesantnije, a pred njih kao izvođače i njihovog orkestratora Olju Dešića postavile su zadatak novog muzičkog pristupa, koji bi iznenadio i hrvatsku i srpsku publiku.“

Al Jazeera: Posebno je zanimljiva činjenica da Vaša muzika i dalje živi u prostoru bivše Jugoslavije. Koliko je važno da se to neguje, budući da ovdašnje narode vezuju slični jezici i slični muzički ukusi i potrebe?

Kovač: „Ono što dobro posejete, uvek će obilato i roditi. Naravno da je nekolliko vokalnih solista još i u staroj Jugoslaviji imalo značajne uspehe, kako u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, tako i u Crnoj Gori i Makedoniji.

Tu, naravno, posebno izdvajam karijeru Zdravka Čolića, koji još i danas izvodi skoro sve što sam ja za njega napisao. Neću zaboraviti ni zasluge moje Korni grupe i muzički pečat koji smo ostavili na scenama bivše zemlje. Osetio sam koliko me ceni i hrvatska i bosanska publika kada sam kao gost programa “U inat godinama” (turneja sa muzikom Indexa) gostovao  u mnogim gradovima tih republika.“

Obnavljanje veza

Al Jazeera: Umetnici i generalno stvaraoci u oblasti kulture, pa sportisti i privrednici, mnogo lakše obnavljaju pokidane veze u regionu od političara. Koliko Vam apsurdno zvuči ta činjenica, s obzirom na to da su upravo oni delegirani da to čine?

Kovač: „Detinjstvo sam proveo u Subotici. Sa 18 godina otišao sam u Sarajevo i upisao Muzičku akademiju. Posle osam  najlepših godina provedenih u Sarajevu, preselio sam se u Beograd. Dete sam iz mešovitog braka, majka mi je bila Srpkinja a otac Mađar, uz stečeno patrijarhalno vaspitanje naučio sam se da poštujem istinu, poštenje i ljude dobre volje, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Bog mi je podario talenat, a ugledajući se na oca muzičara, postao sam „workaholic“ [radoholičar] i zato  je muzika postala moj život, moj hobi i moja velika ljubav. To sam prenosio na ljude oko sebe i u bivšoj zajedničkoj državi, kao i stranim državama u kojima sam boravio i radio. Svuda su ljudi poštovali moja životna načela.“

Izvor: Al Jazeera